Centar za kulturu Čakovec / izložbeni prostor / četvrtak 15. travnja 2021. u 19.00 sati / otvorenje izložbe
Trajanje: 15.4. – 9.5.2021.
VEDRAN RUŽIĆ
PROBA ORKESTRA
Gost: Davor Hrvoj, fotografgije
Partitura za orkestar, detalj
Prije nešto više od godinu dana, Hrvatsku i svijet zahvatio je scenarij koji smo dotad bili navikli gledati u filmovima odnosno čitati u romanima katastrofe. Epidemija korona virusa zaustavila je dotadašnji način života i nametnula novi u kojem je otežan rad i djelovanje brojnih skupina ljudi. Jedna od njih su umjetnici, posebice oni izvedbeni, kojima je lockdown možda pružio mir potreban za introspekciju i autorefleksiju, ali je prekinuo sponu između njih i publike u kojoj izvedbena umjetnost ostvaruje svoj puni potencijal. Izložbom „Proba orkestra“ riječki jazz glazbenik i vizualni umjetnik Vedran Ružić problematizira onemogućenost glazbenih umjetnika da izvode svoja djela i bave se odabranom umjetnošću u vrijeme – kako ga autor naziva – koronaizma. Koncertne dvorane i prostori zjape prazni, baš kao i Ružićevi notni zapisi čija se crtovlja sastoje od nizova čavala, bodljikave žice i testnih epruveta. Ružićevi radovi popraćeni su fotografijama novinara i autora radijskih emisija o jazzu Davora Hrvoja koje prikazuju glazbenike i njihove instrumente u trenutku stanke između dviju izvedbi ili nakon koncerta. Opisana stanka može se simbolički proširiti na stanje limba u kojem su se glazbenici danas zatekli, onemogućeni da se bave svojim poslom i krenu naprijed. Jedino što možemo poželjeti jest da to stanje limba – za sve nas – čim prije završi.
Maja Žvorc, mag. hist. art.
U vremenu koronaizma, ako ga slobodno možemo nazvati tako, nastala je duga glazbena pauza pod znakom korone. U glazbi korona označava produljenje tišine za duljinu trajanja tona, akorda ili stanke koju određuje dirigent pri izvedbi djela ili osjećaj izvoditelja. Ove bi posljednje riječi poneki mogli shvatiti i na način da je „režiser“ lock-downa, osoba koja iz sjene u čestim slučajevima dirigira izvoditeljima-narodu ritam ponašanja. U tom sve glasnijem redu negodovanja naroda našli su se i umjetnici, ovoga puta „nevidljivi“ glazbenici koju su nekoć imali probe orkestra gdje je svaki zadržavao karakterni opis sebe i, nakon silnih živčanih probi, međusobnih predbacivanja, oštrih pogledavanja, spletkarenja, mrzovolje i škicanja na sat da napokon odjekne kraj probe. No, na posljetku u zvuku kolektiva ipak je muzika pobijedila sve. Svi su zaboravili na negativno iza njih i bila je bitna samo muzika i kako će ona doprijeti do ljudi.
…Sve je nekako stalo, a sada ni onih prijeko potrebnih probi više nema. Glazbenici su ostali doma, a njihovi stalci za note u dvorani za probe vezani su lokotom na okupu baš poput ugostiteljskih stolova i stolaca.
U dugom taktu tišine – iščekivanja svirke – našli smo se Davor Hrvoj i ja da ovom izložbom prezentiramo ono nešto što treperi prije i poslije koncerta, vidljivo samo onima koji se time bave, cjeloživotnim radom na poboljšanju zvuka.
Pomalo aktivistički radovi serije „Proba orkestra“ prikazuju često puta neuočene detalje koji se iz publike manje mogu doživjeti. Tako su se tu našli motivi bodljikava prazna crtovlja notnog zapisa, trube zatvorene u koferu na ulici, tlocrta stana života u „zarobljeništvu“ gdje i susjedi brane da se glazbenik bavi svojim poslom u svome domu govoreći da im smeta vježbanje, notna crtovlja načinjena od bodljikave žice zabranjene melodije, trombon koji je polegnut na praznim sjedalima za publiku.
U seriji pod nazivom „Forbidden Melody“ krenuo sam s korištenjem recikliranih materijala koje sam našao u „zarobljeništvu“ stana za vrijeme prvoga lock-downa. Tako sam u budnom iščekivanju sretnijih dana odlučio iskoristiti stare police i vratašca iz kuhinje, plahte s kreveta, izrezivati članke iz medija, iskoristiti nešto pijeska i nekoliko vreća cementa kao i čavle iz podruma te odlučio napraviti seriju radova koja opisuje zabranjenu melodiju stanja cijeloga društva. Tako su nastali novi radovi inspirirani patnjom glazbenika nadovezujući se na poznati kultni film Federica Fellinija „Prova d’orchestra“.
