NAŠA MAJKA – 17. i 18. kolovoza

INCENDIES

ratna mistična drama

Zemlja: Kanada, Francuska

Režija: Denis Villeneuve

Uloge: Lubna Azabal, Mélissa Désormeaux-Poulin and Maxim Gaudette [.]

Scenarij: Denis Villeneuve, Valérie Beaugrand-Champagne, Wajdi Mouawad

  • RASPORED PRIKAZIVANJA:

petak 17. kolovoza u 21.00 sat

subota 18. kolovoza u 19.00 sati

 

Snažna i potresna prča o dvoje ljudi i njihovu putovanju, o dubokoj mržnji, vječnim ratovima i trajnoj ljubavi. Istinsko remk djelo!

 

Potresna drama o dvoje blizanaca koji ispunjavaju posljednju želju svoje majke i u Libanonu traže oca kojeg su smatrali mrtvim i brata za kojeg nisu ni znali.Kanađanka libanonskog porijekla umire i u svojoj oporuci ostavlja dva pisma svojoj djeci, blizancima Jean i Simonu. Jedno pismo trebaju odnijeti svom bratu za kojeg nisu ni znali da postoji, a drugo pismo trebaju predati ocu za kojeg su mislili da je mrtav.

 

Tijekom svoje potrage počinju doznavati zastrašujuće tajne iz majčine burne i brutalne prošlosti, a svako novo otkriće približava ih istini koja će zauvijek obilježiti njihove živote…

Trajanje: 130 minuta

Ulaznica: 25,00 kuna

 

Jeanne Marwan (Mélissa Désormeaux-Poulin) i Simon Marwan (Maxim Gaudette) nalaze se kod bilježnika na čitanju oporuke nakon smrti svoje majke Nawal Marwan (Lubna Azabal). S bilježnikom ih veže i dugogodišnje prijateljstvo, budući da je Nawal radila u njegovom uredu kao tajnica. Oporuka odmah poprima neobičan i uznemiravajuć ton – majka ne želi nadgrobni spomenik niti ikakav tekst, želi biti pokopana gola i okrenuta prema zemlji. Kaže da nije zaslužila drugačije s obzirom da istina nije izašla na vidjelo. Jeanne dobije kuvertu koju mora uručiti svom ocu, Simon svoju mora uručiti bratu. Tek tada moći će otvoriti kuvertu koju je majka namijenila samo njima. Problem je međutim u činjenici da su blizanci cijelo to vrijeme živjeli u uvjerenju kako je otac odavno mrtav, a za brata čuju prvi put. Simon odmah odbija takvu igru, želi pokopati majku na njemu jedini ispravan način i okončati cijelu priču. Već pri prvom vraćanju radnje unatrag, vidimo kako je od majke bio distanciran i prije – pred samu smrt majke, na pitanje liječnika je li u zadnje vrijeme bila odsutna, Simon odgovara kako je oduvijek bila odsutna.

Pratimo dvije priče. Prva se odvija u realnom vremenu – Jeanne odlazi na Bliski istok (neimenovana zemlja, najvjerojatnije Libanon, zbog povezanosti autora predloška prema kojem je film nastao, s tom sredinom), rodni kraj majke, odlučna u potrazi za njenom prošlošću, ali i odgovorima na vlastita pitanja. Ono što međutim ne očekuje je žestoki otpor na koji nailazi kod mještana – majčina prošlost mračnija je nego je mogla zamisliti.

Druga priča prati njihovu majku, počevši od rane mladosti. Vidimo ju kako šeće s mladićem, put im presiječe njen brat i hladnokrvno mu puca u glavu. Mladić je bio musliman, Nawal je trudna i osramotila je svoju ortodoksnu, kršćansku obitelj. Baka porodi dijete, utisne mu tintom tri točkice na petu i dade ga u sirotište. Traži od Nawal da joj obeća kako će otići iz te sredine, školovati se i jednom potražiti svoje dijete, koje će prepoznati po tetovaži. Nawal se školuje, zatim i politički aktivira, osjetljiva je vjersku netrepeljivost, a u svojoj borbi ne zauzima stranu – zauzima se protiv bilo kakvog nasilja.

Oskarovski nominent u kategoriji najboljeg stranog filma, «Incendies» (2010.) kanadskog redatelja Denisa Villeneuvea, prilično je potresno celuloidno iskustvo koje, miješajući individualno, političko i mitsko, ogoljuje likove do nage kože. Navješćuje to nastupna scena ekranizacije kazališnog komada Wajdija Mouawada: uz taktove Radioheada («You and Whose Army?») neki bliskoistočni klinci kolektivno bivaju izbrijavani na nulericu. U idućoj sceni upoznajemo važne protagoniste.

To su dvojajčani blizanci Jeanne (Melissa Desormeaux-Poulin) i Simon Marwal (Maxim Gaudette). Okupio ih je montrealski javni bilježnik kako bi im pročitao oporuku pokojne majke Nawal (Lubna Azabal). Uputstva su blago rečeno neobična. Blizanci moraju pronaći oca za kojeg su mislili da je odavno mrtav, odnosno brata za kojeg nisu ni znali da postoji i uručiti im posmrtne omotnice kako bi «lanac mržnje bio slomljen», a majčino ime spokojno uklesano na suncu nadgrobne ploče.

