45. MMM Josip Štolcer Slavenski – SARA DOMJANIĆ, violina, SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a Zagreb, TONČI BILIĆ , dirigent – petak 11.5.2018. u 20 sati

Centar za kulturu Čakovec

  • Petak 11.5.2018. u 20 sati

Sara Domjanić – violina

Tonči Bilić – dirigent

Simfonijski orkestar HRT-a Zagreb

 

PROGRAM

Igor Kuljerić:                          Bel kamen kampanela, za orkestar

Josip Štolcer Slavenski:          Koncert za violinu i orkestar

Sara Domjanić, violina

Jakov Gotovac:                      Simfonijsko kolo

 

Sara Domjanić rođena je 1997. godine u Vaduzu, u Kneževini Lihtenštajn. Violinu je počela učiti sa 4 godine. Sa samo 11 godina položila je prijemni ispit na “Universität der Künste” u Berlinu gdje studirala u klasi prof. Latice Honda-Rosenberg i to kao mladi student na Julius-Stern institutu. Trenutno studira na Visokoj školi za glazbu „Hanns Eisler“ u Berlinu kod profesorice Antje Weithaas. Glazbene tečajeve pohađala je ili još pohađa kod slijedećih profesora: Gerhard Mantel, Arbo Valdma, Thomas Brandis, Latica Honda-Rosenberg Coosje Wijzenbeek, Ana Chumachenco i Rudens Turku. Od 2011. godine Sara je studentica na Međunarodnoj glazbenoj akademiji u kneževini Lihtenštajn. Također je član vrlo uspješnog ansambla Esperanza.

Već kao petogodišnjakinja pobijedila je na violinističkom natjecanju i od tada je višestruka pobjednica državnih natjecanja Austrije, Lihtenštajna i Švicarske. Uz to dobitnica je prestižne nagrade “Podium-Preis” u Lihtenštajnu, te je sa triom “Ingenium Musicum” zajedno sa bratom Andreasom na klaviru i violončelistom Kianom Soltani dobitnica prve nagrade na “Kiwanis natjecanju za komornu glazbu”. Dobitnica je 1. nagrade na međunarodnom natje-canju “Etide i skale” u Hrvatskoj koju je kao pobjednica hrvatskog izbora za mlade glazbenike i predstavljala u finalu “Eurovision Young Musicians 2014″u Kölnu, u Njemačkoj u svibnju 2014. godine.

Kao solistica nastupala je sa sljedećim orkestrima: Dubrovački simfonijski orkestar, Zagrebački solisti, Simfonijski orkestar hrvatske radiotelevizije, Varaždinski komorni orkestar, Simfonijski orkestar Bjelorusije, “Gnessin” orkestar iz Moskve, “Fancy Fiddlers” iz Amsterdama, Simfonijski orkestar WDR-a iz Kölna, Simfonijski orkestar Lihtenštajna, komorni orkestar Julius Stern instituta te Filharmonija iz Hong Konga. Sa samo 13 godina po prvi je puta nastupala u Berlinskoj filharmoniji, a bila je i gost na rado viđenim festivalima kao: Epidaurus u Cavtatu, festival u Sultanatu Oman, “Kissinger Sommer” u Njemačkoj, NEXT GENERATION festival Bad Ragaz, u Švicarskoj te festivalu komorne glazbe na Bodenskom jezeru. Također je koncertirala u poznatim svjetskim dvoranama kao: “Tonhalle Zürich”, “Gewandhaus Leipzig”, “Philharmonie Gasteig” u Münchenu, “Friedrichspalast” u Berlinu, Kultrunom centru u Parizu, u Kneževom dvoru u Dubrovniku i “Wischnewskaja operi” u Moskvi. Ove je godine između ostalog nastupala u Dubaiju, Singapuru, Washingtonu, St. Petersburgu, Novosibirsku, Hamburgu, Schwarzenbergu, a bila je i „Artist in Residence“ na festivalu NEXT GENERATION u Bad Ragazu.