U razmišljanju stvaranja konkretnoga koncepta nedostajala mi je osoba koja jazz glazbenike poznaje u dušu. Našao sam ju u dugogodišnjem prijatelju i mentoru za jazz Davoru Hrvoju čiju sam knjigu „Jazz vibrations“ započeo čitati nekoliko mjeseci ranije. Inače umjetnički voditelj jazz projekata HDS-a i prepoznatljiv glas i stas u emisijama Vrijeme je za jazz na Hrvatskoj televiziji te Vrijeme za jazz i Cro-jazz na Hrvatskom radiju, bavi se niz godina umjetničkom fotografijom, a specijalizirao se za portrete jazz glazbenika koje poput vječitog studenta prati na pozornicama po Hrvatskoj i svijetu. Zamolio sam ga da mi pošalje one fotografije koje je radio u želji za prikazom stanja na probama, odnosno iščekivanja početka koncerta, tren koji je svim glazbenicima napet i drži ih na životu. Fotografije detalja napete tišine, detalja samotno napuštenih instrumenata, pognutih glava glazbenika u kontemplaciji, dirigenta koji je ostao bez orkestra ali poriv da radi ono za što je rođen jači je od toga pa je odlučio ravnati zvijezdama… Zajedno smo probirali fotografije za izložbu gradeći razgovor mojih radova u izričaju „arte povere“, pomalo meditativnih, iako u zadržavanju samo crno-bijelih nijansi, te njegovih fotografija u živim bojama s motivom prelaska glazbenika u tišinu i iščekivanje…
Proba d’orchestra možda i prvi put kao proba bez glazbe.
Partitura za orkestar
Vedran Ružić (26.8.1986., Rijeka) vizualni je umjetnik i jazz-glazbenik (kontrabas i bas gitara). Pohađao je Jazz konzervatorij u Klagenfurtu, a diplomirao 2018. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer slikarstvo. Iza sebe ima trideset samostalnih i desetak zajedničkih izložbi u galerijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Posljednjih nekoliko godina fokusirao se na izvedbu serijala slika i skulptura s ciljem povezivanja umjetnosti. Autor je četiri jazz-albuma i dobitnik nagrade Porin.
Vedran je izlagao u Hrvatskoj i inozemstvu već na drugoj godini pohađanja Akademije, a kako mu se studij bližio kraju, izložbe su postajale sve učestalije. Kao aktivni student na oba polja umjetnosti (slikarstvo i glazba), odlučio je napraviti art film “Spiritual Market” u suradnji s redateljima Irom Tomić i Johnom Kardumom, te se u tom projektu okušao kao performer-glumac i kao scenarist. Za taj projekt paralelno je radio scenarij i komponirao glazbu za svoj album. Snimivši album u studiju, odlučio je napraviti istoimeni art film na “zabačenim i zaboravljenim” lokalitetima duž cijele hrvatske obale. Naposljetku, u izrazito teškoj konkurenciji, osvojio je Porina za najbolji jazz album 2017. godine.
Akademija primijenjenih umjetnosti dodijelila mu je 2018. godine Posebno priznanje za aktivan rad. Nakon što je uspješno povezao jazz koncert i art film, odlučio je napraviti projekt Libertin sa jazz kvartetom i troje suvremenih plesača. Za taj je projekt prvo napravio scenarij, potom komponirao i snimio glazbu u studiju te konačno radio probe sa suvremenim plesačima (Nastasja Štefanić, Karolina Šuša, Marko Kalc). Projekt je završen 2019. godine a opisuje životni put u tri čina: Postanak – Obiteljski san – Libertin. Posljednji čin je onaj u kojemu se napokon odvažimo biti krojači svojega života.
Cijelo to vrijeme Ružić istražuje kako glazbenici vide boje kroz tonove, akorde, oblike; te naposljetku održava niz predavanja pod nazivom Povezivanje glazbe i slikarstva ― što je na koncu bila i tema njegovog diplomskog rada.
Većinom izlaže samostalno na konceptu povezivanja vizualne umjetnosti i glazbe.
Godine 2020. odlazi u Berlin na rezidenciju u „Institut Fur Alles Mogliche“ gdje boravi mjesec dana u stvaranju nove serije i istraživanju muzeja, galerija te jazz klubova.
Partitura za orkestar u b molu, 95×130 cm, akril na škartiranom platnu, 2021.