 

 

Davno prije nego se Jeanne i Simon dadu u potragu po trnovitom putu prošlosti koji će ostaviti trajne ožiljke, iz Kanade krenu u majčinu domovinu (Libanon) i počnu shvaćati da je uopće nisu poznavali, Denis Villeneuve u «flashbackovima» prikazuje Nawalinu brutalnu povijest u srcu ranog žarišta i do kraja filma nepravocrtne naracije vozi «inarrituovski» multiplim prostorno-vremenskim kolosijekom. Nesretnica je poradi zabranjene ljubavi ukaljala čast obitelji. Odbačena od zajednice, teška srca morala se riješiti nezakonita ploda te ljubavi, sinčića. Eto prve u nizu potresnih scena. «Pronaći ću te jednog dana», jeca majka.

 

«Pogledaj je dobro da je znaš prepoznati», govori njezina baka na rastanku bebi s istetoviranom petom koja će u konačnici dovesti do (ra)spoznavanja istine filma. U potrazi za sinom kojem se zameo svaki trag, Nawal će proći kalvariju, naći se u začaranom krugu nasilja – krvavom kovitlacu građanskog rata između kršćanskih i muslimanskih ekstremista. Makro politika religiozno-etničkog sukoba prikazana je iz osobne, mikro perspektive junakinje. Kršćanka Nawal u datom momentu skida križ oko vrata i prekriva glavu burkom kako bi se uklopila u autobusu punom Muslimana. Slijedi još jedna potresna scena, vjerojatno i najbolja u filmu. Kršćanski nacionalisti sa slikama Djevice Marije na strojnicama izrešetaju autobus.

 

Nawal i jednu muslimansku majku s kćerkicom nekim čudom zaobiđu meci. Preživjele, među leševima, u lokvetinama krvi, prekrivaju usta da im se ne otme krik užasa. Nacionalisti, međutim, polijevaju bus benzinom. «Ja sam kršćanka», viče Nawal koju će vjerski simbol spasiti sigurne smrti i hrabro uzme muslimansko dijete kako bi barem njega majčinski zaštitila. No, nacionalisti su neumoljivi – pale bus i hladno pokose djevojčicu. Slika očajne Nawel u prvom planu ispred tinjajuće buktinje lima jedna je od onih koji se urežu u sjećanje. Hororima tu nije kraj: Nawel postaje politička zatvorenica koja će iza rešetaka biti silovana i donijeti na svijet Jean i Simona vezana lisicama za krevet. Kako se Jeanne i Simon više igraju detektiva i otkrivaju zagonetnu majčinu prošlost, film nepojmljivo složene trilerske strukture postupno eskalira u tenzijama.

Reakcije na grozna otkrića, okrutnost sudbine i upletanje viših sila protiv jedne majke koja nikad nije dobila priliku uljuljkati djecu tihom uspavankom, redatelj Villeneuve najčešće snima u Jeanninim očima koje teško susprežu suze. Šokantno razrješenje u nečijim je drugim rukama moglo publici ostaviti gorak okus meksičke sapunice, no s Villeneuveom iza kamere film preuzima karakteristike antičke tragedije mitskih dosega i, neovisno o blagoj «iskonstruiranosti», ostavlja bez teksta.

Tišina je vrištala po završetku projekcije «Naše majke». Publika je zanijemila i nepomično ostala sjediti još neko vrijeme u dvorani nakon odjavne špice, čvrsto držeći rukohvat fotelja. Na takav prizor nećete tako često naletjeti u hrvatskim kinima. Opet, ni (art) film kakav je «Incendies» ne viđa se baš svakog tjedna na domaćem kinorepertoaru.

 

Redatelj Villeneuve, sakupljač priznanja

«Naša majka» bila je nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja u snažnoj konkurenciji koju su činili «Očnjak» Giorgosa Lanthimosa, «U boljem svijetu» Susanne Bier, Inarrituov «Biutiful» i «Izvan zakona» Rachida Bouchareba. Zlatni kipić na kraju je pripao Susanne Bier za «U boljem svijetu».

«Incendies» je zato osvojio niz drugih priznanja, primjerice nagradu žirija na Adelaide Film Festivalu, što je redatelja Villeneuvea posebno ganulo. «Kao poetski znak zahvalnosti ovom festivalu, dat ću ime «Adelaide» jednom od mojih glavnih likova u sljedećem filmu», izjavio je Villeneuve, najpoznatiji po ostvarenjima «Maelström» (2000.) i «Polytechnique» (2009.)

Glumici Lubni Azabal (rođena u Belgiji) nakon «Naše majke» otvorena su sva vrata. Angažirana je na prestižnim filmovima «Coriolanus» Ralpha Fiennesa i «Here» s Benom Fosterom.

 

 

 

Sva prava pridržana. 2014. Centar za kulturu Čakovec