MARIN DRAŽANČIĆ – fotografije – 4.7. – 16.8.2013.

BEZ OBZORA

IZLOŽBENI PROSTOR CENTRA ZA KULTURU ČAKOVEC

Ponedjeljak 10.00 – 12.00 i 18.00 – 21.00

Utorak 10.00 – 12.00 i 18.00 – 21.00

Srijeda 10.00 – 12.00

Četvrtak 10.00 – 12.00 i 18.00 – 21.00

Petak 10.00 – 12.00 i 18.00 – 22.00

Subota 18.00 – 21.00

Nedjelja 18.00 – 21.00

ili prema dogovoru za organizirani posjet izložbi.

MARIN D

  • Izložbu će otvoriti akademska slikarica Kristina Horvat Blažinović docentica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, odsjek u Čakovcu.

Baš kao i u običnom, svakodnevnom životu svakoga od nas, tako i u životu fotografa, u njegovom kreativnom radu, ako ne prvo onda osnovno načelo u percepciji izvanjskog svijeta jest suptraktivni odnos prema gomili predmeta odnosno motiva kojima smo okruženi. Primorani smo kontinuirano oduzimati našem vidokrugu i to već automatizmom podsvijesti, ogromnu većinu sadržaja izvanjskoga svijeta. Na kraju opažamo, prihvaćamo i shvaćamo samo ono (i zahvaljujući samo onomu), što je našom selekcijom ostalo pročišćeno od mnoštva podataka – umjesto gomile motiva izdvajamo samo jedan motiv (ili samo jedan njihov odnos). Usmjeravamo pažnju na samo jedno, odabiremo samo ono jedno što je nama važno u određenom trenutku. Čini se, kako bi se vrlo lako moglo ustvrditi i porijeklo ovakvog načela opažanja iz jednostavnog pradavnog čovjekovog nagona za opstanak.

I u estetici slike, a naročito fotografske slike, «presudan» je odabir, usmjeravanje pažnje na ono što je važno (i, ili vizualno upečatljivo), «presudno» je izdvajanje nečega iz mnoštva i stavljanje istoga u centar interesa kako u smislu postizanja značaja i značenja tako i u smislu postizanja sklada i ljepote. Mogli bismo, kroz usporedbu tako važnog «nagonskog» načela opažanja s ovim identičnim estetičkim načelom u stvaranju slike, logično zaključiti kako je i ovo drugo načelo jedino moguće i neophodno potrebno. I doista, ovakvo estetičko načelo općeprihvaćeno je pravilo u oblikovanju fotografske slike, a koristi se i u mnoštvu drugih umjetničkih grana.

MARIN DRAZAN

Kroz ovu seriju fotografija autor je pokušavao zaobići odnosno prekršiti «samo» jedno, ali važno pravilo unutar ovog psihološkog («nagonskog») i estetičkog principa. Prilikom snimanja svake nove fotografije u mjeri u kojoj je osjećao da je to njemu moguće, u mjeri u kojoj se mogao prisiliti na izbjegavanje «automatizma» primjenjivanja već stečenog znanja i «nagona», autor je nastojao odabrati kadrom baš ono što mu se prvo učinilo da bi trebao odbaciti – nastojao je usmjeriti pažnju na ono što nas inače odbija, što nam odvlači pažnju od svakodnevno uhodanoga i bitnoga, na ono što je potpuno sporedno i nevažno ili što se samo čini takvim. Dakle, primarni zadatak koji je autor postavljao stvarajući ove fotografije jest suprotstavljanje nagonu koji određuje naše opažanje, ali i suprotstavljanje onom «naučenom» postupku estetičkog pristupa u oblikovanju fotografske slike, što mu omogućuje lakšu potragu za banalnim, sporednim, «nefotogeničnim» i u svakom smislu neprivlačnim motivima.

Na svoj način ti su motivi neobični, ali ne zato jer su «iskopani» iz nama nepoznatih ili neuobičajenih «svijetova» koji nisu dostupni našoj svakodnevnoj percepciji, već suprotno, neobični su baš zato jer su stalno tu pred nama, ali na margini našeg «uhodanog», svakodnevnog interesa i našeg opažanja. Autor vjeruje da je upravo ovaj svijet koji je sazdan od mnoštva naizgled marginalnih motiva također vrlo važan čovjeku za opstanak, ali ne više samo za onaj pradavni nagonski uvjetovan fizički opstanak, već ovaj put za suvremenog i «modernog» čovjeka još važniji – opstanak duše.