Saru Domjanić su u dosadašnjem obrazovanju podržavale sljedeće organizacije i tvrtke: “Conny-Maeva Charitable Foundation”, “Guido-Feger-Stiftung”, “Gemeinnützige Stiftung Musik & Jugend”, “Neue Bank AG Vaduz”, “Promotor Stiftung”, “Hand in Hand Anstalt” te “Kulturstiftung Liechtenstein”.

Sara svira na violini Stephana von Beahra iz Pariza “Modell Antonio Stradivari – zlatni period”, izgrađene specijalno za nju 2014. godine.

 

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije jedan je od najstarijih europskih radijskih orkestara: izrastao je iz orkestra osnovanog 1929. godine pri tadašnjem Radio-Zagrebu, samo šest godina nakon osnutka prvog europskog radijskog orkestra. Današnji naziv nosi od 1991. godine. U početku vezan isključivo uz program, od 1942. nastupa i javno, no izravni prijenosi koncerata i snimanja ostaju sastavni dio njegova djelovanja.

Prvi javni koncertni ciklus, uz nazočnost publike i radijski prijenos, održan je u Hrvatskom glazbenom zavodu. Od 1949. Orkestar redovito nastupa u tada novootvorenoj dvorani Istra, a od 1974. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Najprije Muzičke večeri Radio-Zagreba (od 1954.), potom Glazbeni doživljaji, pretplatnički ciklus od sezone 1993./94. do danas nosi naziv Majstorski ciklus.

Među prvim dirigentima najčešće se javljaju Lovro pl. Matačić, Krešimir Baranović, Boris Papandopulo, Mladen Pozajić, Dragan Gürtl, a potom Friedrich Zaun, Milan Sachs, Slavko Zlatić, Ferdinand Pomykalo… U poslijeratnim godinama, svoj dirigentski rad za orkestar ponajviše vezuju Milan Horvat, Antonio Janigro i Stjepan Šulek, a 1962. uvodi se pozicija šefa dirigenta. Šefovi dirigenti bili su Pavle Dešpalj, Krešimir Šipuš, Josef Daniel, Oskar Danon, Milan Horvat, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević i Nikša Bareza. Od sezone 2015./2016. na toj je funkciji maestro Enrico Dindo.

Jedinstvenom programskom orijentacijom, u čijem je središtu kontinuirano izvođenje i poticanje nastanka djela hrvatskih autora, uz njegovanje standardnog, ali i manje poznatog repertoara, Simfonijski orkestar HRT-a profilirao se u jedno od ključnih izvođačkih tijela u Hrvatskoj. I za vrijeme Domovinskog rata, početkom 1990-ih godina, Simfoničari su održali desetke koncerata na bojištima, od Osijeka, Pakraca, Lipika, Đakova, Gospića, Vinkovaca i Bošnjaka do Šibenika, Zadra, Karlovca, pa i Sarajeva. Orkestar redovito sudjeluje na festivalima i manifestacijama kao što su Muzički biennale Zagreb, Dubrovačke ljetne igre, Osorske glazbene večeri, Glazbene večeri u sv. Donatu, edukativni koncerti za djecu i mlade u suradnji s HGM-om, natjecanja mladih glazbenika… Koncerti dugogodišnjih pretplatničkih ciklusa, samostalnog Majstorskog ciklusa i ciklusa u suradnji sa Zborom HRT-a – Kanconijer, na kojima ugošćuje vodeće hrvatske i inozemne dirigente i soliste, održavaju se u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog te se izravno prenose na Trećem programu Hrvatskog radija i emitiraju na Trećem programu Hrvatske televizije. Velik broj audio i video snimki pohranjuje se u arhivu HRT-a i dostupan je putem multimedijalne platforme HRTi.