Izabrane samostalne izložbe u Hrvatskoj
Izabrane samostalne izložbe u Hrvatskoj
2014. “Mačak z Voloskega”, Umjetnički paviljon Juraj Šporer, Opatija
2015. „Kolori s Kvarnera”, Zavičajni muzej, Buzet
2017. “Mačak iz Voloskega i druge priče”, Gradska galerija Crikvenica
2017. „Koncertualna umjetnost“, Galerija La Cisterna, Mošćenička Draga
2020. “Nezvjesna izložba“, galerija Kortil, Rijeka
2020. “Umjetnost i politika“, HDLU Istre, Pula
2020. Godišnja izložba članova HDLU-a, (Galerija Prsten, Galerija PM, Dom HDLU),Zagreb
2020. “Zvučne okupacije“, galerija SKC Rijeka
2021. Izložba novoprimljenih članova HDLUR, Galerija HDLU Rijeka
2021. „Corpus Humanus“, HDLU Istre, Pula
Nagrade:
Nagrada Porin 2017. godine – najbolji jazz album
Nominacija Porin 2017. godine – najbolja jazz skladba
Godišnja nagrada Općine Matulji 2015. i 2018. godine
Posebno priznanje Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2018.
Godišnja nagrada Primorsko Goranske Županije za doprinos kulturi (2018.)
Nagrada Status za najbolje jazz basista i kontrabasista 2012. i 2020. godine
Nominacija Porin 2021. – najbolja jazz izvedba
Autorski jazz albumi:
“Night speaking”, Menart (2015.)
“Spiritual market” , Croatia Records (2016.)
“Libertin”, vlastitio izdanje (2017.)
“Forbidden Live”, Distinctive (2018.)
Film:
Spiritual Market, 2016.
(Idejni začetnik ko-scenarist, glavni glumac; redatelji: Ira Tomić i John Kardum), 38 minuta
Davor Hrvoj, novinar i autor četiri knjige, uz članke u novinama i časopisima, te na web stranicama objavljuje i fotografije. Kao autor fotografija – portreta jazz glazbenika – sudjelovao je na kolektivnim izložbama u Zagrebu (Europski dom, ZeKaeM, Teatar &TD Studentskoga centra, Sajam glazbe na Zagrebačkom Velesajmu, Galerija Klovićevi dvori, predvorje kina Studentskoga centra, Galerija na otvorenom – ispred Vip centra u Gajevoj 2 b), te samostalnim izložbama u Zagrebu (Klub Gjuro II, KD Lisinski, Galerija Roland Planet, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Klub književnika, Jazz Club, Pod starim krovovima, Glazbena knjižara Rockmark, Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad, klub Boogie, Kulturni centar Mesnička), Varaždinu (Galerija Garestin), Zadru (Gradska knjižnica Zadar, Hrvatsko narodno kazalište Zadar), Osijeku (Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek), Rijeci (Sveučilišna knjižnica Rijeka, Hrvatski kulturni dom na Sušaku, FactoRI Bar), Slunju (Galerija Pučkog otvorenog učilišta), Sisku (Siscia Jazz Club, Foto galerija Siscia obscura), Rovinju (MMC Grada Rovinja), Poreču (Galerija Sinčić), Balama (lapidarij župne crkve Pohođenja Blažene djevice Marije Sv. Elizabeti, Konoba Kamene priče), Bjelovaru (Narodna knjižnica Petar Preradović), Koprivnici (Muzej grada Koprivnice, Intek Music Shop), Grožnjanu (Gradska galerija Fonticus), Slavonskom Brodu (Gradska knjižnica Slavonski Brod), Sarajevu (Gradska vijećnica, Club Monument), Ravne na Koroškem (Kulturni center Ravne), Rabu (Galerija Pik, Moderato Caffe), Križevcima (Multimedijalni i kulturni centar Klub Kulture), Gliwicama (Kulturni centar Jazovia), Voloskom (Galerija – Atelijer Žana-Boyd), Košicama (Alfa Pavilon Kasarne Kulturpark), Splitu (Etnografski muzej) i Kairu (Margo Veillon Gallery at the American University – Tahrir Cultural Centre).
ČUJEM, ALI NE JASNO / I CAN HEAR, JUST NOT CLEARLY
SLIKE
Autor će u Centru za kulturu održati radionice slikanja: 11., 18. i 25. ožujka 2021. od 17.30 do 19.30 sati.