Općenito gledano, fotograf skoro uvijek usmjerava pažnju na ono što ne opažamo često ili ne želimo opažati, a sada u ovoj seriji fotografija autor pokušava da to na što nam usmjerava pažnju djeluje i dodatno «sivo», sporedno i neupečatljivo. Ne uspijeva u potpunosti, što je zapravo i dobro, vratiti pogled – usmjeriti objektiv na ono što mu je samo po sebi odvratilo pažnju. Kada bi bio potpuno dosljedan spomenutom principu, možda bi bio doveden u «zamku» za njega prevelike stihijske «bezobličnosti» slika koje bi podsjećale na nasumično okidanje kakvog bezrazumskog i bezosjećajnog stroja.

MARIN DRAZANCI

I tako upravo zahvaljujući općenito snažnoj i za ovaj slučaj «prevelikoj» autorovoj posvećenosti načelima fotografskog oblikovanja, te zbog toga djelomično hotimičnoj nedosljednosti u opisanom prvotnom htjenju, na ovim fotografijama lako prepoznajemo «ruku» autora, specifičan stil i komentar, koji nas vode u svijet margine i koji nam usmjeravaju pažnju na motiv uz dodatno fotografsko oblikovanje, pomoću posebno odabranog okvira, formata i kompozicije. Okvir koji obrubljuje i «guši» motiv sve tamnijim, zagasitim tonovima, kvadratičan format koji sam po sebi nema dinamiku, već umrtvljuje «uokvireno» i kompozicija kojom se pretežno postavlja motiv u labavi centar slike (pažnje), ali na način potiskivanja odnosa slikovnih elemenata, a time i dinamike motiva, te na način stvaranja ugođaja nelagode uslijed izbjegavanja strogih (klasičnih) kompozicijskih pravila za postizanje punog likovnog sklada. Također važan čimbenik u oblikovanju ovih fotografija je i boja, čiji izbljedjeli i nezasićeni tonovi koji su ujedno dovedeni do skoro monokromatskog ugođaja, doprinose dojmu ispranosti, beživotnosti i napuštenosti motiva.

Ako je ovaj cijeli opisani postupak fotografa uspio makar i u najmanjoj mjeri, onda je ispunjen i osnovni fotografov cilj – banalan, sirov svijet izvana pretočen je u svijet iznutra. Kao i kod svakog izlaganja, tako ostaje i sada nadanje autoru, da će većina gledatelja prepoznati određenu vještinu ovakvog fotografskog „pretakanja“ i na taj način okrijepiti se makar i najmanjom kapljom sačuvanom u tom postupku. I najmanja pretočena i neprolivena kap kojom gledatelju približava unutarnji svijet misli i osjećaja za autora je veliki uspijeh.

  • Biografija

Marin Dražančić rođen je 1960. godine u Varaždinu. Diplomirao je 1984. godine na studiju filmskog i tv snimanja pri Akademiji dramskih umjetnosti sveučilišta u Zagrebu. Kroz proteklih 20 godina stekao je bogato profesionalno iskustvo kao fotograf i snimatelj prije svega u radu filmskom i video (TV) snimateljskom tehnikom. U početku najviše radi za Jadran film, dok se od devedesetih godina pa nadalje javlja kao vanjski suradnik Hrvatske televizije zatim RTL Televizije, Nove TV te pojedinih stranih televizijskih kuća. Sudjelovao je u stvaranju velikog broja igranih i dokumentarnih filmova, glazbenih, obrazovnih i igranih emisija te reklamnih projekata. Član je strukovnih udruženja: Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Hrvatskog društva filmskih djelatnika te Hrvatskog novinarskog društva.

Nakon primarno snimateljskog rada proteklih godina te u svjetlu činjenice da je fotografija u samo nekoliko zadnjih godina doživjela revolucionarne promjene prelaskom na digitalnu tehnologiju, ponovo je otkrio, nakon dugogodišnje stanke, svoju opsesiju „novim“ svijetom fotografije, prvenstveno umjetničke, kojom se danas intenzivno bavi. Ona mu omogućuje potpunu slobodu u izražavanju, koju nikada nije bilo moguće ostvariti snimajući brojne emisije i filmove gdje snimatelj predstavlja ipak samo jednu kariku u lancu kreiranja filmskog ili TV djela.

  • Izložba se može pogledati u vrijeme radnog vremena blagajne Centra za kulturu.

 

Ponedjeljak 10.00 – 12.00 i 18.00 – 21.00

Utorak 10.00 – 12.00 i 18.00 – 21.00

Srijeda 10.00 – 12.00

Četvrtak 10.00 – 12.00 i 18.00 – 21.00

Petak 10.00 – 12.00 i 18.00 – 22.00

Subota 18.00 – 21.00

Nedjelja 18.00 – 21.00

  • ili prilagođeno programu.

 

Sva prava pridržana. 2014. Centar za kulturu Čakovec