{"id":30224,"date":"2020-06-15T12:32:04","date_gmt":"2020-06-15T10:32:04","guid":{"rendered":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/?p=30224"},"modified":"2020-07-13T09:09:40","modified_gmt":"2020-07-13T07:09:40","slug":"10-umjetnicka-kolonija-strigova-2-5-i-11-srpnja-2020","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/10-umjetnicka-kolonija-strigova-2-5-i-11-srpnja-2020\/","title":{"rendered":"10. UMJETNI\u010cKA KOLONIJA \u0160TRIGOVA – 2. – 5. i 11. srpnja 2020."},"content":{"rendered":"\n

Umjetni\u010dka kolonija \u0160trigova utemeljena je 2011. godine na inicijativu me\u0111imurskog poduzetnika Antuna Horvata, a prema zamisli i koncepciji \u017dor\u017ea Drau\u0161nika. Intencija Umjetni\u010dke kolonije \u0160trigova bila je spojiti glazbu, likovnost i poeziju na najvi\u0161oj profesionalnoj i umjetni\u010dkoj razini i tako stvoriti cjelovitu umjetni\u010dku manifestaciju. U glazbenom dijelu programa kolonija je ugostila niz etabliranih hrvatskih solista i glazbenih ansambala, ali i dala priliku vrhunskim mladim glazbenicima, dok je likovni program dosad predstavio petnaestak etabliranih doma\u0107ih slikara srednje generacije. Programi kolonije odr\u017eavaju se u jedinstvenim zatvorenim i otvorenim prostorima, poput \u010duvene \u0161trigovske crkve sv. Jeronima s Rangerovim freskama i baroknim orguljama iz 1734., \u017eupne crkve sv. Marije Magdalene u \u0160trigovi, Zmajevog vrta na \u017deleznoj Gori, Izlo\u017ebenog salona Muzeja Me\u0111imurja u \u010cakovcu te secesijske zgrade Doma sindikata i \u0160ajerove zgrade, tako\u0111er u \u010cakovcu. Prepoznata od publike i lokalne uprave, kolonija je tijekom godina postala nezaobilazan dio me\u0111imurske kulturne ponude te je u medijima progla\u0161ena me\u0111imurskom utvrdom glazbene i likovne kulture.<\/em> Ustrajnim naporima organizacijskog tima i velikom podr\u0161kom Op\u0107ine \u0160trigova, koja je \u2026. stala iza manifestacije, te dugogodi\u0161njom financijskom potporom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Umjetni\u010dka kolonija \u0160trigova 2020. godine do\u017eivljava svoje deseto, jubilarno izdanje. <\/p>\n\n\n\n

Program <\/strong><\/p>\n\n\n\n

2. \u2013 5. i 11. srpnja 2020. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u010detvrtak, 2.\nsrpnja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