Među mnogim dirigentima i solistima s kojima je orkestar surađivao bili su Igor Markevič, Franz Konwitschny, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Zubin Mehta, Ernst Bour, Krzysztof Penderecki, André Navarra, Leonid Kogan, Henryk Szeryng, Aldo Ciccolini, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, Dubravka Tomšič-Srebotnjak, Rudolf Klepač, Ivo Pogorelić, Vladimir Krpan, Mstislav Rostropovič, Maksim Fedotov, Edita Gruberova, José Carreras, Ruggero Raimondi, Barbara Hendricks, Luciano Pavarotti… U posljednjih nekoliko sezona na čelu orkestra gostovali su primjerice Mladen Tarbuk, Aleksandar Marković, Valerij Poljanski, André de Ridder, Ivan Repušić, Johannes Kalitzke, Pascal Rophé, Stanislav Kočanovski, a među solistima Stephen Kovacevich, Pavao Mašić, Aleksandar Madžar, Radovan Vlatković, Martina Filjak, Aleksandar Buzlov, Ivana Bilić, Gordan Tudor, Javor Bračić, Håkan Hardenberger, Roman Simović, Andrea Lucchesini, Aljoša Jurinić, Leon Košavić, Goran Filipec, Monika Leskovar…

U diskografskom opusu ističu se autorski albumi hrvatskih skladatelja Stjepana Šuleka, Milka Kelemena i Mire Belamarića, serija CD-a posvećenih šefovima dirigentima Orkestra te CD Donizetti Heroines s Elenom Moşuc, Zborom HRT-a i maestrom Ivom Lipanovićem (Sony Classical, 2013.). Peterostruki album Stjepan Šulek (1914. – 1986.): 8 simonija (HRT, Cantus, HDS, 2013.) nagrađen je diskografskom nagradom Porin. Izvedba Koncerta za alt saksofon i orkestar Pavla Dešpalja, uz solista Gordana Tudora pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja zaslužila je Porin 2016. u kategoriji ‘najbolja izvedba klasične skladbe’. Među recentnim izdanjima je snimka prve hrvatske opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog, uz soliste, Zbor HRT-a i maestra Mladena Tarbuka (HRT, 2017.). U povodu 80. obljetnice postojanja, objavljena je monografija o djelovanju orkestra, uz dvostruki album na koji su uvrštene snimke šefova dirigenata: Milana Horvata, Krešimira Šipuša, Josefa Daniela, Pavla Dešpalja, Vladimira Kranjčevića, Oskara Danona, Uroša Lajovica i Nikše Bareze.

Simfonijski orkestar HRT-a dobitnik je nagrade Judita 59. Splitskog ljeta (2013.)

