CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC

  • 10. /  13. / 17. / 24. / 27. svibnja 2024.

Program H-70 / MJESEC NAŠEG FILMA

Mjesec našeg filma zamišljen je kao program koji za cilj ima publiku provesti kroz domaću kinematografiju u proteklih 15 godina podsjećajući je na neke od najuspješnijih i omiljenih filmova uz koje su odrastali, razvijali se, educirali, rasli, mijenjali se. Pogledom unatrag nastojimo podsjetiti na uspjehe hrvatskog filma i audiovizualne proizvodnje u proteklom razdoblju i proslaviti ih te tako ujedno motivirati publiku na praćenje hrvatskog filma i u budućnosti. Program u sklopu Mjeseca našeg filma održat će se u kinima u sklopu Kino mreže, nezavisnim kinima te u CineStar kinima diljem Hrvatske.

Centar za kulturu Čakovec u program se uključuju s pet naših filmova koji su rasporedu od 10. do 27. svibnja.

PROGRAM

  • 10. svibnja

 

 

ŠTO JE IVA SNIMILA 21. LISTOPADA 2003. ?

drama / Hrvatska / 2005.

Režija: Tomislav Radić

Scenarij: Tomislav Radić, Ognjen Sviličić

Uloge: Ivo Gregurević, Anja Šovagović Despot, Boris Svrtan, Masha Mati Prodan, Barbara Prpić, Karl Menrad

Kamera: Vedran Šamanović

Glazba – montaža: Kruno Kušec

Scenografija: Ivica Trpčić

Kostimografija: Vjera Ivanković

Produkcija: Korugva, HRT, 2005.

NAGRADE
*Zlatna arena za glavnu mušku ulogu
**Zlatna arena za glavnu žensku ulogu
***Zlatna arena za režiju
****Velika zlatna arena
Dana 21. listopada 2003. godine, bistra i senzibilna tinejdžerica Iva slavi 14. rođendan. Odrasla u zagrebačkoj građanskoj obitelji gornjeg srednjeg sloja, uz donekle otuđenu majku, kućanicu Željku, i pomalo grubog oca, narodskog čovjeka Božu, Iva je kao rođendanski dar od roditelja dobila video kameru. I odmah ju uključila, odlučivši snimiti svaki trenutak dana u kojem joj ocu u posjet stiže gospodin Hoffman, važan poslovni partner iz Njemačke. Dok se očekuju gosti, na vidjelo izbijaju mnoge nesuglasice među Ivinim roditeljima.

Trajanje: 1 sat i 32 minute

Godine 2005. ovjenčana Zlatnim arenama za najbolji film, režiju, glavnu mušku (Ivo Gregurević) i žensku ulogu (Anja Šovagović Despot), te nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara, izvrsna socijalna drama za koju je scenarij supotpisao Ognjen Sviličić povratnički je film Tomislava Radića, koji se na određeni način vratio vlastitim korijenima definiranima u remek-djelu Živa istina iz 1968. godine. Djelo realizirano po uzoru na prerazvikanu dansku Dogmu 95 odlikuju naglašeno realistični prosede i hinjeni dokumentarizam, te u cjelini prilično spretna primjena radikalnih i rigoroznih pravila Dogme 95. Premda su neki kritičari redatelju prigovarali zbog epigonstva, dramaturške prekonstruiranosti i razmjerne pretencioznosti, Tomislav Radić se sigurno i sugestivno režiranom, dinamičnom, dojmljivo atmosferičnom i dramaturški gotovo besprijekorno uobličenom “Ivom…”, koju nose životni likovi i njihova raspoložena međuigra, (ponovo) predstavio kao iskusan “stari vuk” hrvatskog filma, kao umješan redatelj koji prati trendove, koji je vješt u radu s glumcima i koji zna prepoznati i efektno uobličiti važne detalje iz životne svakodnevice.

  • 13. svibnja

METASTAZE

igrana kriminalistička drama / HR, BA, RS / 2009.

