DIMITRIJE POPOVIĆ, MISTERIJ METAMORFOZA – 26.10. – 5.12.2017. – izložbeni prostor Centra za kulturu Čakovec

Centar za kulturu Čakovec – izložbeni prostor – 26. 10. 2017. u 19.00 sati – otvorenje izložbe

Trajanje: 26. 10. – 5. 12. 2017.

  • DIMITRIJE POPOVIĆ

MISTERIJ METAMORFOZA

Dimitrije Popović po prvi se puta predstavlja u Čakovcu s izborom djela iz svojih najznačajnijih ciklusa slika, crteža i asemblaža. Njegovi radovi u pravilu se povezuju s nadrealizmom, iako su njegove stilske, motivske i problemske šifre koje ga zanimaju u umjetnosti mnogo dublje i slojevitije. Dimitrija u kontinuitetu inspiriraju tajne i kompleksne razine nesvjesnog, nedokučivi fragmenti ljudske psihe na tragu Freuda i Junga, ali ga jednako tako zanima zašto je današnje čovječanstvo prestalo biti humano, empatično i moralno.

Velika je tema Dimitrijevog slikarstva upravo ljudsko tijelo – tijelo kao pozornica i prizorište sveukupnih emotivnih, psiholoških i duhovnih procesa, dvojbi i frustracija – ali i tijelo kao ispisana sudbina pojedinca u određenoj vremensko-prostornoj zadanosti. Klasična stilizacija crteža u funkciji je nadrealističke izražajnosti, anatomske nepravilnosti u funkciji apostrofiranja razapetosti između materije, erosa i duha, jednako kao što isticanje kostiju tijela i lica sugerira ne samo element smrti, već i podsjećanje da je naša fizička ljuštura na ovom svijetu prolaznog, ograničenog trajanja.

Ishodišta specifičnih torzija i pokreta tijela u umjetnikovim crtežima i slikama moći ćemo pronaći kod renesansnih i baroknih majstora (Botticelli, Michelangelo, Caravaggio, Giorgione, Sebastiano del Piombo, Tizian). Motiv ljudske kose Dimitrije vidi kao živu poveznicu između materijalnog i duhovnog svijeta – sjetimo se samo Matoševe „Utjehe kose“ – dok u mnogim ciklusima prisutne, i na prvi pogled disparatne kompoziciji slike, nadrealističke trake preko lica i vrata signaliziraju rastrganost i psihološko-emotivne dvojbe likova.

Dimitrije je oduvijek bio privučen temom vječne, univerzalne ženske ljepote na tradiciji renesansne umjetnosti, i za njega je žena simbol savršenog bića koje u sebi nosi energetsku matricu prokreacije na svim razinama zemaljske stvarnosti, od karnalne do duhovne. S druge strane, u umjetnikovim prikazima ženskih likova (Magdalena, Judita, Saloma, Marylin), prisutna je duboka empatija prema njihovim sudbinama, svijest o predestiniranoj mogućnosti djelovanja i življenja. Žene su za Dimitrija općenito heroine koje su sudbinski predodređene na svoje djelovanje, i u mnogim je ciklusima osjetna ta romantičarska crta. Ako je fizička smrt neizbježna, ipak nas prava ljubav može u potpunosti preobraziti, kao što je prema Anselmu Grünu preobrazila Mariju Magdalenu, „tako da je njezino tijelo izražavalo Božje svjetlo i ljepotu, kao žena koja mnogo ljubi, ali je ujedno ta prosvijetljena žena i velika mističarka“.

Sakralne teme i brojni alegorijsko-metaforički prikazi Krista (Corpus Mysticum, Ave Mantegna) za Dimitrija su važan kanal umjetničke poruke, jer mrtvo, raspeto i napušteno Kristovo tijelo potencira Kristovu poziciju u današnjoj materijalnoj, odnosno, korporealnoj civilizaciji, prema Kristovim riječima iz Evanđelja: „Bože moj, zašto si me ostavio“. U današnjem svijetu u kojemu je humanizam kao projekt propao, jednako je tako promijenjena slika Boga i Krista kao bogočovjeka. Svetost je svedena na kulturu spektakla. Za Dimitrija je to veliki moralni poraz zapadne civilizacije.

