utorak, 6.10.2026. | 29. SUSRET PROFESIONALNIH KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE HC ASSITEJ
17:00 sati | Dvorana Centra za kulturu Čakovec
KAZALIŠTE LUTAKA ZADAR: DAN KAD SE DOGODILO NIŠTA
Uzrast: 5+
Trajanje: 50 minuta
Redatelj: Aleksandar Švabić
Dramaturg: Marin Lisjak
Scenski pokret: Damir Klemenić
Skladatelj: Matija Antolić
Kostimografkinja: Tea Bašić Erceg
Oblikovanje svjetla: Frane Papić
Asistent redatelja: Vinko Radovčić
Inspicijentica: Radojka Kozulić
Tehnička realizacija: Nataša Perović, Robert Košta, Adriano Košuta, Marijan Nižić
Izvode: Roko Nakić, Sanja Grgina, Juraj Aras, Irena Bausović Tomljanović, Ana Cmrečnjak, Lucija Matković
Igra je strašno neobična stvar. Ako je uopće išta. Jer, kad bolje razmislimo, riječ je o potpuno beskorisnoj aktivnosti od koje ama baš nitko nema apsolutno ništa. Ni plana, ni logike, ni nagrade, ni smisla. Samo se vrtiš u krug i nadaš da te netko prati. Trčkaramo naokolo, bacamo stvari amo-tamo, tu i tamo se nasmijemo, smišljamo neka pravila koja se raspadnu u roku od trideset sekundi, ali sve u svemu – ništa.
A opet se svi igramo. Sami od sebe, jedni s drugima, uvijek i svuda, oduvijek i posvuda. Kao da ta beskorisnost nije njen nedostatak, nego jedini razlog da se u išta uopće upustimo. Jer u toj besmislenoj radnji predmeti postaju što god treba, prostor se rasteže koliko treba, a svijet se izmišlja i rastvara u istoj sekundi, bez objašnjenja i bez potrebe da ga itko odobri.
I polako se pokaže da je to ništa zapravo sve. Netko krene, netko se priključi i eto – stvari su već već postale nešto drugo, zamijenile mjesto i ime, a mi shvaćamo da u tome nismo sami. Da je zanimljivije nekoga povesti sa sobom. Da se svijet širi kad ga dijeliš. Da nas ne povezuju stvari, nego vrijeme koje provodimo zajedno i mašta koju jedni drugima poklanjamo. Takorekuć, ništa. A baš to ništa, srećom, ne može puknuti, ne može se potrošiti, ni baciti kroz prozor.