BRANKO NARANĐA – Galerija Scheier 20. prosinca 2012. – 12. siječnja 2013.

Centar za kulturu Čakovec

GP Stanorad d.o.o.

Galerija Scheier

IZLOŽBA SLIKA

  • uz 15 godina GP STANORAD d.o.o. Čakovec

Branko Naranđa rođen je 1952. godine u Čakovcu. Završio je Graditeljsku školu, studirao na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu, likovni smjer. Do sad je samostalno izlagao dvadesetak  puta, od toga dva puta u Čakovcu. O njemu su pisali Jarmila Naranđa, Dragutin Toma, Ivica Jembrih…..

Izložbom predstavlja ulja na platnu nastala u posljednjih desetak godina. Radove za izložbu odabrala je Antonija Sklepić, povjesnićarka umjetnosti koja će otvoriti izložbu.

 

Branko Naranđa je slikar iza kojeg stoji dugogodišnji stvaralački rad, istraživanje pejzaža, ljudske figure i njihovo međusobno stapanje. Njegove slike vezane su uz pejzaž rijeka i portrete njemu bliskih i dragih osoba. Naranđa nas slikom uvodi u duh pejzaža i u njegovu energiju. U slikarstvu kontinuirano izlazi iz figurativne i naturalističke forme i ulazi u gotovo apstraktnu, prožetu poetiziranom analizom ambijenta. Njegove slike su vanjski prikaz unutarnjeg traženja mira u pejzažnim i figurativnim formama. Koristeći različite tehnike poput ulja na platnu, vitraja i mozaika s podjednakim uspjehom dočarava vlastito viđenje okoline.

 

Ulja na platnu nastala u nekoliko posljednjih godina predstavljaju ciklus istraživanja pejzaža, osobito riječnih rukavaca. Naranđa je u konstantnom traženju i istaživanju unutarnjeg doživljaja prirode. Njegovo stvaranje veže se uz rijeku na koju se on neprestano iznova vraća i u njoj traži i ispituje spokojnost, mir. Slike su dokaz neprestanog ponovnog susreta s duhom prirode, one su interpretacija neopipljive stvarnosti. Pejzažna naturalistička struktura na slikama se gubi i postaje apstraktna neprepoznatljiva forma kao eksplozija unutarnjeg u drveću, vodi, zemlji. Forma postaje dinamična kretnja linija koje su ponegdje mirne i u nježnoj igri, dok su u drugom trenutku dramatične u sukobu. Uzburkanost kretanja, spajanja, sukobljavanja nizova valova, lišća, uvodi nas u nevidljivu glazbenu simfoniju riječnih rukavaca i sprudova. Priroda postaje ton, ritam. Naranđa transformira nevidljivo u vidljivo. Pejzažni ambijent odijeljen je na vertikalne sekvence postignute gradiranjem jedne boje najčešće plave i zelene ili više njih. U svakoj sekvenci pejzažni ambijent dobiva vlastite tonove, a zajedno čine kompaktni skladni utisak ambijenta. Sekvence postaju akordi. Odijeljene sekvence bojom i tonom na nekim mjestima se međusobno sučeljavaju svojim kolorom, a na drugim one se polako spajaju. Kao u skladbama, na slikama svaka sekvenca je jedan akord jasno odijeljen od drugih bojom, sadrži skup tonova, odnosno linija i stvara pejzažnu glazbu. Na nekim slikama ponekad svira umirujuću glazbu, a nekad snažnu punu kontrastnih elemenata. Snažne i glasne sukobljene ritmove interpretira igrom plavih tonova s bijelom, žutom ili crvenom bojom. Slikar nas uvodi u gotovo fantastičan svijet simfonije ritmova pejzaža. Na ranijim slikama Naranđa na očitiji način ukazuje na nevidljiv ritam prirode koristeći motiv gitare, šešira, ruže, te s naturalističkim formama nastoji izraziti duhovno. U traženju i istraživanju unutarnjeg napušta simbole i upušta se u jednostavnost unutarnjeg mira.

 

 

 

Na Naranđinim slikama pojavljuju se portreti umjetniku bliskih osoba i motivi pera. Za razliku od pejzaža ti motivi prikazani su u naturalnoj formi. Kod portreta dolazi do podjele figurativnog i apstraktnog . Samo lice ostaje naturalističko, prepoznatljivo dok njegovo tijelo postaje apstraktno. Ono se gubi u svojoj strukturi, postaje apstraktna igra dinamičnih linija i boja.

 

Simbolika vode je život, ponovno rađanje. Voda ulazi u tokove, zadržava se i odlazi, neprestalno dolazi do izmjene. U ovim radovima metaforički gledano dolazi do toka koji se može povezati s ljudskim životom, stalnim razvojem, susretanjima i međusobnim prožimanjima.

 

Pero je u prirodi otpadak od ptice. Povezivajući taj element s vodom u metaforičkom pogledu možemo osjetiti da označava trag osobe koji se utisnuo u nama. Na isti način možemo interpretirati prikaz ljudskog lika, kada umjetnik ostavlja lice netaknuto kao oznaku osobe u njezinom najosnovnijem obilježju dok tijelo obavija apstraktnim formama u dinamičkoj kretnji koje nam mogu predstaviti taj isti razvoj, kretnju kroz život.

 

Slikarstvo Branka Naranđe izraz je dubinskog razumijevanja prirode i čovjeka

 

Njegove slike izraz su igre boja i poteza kista. Umjetnik se oslobađa od naturalizma i daje svoju intrepretaciju disanja okoline, prikazuje njezinu razigranost. U slikama je uspio interpretirati unutarnji doživljaj prirode koja ga okružuje.

 

Antonija Sklepić

 

 

 

 

 

Sva prava pridržana. 2014. Centar za kulturu Čakovec