Režija: Branko Schmidt

Scenarij: Ognjen Sviličić

Prema knjizi: Ivo Balenović – Metastaze

Kamera: Dragan Ruljančić

Montaža: Vesna Lažeta, Hrvoje Mršić

Scenografija: Mladen Ožbolt

Kostimografija: Željka Franulović

Uloge: Rene Bitorajac, Franjo Dijak, Rakan Rushaidat, Robert Ugrina, Jadranka Đokić, Daria Lorenci

Producent: Stanislav Babić

Produkcija: Telefilm

Produkcija: Hrvatska radiotelevizija (HRT), Refresh (BA), Lux film (RS)

Film prati sudbinu četvorice zagrebačkih kvartovskih prijatelja koji se nikako ne uspijevaju uklopiti u društvo. Filip je liječeni narkoman koji se nakon rehabilitacije vraća u staro društvo, sin jugoslavenskog oficira Dejo u sukobu je s kamatarima, Krpa je nasilnik opsjednut nogometom, a Kizo alkoholičar.

Trajanje: 1 sat i 25 minuta

Festivali i nagrade

  • festival igranog filma u Puli 2009. – Zlatna arena za najbolji film, Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu (Rene Bitorajac), Zlatna arena za masku (Jasna Rosini), nagrada Žirija mladih filmofila za najbolji hrvatski film
  • Godišnja Nagrada Vladimir Nazor za filmsku umjetnost 2009.
  • Vukovar Film Festival 2009.
  • Moscow International Film Festival 2009. – natjecateljski program Perspectives
  • Tallinn Black Nights Film Festival 2009.
  • Warsaw Film Festival 2009.
  • Međunarodni filmski festival u Busanu, Južna Koreja 2009. – program World Cinema
  • FEST 2010., Beograd – Evropa van Evrope – najbolji film
  • Festival mediteranskog filma, Bruxelles 2010. – posebna nagrada žirija

Branko Schmidt rođen je u Osijeku 1957. godine. Nakon kratkotrajnog studija ekonomije, upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, studij filmske i TV režije. Godine 1982. snima dramu Hildegard koja je bila proglašena najboljom TV dramom na području bivše države. Godine 1988. režira svoj prvi cjelovečernji film Sokol ga nije volio te na Festivalu igranog filma u Puli osvaja nagradu za debitanta godine. Tijekom karijere snimio je mnoge drame i dokumentarne filmove te dječju TV seriju Operacija Barbarossa (1989.). U devedesetima režira još četiri cjelovečernja filma: Đuka Begović (1991.), Vukovar se vraća kući (1994.), Božić u Beču (1997.) za koji je nagrađen Zlatnom arenom za scenarij te Srce nije u modi (1999.). Film Kraljica noći (2001.) dobitnik je dvije Zlatne Arene za scenarij i produkciju, a Put lubenica (2006.) postigao je izvanredne međunarodne uspjehe. Prema romanima Ive Balenovića Schmidt je snimio višestruko nagrađivane filmove Metastaze (2009.) i Ljudožder vegetarijanac (2012.).

  • 17. svibnja

NEKA OSTANE MEĐU NAMA

komedija / Hrvatska / 2010.

Režija: Rajko Grlić

Scenarij: Ante Tomić, Rajko Grlić

Kamera: Slobodan Trninić, h.f.s.

Montaža: Andrija Zafranović

Scenografija: Ivica Hušnjak

Kostimografija: Blanka Budak

Glazba: Alan Bjelinski, Alfi Kabiljo

Oblikovanje zvuka: Nenad Vukadinović, Srdjan Kurpjel

Uloge: Miki Manojlović, Bojan Navojec, Daria Lorenci, Ksenija Marinković, Nataša Dorčić

Producent: Igor A. Nola

Produkcija: Mainframe Production

Koproducenti: Rajko Grlić, Zoran Cvijanović, Milko Josifov, Dunja Klemenc

Koprodukcija: Hrvatska radiotelevizija (HR), NP7 (HR), Studio Maj (SI), Yodi (RS)

Festivali i nagrade

  • 2010 | 25th Mar del Plata Int. Film Festival – Panorama Este-East
  • 32nd Montpellier Int. Film Festival (Cinemed) – Program konkurencije
  • 34 Montreal Festival du Nouveau Cinema – Panorama International
  • festival igranog filma u Puli – Nacionalni program: Velika Zlatna Arena za najbolji film, Zlatna Arena za režiju, Zlatna Arena za najbolju sporednu žensku ulogu, Zlatna Arena za kameru, Zlatna Arena za scenografiju, Zlatna Arena za glazbu, Posebna Zlatna Arena za ton
  • 45th Karlovy Vary Int. Film Festival – Natjecateljski program igranih filmova: Nagrada za najboljeg redatelja, Nagrada Europa Cinemas Label