Milo Sakač
ČUJEM, ALI NE JASNO
Sklonost ekspresivnoj snazi, automatizmu i gestualnosti ono je što se provlači kroz djela arhitekta i slikara Mile Sakača. Odabrana recentnija djela izložena su na dvije lokacije i iako povezana prije navedenim okosnicama njegovog slikarstva, na određeni način se nadopunjuju i razvijaju jedna iz drugih što kao epilog stvara i razliku među njima. Time se događa i odmak od ostalih radova, prije svega u koloritu. Neki od predstavljenih radova nastali su kao reakcija na prošlogodišnji zagrebački potres i pokazuju značajke kojima bismo djelomično i definirali tu prirodnu pojavu: iznenadna i kratkotrajna vibracija tla. Sklonost akcijskom slikarstvu kao da je prirodni put slikareva temperamenta koji svoja promišljanja, traženja i inspiracije uz podlogu i ritmičnost house glazbe prenosi na platna koja postaju njegova pozornica na kojoj autor s kistom u ruci stvara dramu. Drama ili avantura nije unaprijed isplanirana, spontana je ali ipak kontrolirana. Završava u trenutku kad je emocija zadobila fizičku formu i postala prisutna na platnu. Forme su reprezentativne, pojednostavljene i apstraktne s brzim potezima kista koje grade linije u rasponu od urezanih, tanjih i decentnijih preko energičnih, močnih, ponegdje i agresivnih pa do onih širokog zamaha boje kojima se oblikuje kompozicija same slike. U djelima hommage to kala L i hommage to kala XL moćnim, širokim linijama/nanosima boje kojima se stvara samouvjerenost i čvršća kompozicija, vidljiv je utjecaj Franza Kleina, ali i arhitektonskog promišljanja kompozicije. Ostala djela u tom su smislu mekšeg karaktera i njima kroči dublje u apstrakciju. Reducirajući oblike na polja boje kojima daje početni impuls pritiskom kista na platno nakon čega se boja razlijeva samostalno i nepredvidivo, kao na slikama ghost walker ili GW, umjetnik dodatno naglašava energiju linijama koje negdje, kao kod Cyja Twomblyja, podsjećaju na škrabotine. Upravo takve kratke linije snažnog naleta u različitim smjerovima i debljinama, lazurni i impasto nanos boje kao i njihove nijanse koje izbijaju na površinu gotovo doslovno oslikavaju stanje koje slijedi nakon potresa; dezorijentiranost, neugodu ili uznemirenost (don’t kiddy). Slična kompleksnost ili dramatičnost površine nastaje i zbog preklapanja različitih faktura i nijansiranja crne i bijele s ponekim akcentom crvene koja u tom akromatskom dijalogu ima dvojako značenje – opasnosti, ali i ljubavi (PP ZuZ I, PP ZuZ). Djela Mile Sakača većih su dimenzija, a prenesene emocije koje nanovo oživljavaju pred gledateljima i u njima čine ih još monumentalnijima. U dijalogu pretežno crnih i bijelih polja odnosno površina ono što naglašava i izvlači energiju na površinu je i dijalog slikarskog i crtačkog – plohe i linije. Upravo kroz te detalje – teksturu, fakturu i ritam – progovara energija i emocija koju je ruka stvorila vidljivom.
Marta Horvat, dipl. pov. umj
Biografija
Milo Sakač, rođen 1963. godine u Čakovcu, školu je pohađao u Lendavi i Mariboru a, diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1988. godine. Radi kao arhitekt i paralelno slika.
Godine 2017./18. otvara slikarski atelijer u Beču, ljeti boravi i radi u Omišu u atelijeru i galeriji. Član je grupe Q202 Leopoldstadt Wien, te Produzentengalerie Wien. Ove godine obilježava 31 godinu od svoje prve samostalne izložbe.
2004. do 2007. slikarska kolonija „Pihači“ u Stubičkim Toplicama
2015. grupna izložba u sklopu projekta ‘my favorite place, R20’ Wien
2016. otvara ljetni vrtni atelijer i galeriju slika u Omišu
2017. samostalna izložba „Svitla nami triba“ u KGZ u Podsusedu
2017. postaje član Produzentengalerie Wien
srpanj grupna izložba „Hiden inspiration“ u Produzentengalerie Wien
listopad otvara atelijer u Beču
studeni samostalna izložba „Mind Open Title Missing“ u Produzentengalerie Wien
studeni samostalna izložba „Kraj mora“, u galeriji ARTSHIFT u Splitu
2018.
ožujak grupna izložba „Die wundersame Welt der Produzentengalerie Wien“
travanj pristupa/primljen u grupu umjetnika Q202 Leopoldstat, Kulturstat Wien
svibanj sudjeluje na Atelie rundgang u Beču, projekt Q202
rujan ciklus „Brioni“ korišten za snimanje serije NOVINE 2 (Netflix)
studeni grupna izložba projekt „Boranka“ – Karbon, galerija „Botaničar“ Zagreb
2019.
siječanj pokreće projekt putujućih izložbi pod radnim nazivom MIND HUNTER
ožujak samostalna izložba u „Art Room’ u Beču
travanj sudjeluje na Atelie Rundgang u Beču, projekt Q202
svibanj samostalna izložba u ‘BODO’ galerija Budapest
listopad samostalna izložba u galeriji ‘DRUŽINA’ u Ljubljani
2020.
travanj izložba u Zagrebu u studiu muzeja Mimara (virtualna-potres)
2021.