18:00  sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

MUZEJ ME\u0110IMURJA \u010cAKOVEC, Trg Republike 5, \u010cakovec<\/p>\n\n\n\n

IZLO\u017dBA<\/p>\n\n\n\n

Tihomir Lon\u010dar \u2013 retrospektiva<\/p>\n\n\n\n

petak, 3.\nsrpnja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

19:00  sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

CRKVA SV. JERONIMA, \u0160trigova 29<\/strong><\/p>\n\n\n\n

KONCERT<\/p>\n\n\n\n

Laura Vadjon, violina<\/p>\n\n\n\n

Pavao Ma\u0161i\u0107, orgulje<\/p>\n\n\n\n

subota, 4. srpnja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

18:30 sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

CRKVA SV. JERONIMA, \u0160trigova 29<\/strong><\/p>\n\n\n\n

IZLO\u017dBA<\/p>\n\n\n\n

Tihomir Lon\u010dar \u2013 sakralni motivi<\/p>\n\n\n\n

19:00 sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

CRKVA SV. JERONIMA, \u0160trigova 29<\/strong><\/p>\n\n\n\n

KONCERT<\/p>\n\n\n\n

Kvartet gitara<\/p>\n\n\n\n

Zoran Duki\u0107<\/p>\n\n\n\n

Petrit \u00c7eku<\/p>\n\n\n\n

Tvrtko Sari\u0107<\/p>\n\n\n\n

Maroje Br\u010di\u0107<\/p>\n\n\n\n

nedjelja, 5.\nsrpnja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

18:00  sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

DR\u017dAVNI ARHIV ZA ME\u0110IMURJE, \u0160trigova\n102<\/strong><\/p>\n\n\n\n

IZLO\u017dBA<\/p>\n\n\n\n

Tihomir Lon\u010dar \u2013 radovi na papiru<\/p>\n\n\n\n

                 gosti: <\/p>\n\n\n\n

                 \u017denski vokalni sastav Stridonne<\/em><\/p>\n\n\n\n

19:00  sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

CRKVA SV. JERONIMA, \u0160trigova 29<\/strong><\/p>\n\n\n\n

KONCERT<\/p>\n\n\n\n

Zagreba\u010dki kvartet<\/p>\n\n\n\n

20:30 sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

CENTAR ZA SPORT I REKREACIJU, \u0160trigova 126b<\/strong><\/p>\n\n\n\n

KONCERT<\/p>\n\n\n\n

THE KAZETOFON<\/em><\/p>\n\n\n\n

Mladen Kosovec, gitara,\nharmonika, vokal <\/p>\n\n\n\n

Emil Gabri\u0107, viola, prate\u0107i vokal<\/p>\n\n\n\n

Kamenko \u0106ulap, cajon<\/p>\n\n\n\n

Ivan Gazibara, kontrabas, prate\u0107i vokal<\/p>\n\n\n\n

subota, 11. srpnja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

18:30 sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

ZMAJEV VRT, \u017delezna gora 5, \u0160trigova<\/p>\n\n\n\n

KONCERT<\/p>\n\n\n\n

Martina\nFiljak, klavir<\/p>\n\n\n\n

Marija Kuhar\n\u0160o\u0161a, sopran<\/p>\n\n\n\n

Nina Tarandek,\nmezzosopran<\/p>\n\n\n\n

Domagoj\nDoroti\u0107, tenor<\/p>\n\n\n\n

Mario \u0160o\u0161a,\nklavirska pratnja<\/p>\n\n\n\n

Nikola Grabar, klavirska pratnja<\/p>\n\n\n\n

SUDIONICI:<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TIHOMIR LON\u010cAR:<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tihomir Lon\u010dar: Harmonija nejednakog<\/em><\/p>\n\n\n\n

