{"id":46731,"date":"2025-03-21T09:55:16","date_gmt":"2025-03-21T08:55:16","guid":{"rendered":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/?p=46731"},"modified":"2025-03-21T09:55:17","modified_gmt":"2025-03-21T08:55:17","slug":"otvorena-je-izlozba-branka-lepena-radovi-2013-2025","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/otvorena-je-izlozba-branka-lepena-radovi-2013-2025\/","title":{"rendered":"Otvorena je izlo\u017eba Branka Lepena: Radovi 2013. – 2025."},"content":{"rendered":"\n

U \u010detvrtak, 20. o\u017eujka 2025. u 19 sati, u Galeriji Centra je otvorena izlo\u017eba Branka Lepena pod nazivom Radovi 2013. – 2025.<\/p>\n\n\n\n

Moderatorica izlo\u017ebe bila je Tanja Karas (mag.rel.publ.), dok je izlo\u017ebu otvorio ugledni likovni kriti\u010dar Marijan \u0160poljar. U nastavku donosimo Marijanov uvod u izlo\u017ebu:<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee li se nekoga nazvati kiparom (i ostaviti ga kiparom \u2013 u statusnom, kategorijskom, medijskom i tehni\u010dkom smislu), a da je dobar dio autorove produkcije formalno na rubu ove discipline ili jedva dosti\u017ee legitimitet skulpturske forme? \u0160tovi\u0161e, smijemo li uop\u0107e govoriti o tim kategorijama ako i onaj dio opusa koji bez dvojbe zovemo kiparskim ima izrazito metamorfoziraju\u0107i karakter, sinkreti\u010dku osnovu i ideju samoponi\u0161tenja svoje fizi\u010dke, tvarne pojavnosti? Izri\u010demo ove dileme u povodu \u010dakove\u010dke izlo\u017ebe Branka Lepena, ali smo ista pitanja mogli postavljati i za ve\u0107inu autorovih prethodnih izlo\u017ebenih projekata. Pitanja su, naravno, retori\u010dka, jer su odgovori unaprijed poznati, \u0161to zna\u010di da ih postavljamo kako bismo se, bez kategorijalne krutosti, oslobo\u0111eni obaveze stavljanja u pretince, lak\u0161e mogli posvetiti odgonetanju one bitne, ishodi\u0161ne mjere Lepenovog stvarala\u010dkog produkta. Nazvali mi njegov \u201eproizvod\u201c plasti\u010dkim \u010dinom ili nekako druga\u010dije ne mijenja u osnovi ni\u0161ta prema \u010dinjenici da okvir toga rada prije svega odre\u0111uje svijet ideja, nu\u017enost sistema, pravilo cjeline i na\u010delo kontinuiteta. Saberemo li ove vrijednosti, pred nas se tada postavlja djelo li\u0161eno nametnute potrebe  da ispunjava neke, suvi\u0161e krute preduvjete i da odgovara na ba\u0161 sve formalne kriterije.<\/p>\n\n\n\n

Lepenov ambijent je svijet racionalne konstrukcije, bilo u stvarnom, trodimenzionalnom prostoru bilo u njezinoj projekciji na plo\u0161tinu. Budu\u0107i da je analiti\u010dar i problemati\u010dar on se ne libi iznova postaviti neka pitanja za koja se \u010dini da su davno razrije\u0161ena niti bje\u017ei od prepoznavanja svoga rada izvan standardnoga podru\u010dja umjetnosti. Kao in\u017eenjer itekako koristi tehni\u010dka znanja, konstruktivnu mo\u0107 i umije\u0107e zanata ne boje\u0107i se da time zatomljuje svoj umjetni\u010dki senzibilitet. Dapa\u010de, trijada umjetnosti, znanosti i obrta u samoj je naravi njegova stvarala\u010dkog postupka, a razrje\u0161enje plasti\u010dkog zadatka nemogu\u0107e je o\u010dekivati bez dinami\u010dnog suodnosa unutar trokuta. Takva pozicija omogu\u0107uje autoru da problemsku parabolu protegne i na discipline koje se s kiparstvom tek ukr\u0161tavaju, poput objekta, instalacije, prostornoga crte\u017ea ili \u010dak slike ili akvarelnog rada s temom prostornih istra\u017eivanja. Re\u010deno protegnu\u0107e ne razvodnjuje njegov opus nego ga, paradoksalno, \u010dini intrigantnijim i utemeljenijim, posebno u autorskoj dosljednosti u tra\u017eenju same biti stvarala\u010dkog postupka. Mada se \u010dini da su sve ideje usmjerene prema dostizanju sredi\u0161njega ideala svih minimalista i geometri\u010dara u umjetnosti, po kome je manje = vi\u0161e, Lepenova nakana nije toliko hladno racionalna i fokusirana na vanjsku formu koliko na konceptualnu i duhovnu razinu plasti\u010dkog problema.<\/p>\n\n\n\n