ožujak izložba u CZK Čakovec i Gimnaziji J. Slavenskog i radionica za mlade
U pregovorima izložbe u Pekingu i Šangaju, Varaždinu i Pragu gost slikar u Fozhou, regija Fujian, priprema izlaganja u Kanadi, Americi (WK & EK) i Chileu, Argentini
Milo Sakač, slikar i arhitekt
GSM +38598280266
Atelijer: Žitnjak 173n, ZAGREB, Fošal 3 – OMIŠ, Rotesterngasse/Grosse Mohrengasse-WIEN
Član: Produzentengalerie WIEN, Q202 Wien, Hungarian visual artist Worldwide
Web: www.miloart.org (u izradi), www.q202.at, www.produzentengalerie.wien
CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC – 19. studenoga 2020. do 31. siječnja 2021.
PAVAO VAMPLIN
U ritmu vremena: grafički dizajn Pavla Vamplina
Čakovečki umjetnik Pavao Vamplin (1924.–2000.) aktivno je djelovao u drugoj polovini 20. stoljeća i bavio se nizom područja – od slikarstva i grafike do oblikovanja keramike i grafičkog dizajna. Iako je svojim djelovanjem obilježio vizualne komunikacije u Hrvatskoj od 1950-ih do 1970-ih, njegov doprinos grafičkom dizajnu donedavno je bio neistražen i do sada nije bio predstavljen javnosti u formi izložbe.
Pavao Vamplin, Naslovnica kataloga Jugoslawien auf der Leipziger Messe 1957, 1957., MMČ-19134
Vamplin je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti 1955., a već za studija počeo se baviti grafičkim dizajnom. Tijekom aktivnog djelovanja surađivao je s brojnim naručiteljima iz kulturnog i gospodarskog sektora te realizirao plakate za niz manifestacija (npr. Zabavne melodije Opatije iz 1959.). Od 1959. do 1963. bio je zaposlen u Vjesniku te za potrebe toga novinskog i štamparskog poduzeća realizirao brojne oglase, vinjete, prospekte i ostale propagandne materijale u kojima je primjenjivao širok dijapazon pristupa – od kolaža, fotomontaže i crteža do stiliziranih prikaza i poigravanja s natpisima i tipografijom. Od 1963. do 1964. radio je u Jugotonu te pridonio kreiranju vizualnog identiteta tvrtke, ali i onodobne glazbene industrije kroz oblikovanje omota gramofonskih ploča za različite domaće i inozemne izvođače.
Naslovnica i stražnja korica Vjesnikova prospekta, oko 1960., MMČ-19091
Iako je grafički dizajn bio samo jedna od Vamplinovih aktivnosti, u tom je području ostvario zanimljive rezultate: od ranih istraživanja utemeljenih na avangardnim postavkama i mogućnostima medija do oglasa i ilustracija za Vjesnik te opreme gramofonskih ploča za Jugoton u kojima je raspon primijenjenih rješenja varirao od konvencionalnih do inovativnih. Njegov raznorodan opus obilježila su intermedijalna preplitanja te prevođenje slikarskih istraživanja i motivike u domenu grafičkog oblikovanja.
Pavao Vamplin, Omot gramofonske ploče Uspjesi sezone 1, 1964., MMČ-19102
Izložba javnosti po prvi put prikazuje različite segmente dizajnerskog djelovanja Pavla Vamplina koji je rješenjima utjelovio duh i karakter vremena te obilježio svakodnevicu od 1950-ih do 1970-ih. Na izložbi će se kroz raznoliku građu – plakate, nerealizirane skice i realizirane oglase, vizualne identitete različitih proizvoda i tvrtki (Vjesnik, Jugoton, Iskra itd.) te prijedloge opreme knjiga, časopisa i rješenja gramofonskih ploča – prikazati raspon Vamplinova djelovanja te njegov doprinos hrvatskom grafičkom dizajnu druge polovine 20. stoljeća.
Idejna rješenja za etikete alkoholnih pića, 1954.-1955.
Lovorka Magaš Bilandžić
Suorganizator: Muzej Međimurja Čakovec
Autorica izložbe: doc. dr. sc. Lovorka Magaš Bilandžić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kustosica izložbe: Erika Nađ-Jerković, Muzej Međimurja Čakovec
Centar za kulturu Čakovec, izložbeni prostor – četvrtak, 29. listopada 2020. u 19.00 sati – otvorenje izložbe
HRVOJE MARKO PERUZOVIĆ
SLIKE
Kustosica izložbe: Iva Körbler
Trajanje: 29.10. – 16.11.2020.
