Mirela Ivičević laureatkinja Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski” za 2018. godinu

Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski”, u sastavu Iva Lovrec Štefanović, Trpimir Matasović (predsjednik), Petra Pavić, Mladen Tarbuk i Ladislav Varga, u uži je izbor za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno prošle godine uvrstio pet skladbi – Case White Mirele Ivičević, Idioma I Tomislava Olivera, Rush Ivana Josipa Skendera, Dick Tracy and the Most Peculiar Case of All: Falling in Love Berislava Šipuša te Uzet ćemo vam 2000 sekundi života – esej o sebičnosti Gordana Tudora. U okvirima različitih skladateljskih estetika i poetika svim je djelima zajedničko istraživanje komornoga zvuka i glazbovanja. Autori se pritom ponekad i posve svjesno odriču apsolutne kontrole nad svojim djelima, u bitnome prepuštajući konačan ishod faktorima koji će svaku izvedbu učiniti drukčijom. U tom smislu, valja izdvojiti istraživanje interakcije živoga glazbala i elektronike u skladbi Tomislava Olivera, kao i strukturiranu improvizaciju u suodnosu s prostorom izvedbe u djelu Gordana Tudora.

Na sjednici održanoj 13. ožujka 2019. ocjenjivački je sud jednoglasno odlučio da je dobitnica Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski” za 2018. godinu Mirela Ivičević. Skladateljica je nagradu osvojila skladbom Case White, koju je ansambl Klangforum Wien pod ravnanjem Ilana Volkova praizveo 21. listopada 2018. na Glazbenim danima u Donaueschingenu.

Nagrada će laureatkinji biti uručena 9. svibnja 2019. u Čakovcu, u sklopu programa 46. Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski.

Obrazloženje

Nadahnuvši se naslovnom vojnom operacijom iz Drugog svjetskog rata, koja je, po svojoj završnoj fazi, poznata i kao Bitka na Neretvi, Mirela Ivičević u Case White glazbom propituje nekadašnje (zaboravljene?) ideale bratstva i jedinstva, nasuprot današnjim rastućim tendencijama povijesnog revizionizma. I dok je komponenta društvenog angažmana i kritike konstanta njezina opusa, novi smjer predstavlja namjerno odricanje od narativnosti i korištenja elemenata koji nose prepoznatljivo izvanglazbeno značenje. Apstraktnim glazbenim gestama, koje, doduše, mogu potaknuti određene nedoslovne asocijacije, Ivičević istražuje mogućnosti suživota međusobno različitih, pa i disparatnih glazbenih elemenata unutar cjeline neopterećene tradicionalnim formalnim i formalističkim okvirima. Rezultat je kompozicija skladna u jedinstvu svojih različitosti; ona pritom nije apstraktan umjetnički čin autonoman od svijeta u kojem nastaje i postoji, nego i nedvosmislena poruka o tome kako glazbom ozvučeni ideali mogu i trebaju biti preslikani u izvanglazbeni svijet.

Mirela Ivičević (1980.) završila je studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim i poslijediplomske studije kompozicije, medijske kompozicije i primijenjene glazbe u Beču i Grazu. Njezina su djela većinom konceptualna i interdisciplinarna te istražuju ulogu zvuka u socijalnom i političkom kontekstu. Bila je aktivna i kao producentica festivala Dani Nove glazbe Split te je suosnivačica ansambla Back Page Orchestra. Glazbeno-scenskom suitom Planet 8 osvojila je Nagradu Josip Štolcer Slavenski za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno 2013. godine. Dobitnica je Austrijske državne stipendije za kompoziciju, kao i DAAD stipendije Artists-in-Berlin za 2019., a ove je godine i rezidencijalna skladateljica Hrvatske radiotelevizije.