Lepen je po obrazovanju in\u017eenjer gra\u0111evinske struke koji je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo u scenografskim radionicama razli\u010ditih zagreba\u010dkih kazali\u0161ta, \u0161to nije samo podatak o profesionalnoj orijentaciji nego govori o njegovom stalnom, svakodnevnom provjeravanju iskustva i zakonitosti prostora. Ne\u0107emo ba\u0161 re\u0107i da je to iskustvo imalo regulativnu funkciju, ali je u\u010dvrstilo neke postavke o odnosima plasti\u010dkih tijela u prostoru, o \u010dvrsto\u0107i i fragilnosti masa, o dinami\u010dnim relacijama promatra\u010da, prostora i oblika, o stvarnim i virtualnim promjenama, o va\u017enosti svjetla i sjene. Ako se s ovoga \u201efunkcionalnog\u201c, primjenjenog i scenografskog terena primaknemo podru\u010djima \u201enefunkcionalnog\u201c, kiparskog i autonomnog djelovanja suo\u010diti \u0107emo se s onim na\u0161im prvim va\u017enim pitanjem klasifikacije: gdje pripadaju Lepenove \u201eslobodne\u201c skulpture i ostali plasti\u010dki oblici u prostoru? Da li su oni na liniji sinteze autorskog tipa, produkcijski i funkcionalni objekti koji se nastavljaju na ideje ranih avangardi ili su, pak, produkti visokomodernisti\u010dkog duha koji prebivaju unutar pro\u010di\u0161\u0107enog, intaktnog prostora, estetski objekti visoke autonomije?<\/p>\n\n\n\n

U strogo formalnom smislu Lepenovi radovi pripadaju podru\u010dju minimalizma, geometrije i racionalne umjetnosti, koji na reduktivni na\u010din, primjenom nekih perceptivnih pravila, siroma\u0161tvom materijala i ograni\u010denim tvorbenim sredstvima grade geometrijski definirane objekte i konstrukcije. Njihovu potencijalnu \u201ehladno\u0107u\u201c i \u201estrogo\u0107u\u201c otopljuju sudari ili blagi prijelazi masa, svjetla i sjene, njihova slo\u017eena, gotovo labirintska konfiguracija koja ih upu\u0107uje prema podru\u010dju \u201ematemati\u010dke filozofije \u201e (I. Zidi\u0107) te, nadasve, karakter meta-objekata, gdje se skulptura pretvara u oprostoreni crte\u017e, a crte\u017e evoluira u prostorni objekt.<\/p>\n\n\n\n