Arbor vitae
Slike Hrvoja Marka Peruzovića ne slijede nikakve trendove u recentnoj umjetnosti, međutim, u potpunosti su refleks našeg doba, duhovnog i kulturološkog stanja čovječanstva. Od ludila današnjeg svijeta možemo se sakriti u prirodu i među životinje, međutim, Peruzovićev biofilni element ide mnogo dalje od probuđene ekološke svijesti ili ideje da su biljke i životinje naša zemaljska braća i sestre ili naši duhovni vodiči. Smisao života umjetnik vidi i u ljubavi prema ženi (čežnja za ljubavlju), kao i u uspostavljanju duhovne vertikale prema Kristu (čežnja za spasenjem).
Danas nakon svih velikih filozofskih sistema 20. stoljeća ponovno doživljavamo svijet kao tragično proturječan, u polaritetima između ideje da je Bog na zemlji i da je čovjek nemoćan pred Prirodom. Stoga i Peruzovićeve slike u traganju za novim smislom uspostavljaju prostor gdje se gubi granica između sna i jave i nastaje tzv. magični krajolik, a na svijet se gleda kao na san, neiscrpan izvor čuda, i to je ona komponenta koja Peruzovićevo slikarstvo spaja s nadrealističkim prikazima i psihoanalitičkom simbolikom. Priroda je nedokučiva riznica hijeroglifa i tajni, i zato ju i suvremeni umjetnici često osjećaju na tragu magične filozofije prirode pa i apstraktnog hermetizma. Peruzović u tom smislu pred nas donosi vlastitu simboliku i „osobnu mitologiju“ bez recikliranja, što u recentnoj umjetnosti jest izvorno i pravo umijeće.
Iva Körbler
Hrvoje Marko Peruzović, rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (klasa Prof. Ðuro Seder). Studijski boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a i HULU-a Split. Osim slikarstva bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na više od pedeset samostalnih izložbi kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvario je i brojna djela sakralne tematike: križni put u Solinu, oltarnu palu i križni put u Dubrovniku, vitraje u Karmelu svetog Ilije (BiH) te mozaik na pročelju crkve u Zagvozdu. Djela mu se nalaze u raznim privatnim i javnim zbirkama i muzejima (Galerija umjetnina, Split; Zbirka „Majka“ Humac BiH; Muzej grada Kaštela, Galerija „Vladimir Bužančić“, Zagreb; Galerija umjetnina grada Slavonskog broda; Samostan benediktinki sv. Margarite u Pagu i dr.) Sudjelovao je na brojnim likovnim susretima i kolonijama humanitarnog karaktera. Likovno je uredio i ilustrirao nekoliko knjiga, kataloga i monografija. O njegovom radu pisali su Josip Depolo, Ive Šimat Banov, Stanko Špoljarić, Tonko Maroević, Vladimir Rismondo ml., Andro Filipić, Darko Schneider, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Tonči Šitin, Nevenka Nekić, Vinicije Lupis, Anamarija Stibilj Šajn, Nives Marvin, Toni Horvatić, Vlasta Tolić, Mirela Duvnjak, Sanda Bajzek Stanačev, Igor Brešan, Elizabeta Wagner i dr. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Dobitnik je prve nagrade „Post scriptum“ za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu festivala književnosti KaLibar. Objavio je zbirku pjesama „Nekoga moramo voljeti (kako na webu, tako i na zemlji)“. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
izložbeni prostor, četvrtak 3.9.2020. u 19 sati – otvorenje izložbe
Trajanje: 3. – 28.9. 2020.
MIO VESOVIĆ
“ISTINA KO LAŽ”
Predgovor i otvorenje izložbe: Feđa Gavrilović,
Postav izložbe, moderatorica otvorenja: Marta Horvat
Kroz cijelu svoju karijeru, Mio Vesović je, kao uostalom i svaki fotograf, rezao komade stvarnosti. Prizori, ili viđeni odnosi stvari i fenomena, koji su ga fascinirali našli bi se u njegovom objektivu, otkinuti od ostatka svijeta. Zatim bi bili pohranjivani na film kako bi mogli, eventualno, fascinirati i nekog namjernika koji će, listajući novine ili šećući se galerijom, nabasati na Vesovićevu fotografiju. Prošlo je puno godina i fotograf je počeo raditi kolaže: ponovno izrezivati, izdvajati i kasapiti, ovoga puta komade teksta i različitih slika, kako bi od njih stvorio novu kompoziciju, također pretrpanu njegovim fascinacijama. A živom umu, fotografski izvježbanom oku i bogatoj imaginaciji poput njegove, fascinacija u svijetu ne nedostaje. Ovo što nam on sada predstavlja nisu niti kolaži, niti klasične fotografije. Na neki način to je hommage i fotografiji i kolažu. Naime, u ovom je ciklusu snimao stranice monografije s fotografijama inscenacija Jana Fabrea, belgijskog kazališnog redatelja i vizualnog umjetnika različitih izričaja, te uz