CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC

  • izložbeni prostor 28. lipnja 2018. u 19.00 sati – OTVORENJE

JADRANKA IVANIŠ – YAYA

Jedrilje

Jadranka Ivaniš (Zagreb, 1974.). Pohađala je Osnovnu školu Jabukovac i Osnovnu muzičku školu Blagoje Bersa (instr. violončelo). Upisuje Školu primijenjene umjetnosti i dizajna / odsjek slikarstva. Nakon završene srednje škole upisuje Grafički fakultet u Zagrebu, ali nakon godinu dana ipak se odlučuje za Likovnu akademiju u Zagrebu gdje diplomira slikarstvo 2000. u klasi prof. Zlatka Kesera. 2009.godine upisuje Talijansku školu mode i dizajna Callegari, završava za stilista uređenja unutarnjih prostora. Paralelno gradi glazbenu karijeru u grupi Jinx (od 1993.). Živi i radi u Zagrebu, bavi se slikarstvom, održava likovne radionice za djecu i mlade, te za osobe sa posebnim potrebama. Dizajnira nakit i ilustrira. 2011./2012. godine u Modroj lasti piše rubriku “Yayino gnijezdo” koja se kroz likovnost bavi izradom praktičnih predmeta za djecu i mlade. Radionice koje vodi, trenutno održava u 4SOBE (Ilica 113) i u Egidi, (Medveščak 37) dnevnom centru za radnu terapiju i rehabilitaciju osoba sa intelektualnim poteškoćama.

Njezini radovi zrcale ideju da umjetnosti treba danas pristupati nekonvencionalno, intuitivno i daleko od već potrošene matrice postkonceptuale, vraćajući se na korijene Novih divljih, drugog vala ekspresionizma, ali i postimpresionizma te lirske apstrakcije, s izraženom kontemplativnom komponentom. Jadranka Ivaniš Yaya u kontinuitetu razvija ekspresionističku ideju suvremenog urbanog šamana, koja se odlično uklapa u recentne tendencije u austrijskoj i njemačkoj umjetnosti, a ne samo na njihovu tradiciju Novih Divljih (Die Neue Wilde) i Beuysa. Klasičnu štafelajnu sliku proširuje prema kolažu, asemblažu, odnosno slikoreljefu i slikokolažu. U novom ciklusu slika i slikokolaža stvara niz fascinantnih planova i prizora, s bezbrojnim detaljima piktogramske naravi, koji svi zajedno pikturalno funkcioniraju kao snažna vizualna cjelina. Iskazujući delikatan osjećaj za kompoziciju prizora, Yaya prezentira dinamički i značenjski moćne slike, ispunjene fragmentima podsvijesti, snova, ali i uvijek prisutnih arhetipova. Stoga se i naziv izložbe vezuje metaforički uz sva jedra na brodu, „Jedrilje“, kao nešto što označava istinski poligon slobode istraživanja, i što umjetnika u radu može odnijeti u sfere podsvijesti bez zadrške. Plovidba je često metafora odlaska u nepoznato, daje nam dašak avanture i osjećaja da smo živi – jednako kao zahtjevan rad u ateljeu. Stoga su i slike Jadrankina metaforička jedra: one su podvrgnute različitim atmosferskim procesima, trgaju se, ponovno ih „krpamo“ i sastavljamo, često kao i sebe u stvarnom životu. Sama umjetnica će reći da je svaka slika rezultat promjene koju je ona u njoj napravila, „slika je zapravo nju naslikala, i tada ostaje odbačena poput odbačenog jedra“.

Jadranka Ivaniš afirmira u svojim djelima tezu kako umjetnost u današnjem društvu može osvještavati promatrače izvan uskih kanala ideologije, politike ili kulturoloških teorija, i zadržati važnu estetsku komponentu. Pa ako je to i svojevrsna varijanta urbane džungle, bitno je da niti na koji način nije previše sterilno i pretenciozno ispolirana.

Iva Körbler, povjesničarka umjetnosti