Tonči Bilić (Split, 1969.) jedan je od najsvestranijih hrvatskih dirigenata. Uspješno nastupa na koncertnim pozornicama, ravna opernim i baletnim predstavama te s raznorodnim sastavima izvodi djela u rasponu od renesanse do suvremene glazbe. Diplomirao je dirigiranje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu Pavla Dešpalja, kod kojega je završio i poslijediplomski studij. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu i stipendist Zaklade Lovro & Lilly Matačić. Izvedbom Mozartova Requiema uz Orkestar Wiener Concertverein u bečkom Musikvereinu u prosincu 2016. zaokružio je 75. obljetnicu Zbora Hrvatske radiotelevizije s kojim je u sezoni 2015./2016. izveo i Bachovu Misu u h-molu (uz Simfonijski orkestar HRT-a) te Monteverdijevo djelo Vespro della Beata Vergine (uz English Cornett & Sackbut Ensemble). Od 1999. uz Simfonijski orkestar HRT-a, u Majstorskom ciklusu, ciklusu Kanconijer i Sfumato plus, uspješno je dirigirao nizom velikih vokalno-instrumentalnih programa. Premijerno je u Hrvatskoj predstavio i izveo mnoge ključne skladbe iz svjetskoga a cappella repertoara. Sa Zborom HRT-a surađuje od 1991. Od 1997. do 2005. stalni je dirigent, a od 2005. do 2016. šef-dirigent. Rezultat njegove ideje je „pokretanje zasebnog ciklusa javnih koncerata Zbora pod nazivom Sfumato godine 2008. Time je prvi put u svojoj povijesti taj drugi ansambl Hrvatskog radija po veličini i značenju samostalno izašao u javnost sa šest koncerata po sezoni. Bio je to programski iskorak po značenju ravan onome pokretanju ciklusa javnih koncerata Hrvatskoga krugovala davne 1942. godine…“ (Tatjana Čunko: Hrvatska glazba i Hrvatski radio, Zagreb, 2012.). Pod njegovim vodstvom Zbor HRT-a profilirao se u visokokvalitetan ansambl čija je koncertna djelatnost nagrađena Diplomom HDGU-a Milka Trnina. Godine 2016. uveo je Zbor u prestižno europsko udruženje komornih zborova Tenso. Posebnu pozornost Tonči Bilić posvećuje hrvatskoj glazbi. Od snimke Kuljerićeva Hrvatskog glagoljaškog rekvijema iz 1999. do Papandopulove Muke Gospodina našega Isukrsta po Ivanu iz 2015., ostvario je niz CD-a kojima obuhvaća opuse hrvatskih skladatelja. Godine 2010. praizvodi ciklus Récits de l’autre monde Dalibora Bukvića, a 2015. Requiem Srećka Bradića koji je i snimljen za Hrvatsku radioteleviziju. U kazalištu je debitirao 1992. u multimedijskom projektu Osman. Godine 2003. u sklopu Muzičkog biennala Zagreb praizvodi operu Životinjska farma Igora Kuljerića, a 2013. u povodu 200. obljetnice rođenja Richarda Wagnera, nakon 50 godina u sklopu Splitskog ljeta, izvodi Ukletog Holandeza. Radio je kao zborovođa, asistent dirigenta i dirigent u zagrebačkom i riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu u mnogim produkcijama (La Traviata, Nabucco, Rigoletto, Trubadur, Aida, Tosca, Triptih, Turandot, Ero s onoga svijeta, Porin, Seviljski brijač, Prodana nevjesta, Cavalleria rusticana, Giselle…). Osim sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, nastupao je i sa Zagrebačkom filharmonijom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Hrvatskim komornim orkestrom, orkestrima zagrebačke, riječke i osječke Opere, Hrvatskim, Splitskim, Varaždinskim i Zadarskim komornim orkestrima, Hrvatskim baroknim ansamblom, Cantus Ansamblom i Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske. Nastupao je sa Zborom Nizozemskog radija i Nizozemskim komornim zborom (osvojivši posebno priznanje dirigenta Erica Ericsona), bratislavskim orkestrom Musica aeterna, ansamblom Les Sacqueboutiers de Toulouse, s English Cornett and Sackbut Ensembleom, budimpeštanskim Simfonijskim orkestrom Danubia, Panonskom filharmonijom (u budimpeštanskoj Palači kulture), Orkestrom Wiener Concertverein u bečkom Musikvereinu, Filharmonijom Witolda Lutosławskog u Wrocławu, Simfonijskim orkestrom Dohnányi u Budimpešti i s Gudačkim orkestrom Dušan Skovran u Beogradu. Sudjelovao je na mnogim festivalima (Muzički biennale Zagreb, Varaždinske barokne večeri, Dubrovačke ljetne igre, Večeri u Sv. Donatu, Osorske glazbene večeri, Jesenske svečanosti u Bratislavi, Cello Fest u Beogradu). Redovito snima za potrebe radija, televizije i filmske proizvodnje. Dobitnik je nekoliko diskografskih nagrada Porin i Nagrade Milka Trnina (2008.). Od 2000. do 2009. kreirao je programe Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog na poslovima producenta, umjetničkog direktora i ravnatelja. Od 2012. do 2014. bio je intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu te ravnatelj Splitskog ljeta. Predsjednik je Hrvatske glazbene mladeži. (MIC 2017.)

Ulaznica: 40,00 kuna

Učenici (10 i više), studenti, umirovljenici, organizirani posjet (10 i više) 30,00 kuna

Sva prava pridržana. 2014. Centar za kulturu Čakovec