njih komponirao stare škare dugačkih sječiva koje su pripadale Frani Baćeu, hrvatskom grafičaru i slikaru. One su usklađene tako da s fotografijama u knjizi čine neki dinamičan suodnos. Možda su to fotografije kratkotrajnih asemblaža, koje je Vesović sastavljao i rastavljao. Njegovo poigravanje oblikom škara (koji podsjeća na lornjon, ili na stilizirane noge, ili na tko zna što) kao da se želi natjecati s konstruktivističkom estetikom koja je tražila dinamiku u spletu najjednostavnijih linearnih suzvučja i odnosa. S druge strane, fotografije na kojima se te nožice nalaze pokazuju bogate dramske i plesne produkcije, pune ekspresije ljudskih tijela, te djeluju kao da stoje u protuteži strogoj i krutoj formi alata za rezanje položenog na njih. Ovo je ciklus koji bilježi jednu mrtvu prirodu, jedan svakodnevni detalj kao što su obične škare ostavljene na nekoj knjižurini punoj slika. Mio Vesović je te predmete oživio, zabilježio i prepustio ih njihovu novom životu, u nadi da će nas razveseliti jednako kao što su razveselili i njega. Sekvenca plesa škara po monografiji Jana Fabrea samo je još jedan kratki rez iz stvarnosti, iz života i, prije svega, iz nemirnog uma, koji tu stvarnost i taj život gleda, doživljava, rastavlja, razdvaja i cijepa da bi, potom, na zanimljiv način ponovno spojio njihove dijelove. Uma koji od svega stvara kolaž. – Feđa Gavrilović
Mio Vesović rođen je 1953. godine u Gornjoj Dobrinji kod Užičke Požege. Studij filmskog snimanja završio je na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju u klasi Nikole Tanhofera. Njegove su fotografije objavljivane u svim novinama i časopisima jugoslavenskog prostora, a trajno je surađivao u Studentskom listu, Poletu, Pitanjima, Quorumu, Svijetu, Startu, Globusu, itd. S Ivanom Posavcem osnovao je 1979. godine umjetnički studio MO (meko okidanje). Zajedno su ostvarili niz projekata, među ostalim 150 naslovnica časopisa Danas.
Posljednjih 20-ak godina Vesović radi kolaže koji će zauzeti svoje mjesto u postavu izložbe. Riječ je o slučajnim kolažima nastalima metodom „snimljenih snimaka“, dakle presnimljenih fotografija na kojima se postavom različitih elemenata stvara nekakva interakcija – na neki način je to ono što je Vesović radio cijeli život – okupljanje i aranžiranje komadića svijeta koji ga okružuje.
Mio Vesović, suvremeni je hrvatski umjetnik, fotograf, autor bogatog i složenog opusa.
Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, a stotinjak njegovih fotografija u zbirci je Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
PREPORUKE
za provedbu mjera zaštite u vrijeme boravka u prostorima Centra za kulturu Čakovec
dnevno mjerenje tjelesne temperature – prije dolaska u Centar potrebno je izmjeriti tjelesnu temperaturu koja ne smije biti viša od 37,2
broj mjesta u dvorani – zbog poštivanja socijalne distance ograničen na 200
fizički razmak – za cijelo vrijeme boravka u svim prostorima, uključujući dolazak i odlazak, fizički razmak između svih sudionika treba biti najmanje 1,5 metar.
maske za lice – obavezno je nošenje maski tijekom ulaska i cjelokupnog boravka u Centru
dezinfekcija ruku – na ulazu u Centar i dvoranu postavljeni su dozatori s dezinfekcijskim sredstvom prikladni za što češće korištenje
evidencija – u predvorju Centra prijavite se u evidenciju prisutnih osoba radi naknadnog lakšeg epidemiološkog praćenja kontakata u slučaju pojave zaraze
informiranje – osoblje Centra rado će vam pomoći i dati smjernice o higijenskim postupcima, pravilnom ponašanju i mjerama zaštite kojih se morate pridržavati
prostorije Centra – kod ulaska u prostorije Centra ne zadržavajte se i ne grupirajte te nastojte čim kraćim putem doći do svog mjesta
odlaganje otpada – u prostorima unutar objekta postavljene su kante za otpatke s odgovarajućim poklopcima
dezinfekcija prostora – prostorije Centra, dodirne površine (kvake, rukohvati, ručke u toaletu) i oprema redovito se dezinficiraju prema uputama za dezinfekciju i čišćenje HZJZ
prozračivanje prostora – prostorije Centra redovito se prozračuju nakon svakog programa prema uputama HZJZ
konzumacija pića i hrane – nije dozvoljena u prostorima Centra
zadržavanje u prostorima – zbog svoje sigurnosti nakon programa ne zadržavajte se u prostorima Centra duže nego je to potrebno
Zbog uvođenja mjera zaštite od korona virusa u Centru za kulturu Čakovec otkazuju se svi programi do ukidanja mjera.