Neka ostane među nama je zločesta, indiskretna zagrebačka priča o virovima erotske strasti ispod mirne, trome površine građanske svakidašnjice i običaja. O nečemu što se događa u boljim obiteljima i uglavnom pristojno prešujuće, ali nije zbog toga manje bolno. Upoznajemo dva brata, njihove supruge, ljubavnice i djecu koja pouzdano ne znaju tko im je otac. Sve se ovdje izmiješalo u dvostrukim životima, paralelnim vezama, u gorkoj i slatkoj priči o neumornom traganju za ljubavlju i srećom, o požudi koja nikada zapravo ne gasne i užasnim posljedicama koje možete izazvati ako se, makar i slučajno, nađete u tuđem krevetu.

Trajanje: 1 sat 29 minuta

Rajko Grlić (1947.) / Izbor iz filmografije

  • Svemu dođe kraj
  • Ustav Republike Hrvatske (2016.)
  • Neka ostane među nama (2010 – dugometražni igrani film
  • Karaula (2006.) – dugometražni igrani film
  • Josephine (2002.) – dugometražni igrani film
  • Novo novo vrijeme (2001., suredatelj: Igor Mirković) – dokumentarni film
  • Čaruga (1991.) – dugometražni igrani film
  • Đavolji raj (1989.) – dugometražni igrani film
  • Za sreću je potrebno troje (1986.) – dugometražni igrani film
  • U raljama života (1984.) – dugometražni igrani film
  • Samo jednom se ljubi (1981.) – dugometražni igrani film
  • Bravo Maestro (1978.) – dugometražni igrani film
  • Kud puklo da puklo (1974.) – dugometražni igrani film

 

  • 24. svibnja
  • TRI LJUBAVNE PRIČE

kratka komedija / Hrvatska /  2007.

Režija: Snježana Tribuson

Uloge: Judita Franković (Zlata), Ljiljana Bogojević (Ruža), Dragica Srećković (Vilma)

Producent: Ankica Jurić Tilić

Scenarist: Snježana Tribuson

Direktor fotografije: Branko Linta H.F.S.

Montažer: Marina Barac

Skladatelji: Jura Ferina, Pavao Miholjević

Autori zvuka: Dubravka Premar

Scenograf: Željka Burić

Kostimograf: Ivana Zozoli

Masker: Tina Jesenković

Koliko dugo ih trebamo pričati da bi udarci prestali? Tri hrvatske priče o obiteljskom nasilju povezuje mali crni pas … Statistike su potvrdile da kad jednom netko na ženu digne ruku, taj će to najčešće i ponoviti. Pa, barem jedan od njih sigurno neće.

Trajanje: 25 minuta

  • JEDNA OD NAS

dokumentarni / Hrvatska  / 2020.

Režija: Đuro Gavran

Scenarij: Đuro Gavran

Kamera: Bojan Mrđenović, Damian Nenadić, Tonći Gaćina

Montaža: Nina Velnić

Glazba: Mak Murtić

Oblikovanje zvuka: Martin Semenčić

Producent: Đuro Gavran

Produkcija: Pipser

Potpora: Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), Grad Zagreb

  • Film koji je pokrenuo ozbiljnu kampanju protiv zlostavljanja djece

Festivali i nagrade

  • Sarajevo Film Festival 2020.
  • ZagrebDox 2020. – posebno priznanje
  • Oktavijan za kratki i srednjometražni dokumentarni film 2020. 
  • Liburnia Film Festival 2021. – Nagrada publike
  • Dani hrvatskog filma 2021. – Grand Prix; najbolji dokumentarni film; najbolja montaža (Nina Velnić); nagrada “Zlatna uljanica” Glasa Goncila; nagrada za etiku i ljudska prava

Film prati reakcije jedne zajednice na otkriće o seksualnom zlostavljanju. Na proslavi petnaeste godišnjice mature kolege iz razreda razgovaraju o poslu, djeci i srednjoškolskim dogodovštinama dok pokušavaju pronaći način da započnu razgovor o spoznaji koja ih je sve šokirala.

Trajanje: 51 minuta

27. svibnja

  • PISMO ĆAĆI

drama / Hrvatska / 2012.