Razvijanju disciplina kojima se Lepen bavi pridonosi i ne\u0161to starija serija malih akrilika na platnu koji se autorovom intervencijom nu\u017eno stapaju u jedinstvenu zidnu instalaciju te noviju seriju akvarela. O potonjem samo nekoliko \u201etehni\u010dkih\u201c podataka: serija je u izvedbenom smislu nastala tretiranjem ozalida\/fotoosjetljivog papira za kopiranje (kakav se nekada upotrebljavao u arhitektonskim biroima) vodom i nekim sanitarnim sredstvima, pri \u010demu su nastale fine, meke, transparentne povr\u0161ine sasvim specifi\u010dnoga kolorita, kao neo\u010dekivanim posljedicama slu\u010dajnog, ali inovativnog tehnolo\u0161kog postupka. Lepen sada prvi puta odstupa od kondicioniranih postavki u kreiranju svoga rada i daje slu\u010daju i slobodnoj slikarskoj gesti ravnopravni zna\u010daj prema racionalnoj geometrijskoj konstrukciji koju dijelom zadr\u017eava na transparentnom fonu sli\u010dnom paus-papiru. Kako tuma\u010diti taj, mo\u017eda prividni, zaokret? Jedno od obja\u0161njenja kojemu smo skloni doziva i ranije skulpture, objekte i crte\u017ee, rezultate izrazito programiranih prostornih koncepata i produkte mentalnih operacija, kao plasti\u010dkih rje\u0161enja koja nisu li\u0161ena poeti\u010dkog naboja hranjenog instinktom, senzibilno\u0161\u0107u, subjektivnom voljom i biljegom ruke. Njihov prostorni kontekst brani ih od opasnosti da postanu izolirani, samodovoljni objekti. Dinamika interaktivnih odnosa izme\u0111u objekta i promatra\u010da olabavljuje njihovu stati\u010dnu impostaciju. Svjetlo i sjena razaraju krutosti, zatvorene forme prostornih petlji kao da intimiziraju kiparsku pri\u010du, a ni materijali \u017eeljeznih \u0161ipki i cijevi kojima autor gradi svoju konstrukciju nisu hladni, asepti\u010dni, strojno fabricirani nego se na povr\u0161ini ponekad ostavlja minimalna neravnina, trag brusa, ekspresija materijala. Naravno, ne dovodimo u sumnju da je Lepenov plasti\u010dki univerzum, sazdan od minimalne gra\u0111e, ra\u0111en sa oskudnim sredstvima, racionalno odre\u0111en i programiran, apstraktan i bez zahtjeva koje postavlja funkcionalna, javna plastika. Ne odri\u010demo njegovu pripadnost modernisti\u010dkoj ideji autonomnog objekta i priklju\u010dak krugu neokonstruktivista i neominimalista, ali se tako\u0111er ne suprostavljamo onome motriteljskom oku, razumu i srcu koji u Lepenovim skulpturama, objektima, crte\u017eima i slikama pronalazi intimni svijet i senzibilitet koji je podalje od racionalnosti neke prakti\u010dne geometrije, koji se ne boji ni stanovite esteti\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n

Nevelika, ali pa\u017eljivo planirana \u010dakove\u010dka izlo\u017eba odvija se u galeriji koja je i u funkciji pretprostora kazali\u0161ne dvorane, \u0161to je, s obzirom na dugogodi\u0161nji Lepenov profesionalni rad u kazali\u0161noj scenografiji, ne samo simboli\u010dki va\u017eno nego iznova  podsje\u0107a i na mogu\u0107e izvore, geneologiju njegovih rje\u0161enja, prije svega u izboru materijala, definiranju prostornih relacija, dinamici svjetla i sjene, iluziji i deiluziji objekta u ambijentu. Ne govorimo, dakako, o teatarskim efektima nego o razvoju plasti\u010dkih vrijednosti, ali ne branimo ni pristup koji u razmje\u0161taju objekata vidi artikulaciju nekog prostora zbivanja, odnosno u stvaranju ambijenta potenciranje stanovite dramaturgije prostora, znatno ve\u0107e od izlo\u017ebenih praksi na koje smo navikli.<\/p>\n\n\n\n

Marijan \u0160poljar<\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U \u010detvrtak, 20. o\u017eujka 2025. u 19 sati, u Galeriji Centra je otvorena izlo\u017eba Branka Lepena pod nazivom Radovi 2013. – 2025. Moderatorica izlo\u017ebe bila je Tanja Karas (mag.rel.publ.), dok je izlo\u017ebu otvorio ugledni likovni kriti\u010dar Marijan \u0160poljar. U nastavku donosimo Marijanov uvod u izlo\u017ebu: Mo\u017ee li se nekoga nazvati kiparom (i ostaviti ga kiparom \u2013 u statusnom, kategorijskom, medijskom […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":46735,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-46731","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-osvrt"],"ulaznica_data":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46731","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46731"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46731\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46742,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46731\/revisions\/46742"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/media\/46735"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46731"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46731"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/saturn\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46731"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}