UDRUŽENJE ARHITEKATA MEĐIMURJA
Bijenalne izložbe važan su doprinos dvadesetšestogodišnjem kontinuiranom djelovanju Udruženja arhitekata Međimurja (UAM), te uz pojedinačne autorske izričaje njegovih članica i članova, predstavljaju i prikaz specifičnog povijesnog trenutka u kojem se nalazi cjelokupno društvo, jer oblikovanje prostora nikada nije odvojivo od ljudi i konteksta u kojem nastaje.
Tako i ova 13. izložba, predstavljanjem projekata projektiranih i/ili izvedenih tijekom 2018. i 2019. godine, posjetiteljima daje sažetak slojevitosti i kompleksnosti bavljenja pitanjima prostora ostavljajući izlagačima slobodu odabira i prikaza radova prema vlastitim autorskim kriterijima i nahođenju.
Osim afirmacije i približavanja struke široj javnosti namjera izložbe je i međusobno poticanje članova UAM-a i svih uključenih u proces gradnje (investitori, suradnici inženjeri, izvođači i drugi) na podizanje kvalitete planiranja, programiranja, projektiranja, izvedbe, održavanja i zaštite prostora.
Velik broj izlagača djeluje u vlastitim uredima i tvrtkama što osim stručnih znanja zahtijeva i dodatne kompetencije iz područja poduzetništva i menadžmenta, sve sa ciljem pomirenja i balansiranja između zahtjeva investitora, zadanih prostornih parametara, tehničkih zahtjeva, dobrobiti zajednice, ali posebice zadržavanja jasne projektantske misli kroz sve faze projekta, od početnog definiranja programa do idejnog, glavnog, izvedbenog projekta, nadzora i izvedbe.
Dodatno nastojanje UAM-a je da zajedničkim radom svojih članova aktivno sudjeluje u iniciranju i provođenju interdisciplinarnih programa u zajednici koji afirmiraju arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje. Naglasak je stavljen na unapređenje kulture javnih prostora kroz edukaciju djece i mladih, a krajem 2018. organizirana je i tribina “Javni prostori Čakovca” s porukom da se prostor gradi i kvalitetnom mrežom javnih otvorenih površina, a ne samo gradnjom građevina.
Unatoč (pre)učestalim izmjenama zakona, pravilnika i propisa,primarno nastojanje članova UAM-a daljnje je fokusiranje na odgovorno planiranje i projektiranje, te kvalitetan spoj umjetničkog i inženjerskog znanja u unapređenju oblikovanja našeg prostora.
Zahvaljujemo Hrvatskoj komori arhitekata i sponzorima na potpori, te Centru za kulturu Čakovec na ustupljenom prostoru i pomoći pri organizaciji.
Upravni odbor UAM-a:
Marina Mrla, mag. ing. arh. / predsjednica UAM-a /
Blanka Levačić, dipl. ing. arh.
Matija Novak, mag. ing. arh.
Igor Perhoč, mag. ing. arh.
Mirjana Pintar, dipl. ing. arh.
Radna grupa za organizaciju izložbe:
Blanka Levačić, dipl. ing. arh.
Marina Mrla, mag. ing. arh.
Matija Novak, mag. ing. arh.
Marta Turk, mag. ing. arh.
Za UO UAM-a: Blanka Levačić, dipl. ing. arh.
Upravljajte pristankom
Da bismo pružili najbolje iskustvo, koristimo tehnologije poput kolačića za čuvanje i/ili pristup informacijama o uređaju. Suglasnost s ovim tehnologijama će nam omogućiti da obrađujemo podatke kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj web stranici. Nepristanak ili povlačenje suglasnosti može negativno utjecati na određene karakteristike i funkcije.
Funkcionalni
Uvijek aktivni
Tehničko skladištenje ili pristup je striktno neophodan za legitimnu svrhu omogućavanja korištenja određene usluge koju izričito traži pretplatnik ili korisnik, ili u jedinu svrhu izvršenja prijenosa komunikacije preko elektronske komunikacijske mreže.
Postavke
Tehničko skladištenje ili pristup su neophodni za legitimnu svrhu čuvanja podešavanja koje ne traži pretplatnik ili korisnik.
Statistika
Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u statističke svrhe.Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u anonimne statističke svrhe. Bez sudskog naloga, dobrovoljne suglasnosti od strane vašeg dobavljača internet usluge ili dodatnih zapisa treće strane, informacije sačuvane ili preuzete samo za ovu svrhu obično se ne mogu koristiti za vašu identifikaciju.
Marketing
Tehničko skladište ili pristup su potrebni za kreiranje korisničkih profila za slanje reklama ili za praćenje korisnika na web stranici ili na nekoliko web stranica u slične marketinške svrhe.