Režija: Damir Čučić

Scenarij: Damir Čučić

Kamera: Boris Poljak

Montaža: Damir Čučić, Hrvoje Mršić

Oblikovanje zvuka: Martin Semenčić

Uloge: Milivoj Beader, Mate Gulin

Producentica: Vera Robić-Škarica

Produkcija: Hrvatski filmski savez (HFS)

Festivali i nagrade

Pulski filmski festival 2012. – Velika zlatna arena za najbolji film (Vera Robić-Škarica), Zlatna arena za najbolju sporednu mušku ulogu (Mate Gulin), Zlatna arena za najbolju montažu (Damir Čučić, Hrvoje Mršić), Zlatna arena za najbolji ton (Martin Semenčić), Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Damir Čučić) 

Motovun Film Festival 2012.

Göteborg Film Festival 2013. – program Debuter

MedFilm Festival, Rim 2013. – program Novi hrvatski film

Međunarodni filmski festival Cinema City 2013., Novi Sad – Najbolji film programa Exit Point

Pismo ćaći hibridna je forma dokumentarnog i igranog filma. Temelji se na stvarnim događajima, ali je strukturiran kao dugometražni igrani film. Radnja se bavi odnosom oca i sina, odnosno preciznije, njihovim problemima u komunikaciji. Protagonisti filma su Mate (70) i njegov sin Milivoj (44), a sastoji se od tri dijela: intimne ispovijedi sina, očevog portreta i konfrontacije između njih dvojice.

Trajanje: 1 sat i 12 minuta

Damir Čučić (1972.) režirao je više od 20 dokumentarnih, 12 eksperimentalnih i dva kratkometražna igrana filma. Dobitnik je 17 nacionalnih i međunarodnih filmskih nagrada, a njegovi filmovi prikazani su na preko 130 festivala u 40 zemalja na gotovo svakom kontinentu. 1999. godine počinje se baviti i filmskim podučavanjem pa kao tutor sudjeluje na brojnim radionicama dokumentarnog i eksperimentalnog filma. Osnivač je Mikrokina, lanca filmskih dvorana namijenjenih prikazivanju kratkometražnog filma.

Damir Čučić (1972.) / Izbor iz filmografije

Pismo ćaći (2012.) – dugometražni igrani

City Killer (2007.) – kratkometražni dokumentarni

La petite mort (2006.) – kratkometražni eksperimentalni

La Strada (2004.) – kratkometražni eksperimentalni

Zaboravljeni (2002.) – kratkometražni dokumentarni

Bića sa slika (1999.) – kratkometražni dokumentarni

  • ČISTAČICA

drama / Hrvatska / 2017.

Režija: Matija Vukšić

Scenarij: Matija Vukšić

Kamera: Raul Brzić

Montaža: Vjeran Pavlinić

Oblikovanje zvuka: Martin Semenčić

Kostimografija: Katarina Pilić

Scenografija: Petra Poslek

Uloge: Marija Škaričić, Ante Duić, Saša Kosanović

Producent: Raul Brzić

Produkcija: Kino klub Split

Koprodukcija: Mrav film, Kinoklub Zagreb

Potpora: Hrvatski audiovizualni centar (HAVC)

Festivali i nagrade

Sarajevo Film Festival 2017.

Zagreb Film Festival 2017. – Zlatna kolica za najbolji hrvatski kratkometražni film (program Kockice)

Međunarodni filmski festival u Ženevi 2017.

Europski filmski festival Les Arcs 2017.

Međunarodni filmski festival u Sofiji 2018.

Dani hrvatskog filma 2018.

Festival mediteranskog filma Split 2018.

Petnaestogodišnji Dino jedne noći dolazi doma vidno uzrujan i priznaje majci da je ubio lokalnog svećenika. Ona radi kao čistačica u župnom uredu te skuje plan kako bi ga spasila.

Trajanje: 12 minuta

Matija Vukšić (Čakovec,1982.) diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti 2005., te magistrirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2011. Time je stekao titulu magistra filmske i TV režije. Pozornost je privukao nagrađivanim debitantskim studentskim dokumentarcem Benjamin, a zatim i diplomskim filmom Irokez, biografskom dramom o proslavljenom boksaču Željku Mavroviću. Njegov prvi profesionalni film je dugometražni dokumentarac Djeca tranzicije, o utjecaju kapitalizma na djecu.