Neka nas ne zbuni što Dimitrije u svojem opusu spaja raznorodne stilske šifre, postupke i obrasce, od renesanse, preko manirizma i romantizma do nadrealizma, jer se nadrealizam kao fenomen napajao na manirističkoj umjetnosti Europe 16. stoljeća. Nadrealističko seciranje površine stvarnosti povezano je s manirističkim precima i fenomenima tog ekstremnog duhovno-stilskog razdoblja (morbidezza, terribilità), koje prepoznajemo u slikama i crtežima kao tzv. užasnu ljepotu ili ljepotu užasnog. Nije prijepor kako je cijeli današnji svijet jedan veliki maniristički kabinet čuda, češće stravičan, nego skladno ekscentričan i u tom kontekstu treba promatrati mnoge Dimitrijeve cikluse (Omaggio a Leonardo, Olé Dalí, Franz Kafka). Stoga ćemo adekvatno prepoznati Dimitrija kao umjetnika koji se primarno inspirira ostavštinom teoretičara i filozofa manirizma, a ne samo nadrealističkim ludilom i agonijom 20. stoljeća.

Posebno su upečatljiva njegova dva recentna ciklusa, Harmonije i Frojdizmi, za koje sâm umjetnik navodi da „nadrealistička imaginacija nije tako harmonirala sa stvarnošću kao što tome danas svjedočimo“. Iz repertoara potrošačkog svijeta usklađuje se bizarna ikonografija nadrealističke slike, tzv. fantastično-artificijelni crtež, u kojoj krajnje suptilno harmoniraju uzvišeno i profano, erotizam i smrt. „Teror općeg progresa kao imperativ suvremenog društva otkrica naličje tog napretka. Zastrašujuća ljepota umjetno proizvedene stvarnosti svog blistavo dizajniranog lica stvara zavodljiv dekor svakidašnjice, a masovni voajerizam koji upravo potiče moderna kultura slike odražava se posebno na konzumerizam“ (Dimitrije). Žensko tijelo svedeno je na lijepo upakirano meso, gotovo bez razlike sa životinjskim dijelovima anatomije. Iza takvog je previše erotiziranog, konzumerističkog dekora otuđeno lice suvremenog čovjeka – priroda slike čije je ishodište u ljepoti i stravi manirističke poetike, i koja je u Dimitrijevom opusu dobila sasvim neočekivanu snagu kritičke ekspresije.

Iva Körbler

 

Dimitrije Popović (Cetinje, 1951.), hrvatsko-crnogorski slikar, grafičar i kipar; završio je ALU u Zagrebu 1976. godine. Prošle godine postavljena mu je u Klovićevim dvorima opsežna retrospektiva pod nazivom „Retrospektiva 1966.-2016. – Misterij metamorfoza“, gdje su bila izložena njegova sva značajna djela i ciklusi radova koje je stvarao u ovih pola stoljeća umjetničke karijere.

Jedan od najznačajnijih protagonista nadrealističkog stila u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti, Dimitrije Popović afirmirao se i kao autor čestih sakralnih i kristoloških motiva. Autor je brojnih grafičkih mapa i listova, o njegovom je opusu do sada tiskano deset domaćih i inozemnih knjiga monografskog karatera, snimljeno trinaest dokumentarnih i televizijskih filmova, a za svoj je rad primio preko dvadeset uglednih domaćih i inozemnih likovnih nagrada. Nekoliko puta je izlagao u uglednim galerijama u Italiji i Francuskoj, gdje su njegove izložbe bile vrlo zapažene od galerista i kolekcionara. U zadnjih desetak godina napisao je i objavio nekoliko značajnih teorijsko-filozofsko-umjetničkih romana i zbirki eseja, ali i kratkih priča, za koje je također nagrađen.

Kustosica izložbe: Iva Körbler, likovna kritičarka

 

 

Sva prava pridržana. 2014. Centar za kulturu Čakovec