Iako je potreba za skladom \u010dovjeku imanentna i on joj\nintuitivno te\u017ei, doista su rijetki pojedinci koji istan\u010danom percepcijom primje\u0107uju\nodnose ispod puke pojavnosti, osje\u0107aju\u0107i sklad kao smirenje i ljepotu, a izmicanje\niz ravnote\u017ee kao smetnju i nemir. Osobit je to dar i uro\u0111eni talent koji se mo\u017ee\nrazvijati radom i iskustvom, ali koji je nemogu\u0107e stvoriti ondje gdje ga prije\nnije bilo. Mo\u017ee ga se tuma\u010diti i kao blagoslov i kao breme jer, utkan u sve\npore bi\u0107a, svojim nosiocima ne ostavlja previ\u0161e prostora za izbor. Bez obzira\nkakvi ljudi bili i gdje se nalazili, neki se umjetnicima jednostavno rode.   <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Tihomir Lon\u010dar, POPODNE U GRADU<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Takav je put sudbina namijenila i Tihomiru\nLon\u010daru. Ro\u0111en 1953. u Vinagori u Hrvatskom zagorju i odrastao na tamo\u0161njim\nslikovitim bre\u017euljcima, taj senzibilni i nenametljivi dje\u010dak 1964. godine s\nobitelji seli u Zagreb, ve\u0107 tada s \u010dvrstom idejom da \u0107e postati slikar. U\nZagrebu zavr\u0161ava \u0160kolu za primijenjenu umjetnost, u\u010de\u0107i kod Josipa Biffela, i\nAkademiju likovnih umjetnosti, gdje diplomira slikarstvo u klasi Vasilija\nJordana. Ve\u0107 najraniji radovi mladi\u0107a koji se, prema rije\u010dima profesora\nBiffela, osim svojim radom ni po \u010demu nije isticao od ostalih studenata,\npokazuju umje\u0161nog crta\u010da s izra\u017eenim osje\u0107ajem za prostor i odnose svijetlog i\ntamnog. Crpe\u0107i znanje utemeljeno na jakoj tradiciji tonskog slikarstva i u\u010de\u0107i od\nprofesora Ljube Ivan\u010di\u0107a, Miljenka Stan\u010di\u0107a te spomenutih Jordana i Biffela, Lon\u010dar\nisprva slika klasi\u010dne kompozicije interijera, mrtvih priroda i portreta\nprigu\u0161enog zemljanog kolorita, u kojima je volumen pa\u017eljivo sazdan na me\u0111uigri\ntamnih sjena i svjetlosnih naglasaka. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Tihomir Lon\u010dar, PLAVI VRT<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Me\u0111utim, Lon\u010dara od samih po\u010detaka vu\u010de potreba za\nsamostalnim istra\u017eivanjem slikarskog medija pa po\u010detkom osamdesetih godina u\nleksik unosi promjene koje \u0107e, pokazat \u0107e se poslije, postati klju\u010dnim\nodrednicama njegova cjelokupnog opusa. Prije svega, tu je svjesni prelazak na\nslikanje krajolika, koji \u0107e do danas, makar u odjeku, ostati centralna tema i strukturna\nokosnica ve\u0107ine njegovih kompozicija. \u010cini se da je upravo krajolik, sa svojim\nbeskona\u010dnim vizurama i stalnim mijenama, bio najbli\u017ei slikarevu kontemplativnom\nduhu i umjetni\u010dkom senzibilitetu, istovremeno prijem\u010divom za uzvi\u0161enu ljepotu i\nharmoniju prirode, ali i koncentriranom na problem likovnih odnosa unutar\nslike. Pritom je va\u017eno naglasiti da Lon\u010dar krajoliku ne pristupa doslovno,\nslikaju\u0107i ono \u0161to mu je pred o\u010dima, nego upija vizure koje mu se nude da bi\nzatim, u miru studija, iz sje\u0107anja rekonstruirao dojmove, prenose\u0107i atmosferu\ndnevne ili no\u0107ne svjetlosti, isprobavaju\u0107i razli\u010dite postupke u oblikovanju forme\n(od podatnije obrade neba, zemlje i vijugavih stabala, do hladnijih, o\u0161trijih, preciznije\nslikanih artefakata i arhitekture) ili kreiraju\u0107i igru tamnih sjena i bljesaka\nsvjetlosti na zemlji i gra\u0111evinama. Iako sazdane od svega nekoliko temeljnih motiva,\nove kompozicije \u2013 istovremeno stvarne i izma\u0161tane \u2013 otkrivaju kompleksnu\nprirodu Lon\u010darove gradnje slike, koja se temelji manje na motivu, a vi\u0161e na izra\u017eajnim\nmogu\u0107nostima samog medija, iskazanim u varijacijama obrade oblika i njihovom\nme\u0111usobnom suprotstavljanju i uklapanju u skladnu cjelinu. Iako jo\u0161 uvijek\nzauzdan relativno \u010dvrstom formom i ograni\u010denom gamom boja, ovaj dinami\u010dni model\norganizacije plohe koji po\u010diva na sofisticiranoj ravnote\u017ei izme\u0111u raznorodnih\nelemenata, postat \u0107e jedno od temeljnih obilje\u017eja Lon\u010darova slikarstva uop\u0107e.             <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Tihomir Lon\u010dar, RANO LJETO<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Druga va\u017ena promjena doga\u0111a se po\u010detkom osamdesetih godina, kada Lon\u010dar nekoliko\nmjeseci provodi u majstorskoj radionici Ede Murti\u0107a. Gledaju\u0107i majstora kako\nradi, Lon\u010dar je fasciniran njegovim slikarskim postupkom koji odlikuje\ngestualnost, slobodno gra\u0111enje forme i upotreba \u010distih boja. Ovo kratkotrajno,\nali presudno iskustvo uhvatit \u0107e korijena narednih godina, kada Lon\u010dar polako\npo\u010dinje opu\u0161tati ruku i pro\u0161irivati svoju prigu\u0161enu zemljano-zelenkastu paletu,\noboga\u0107uju\u0107i je \u017eivljim, poglavito primarnim bojama i ugra\u0111uju\u0107i njihov ekspresivni\nnaboj u svoj osobni koncept slikarskog djela. Krajem osamdesetih ve\u0107i raspon\npalete postaje pravilo, a po\u010detkom devedesetih put u vedrinu boje na neko je\nvrijeme prekinut ratnim zbivanjima, koja u Lon\u010darove slike unose o\u0161trinu, tamu\ni uznemiruju\u0107e umjetno svjetlo, koje gotovo maniristi\u010dkim koloritom transformira\narhitektonske krajolike u za\u010dudna mjesta zloguke atmosfere. Ova rana faza\nLon\u010darova slikarstva do\u017eivjela je kulminaciju velikom izlo\u017ebom Krajolika<\/em> odr\u017eanom 1993. godine u Muzeju\nza umjetnost i obrt, koja je javno dala priznanje Lon\u010darovu radu i svrstala ga\nu red prominentnih umjetnika suvremene hrvatske likovne scene.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Tihomir Lon\u010dar, JUTARNJE SUNCE<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Postupnim smirivanjem \u017eivotnih okolnosti u drugoj polovici devedesetih,\nLon\u010dar nastavlja put prema redukciji motiva i otvaranju palete. Iz slika gotovo\nnestaju chiaroscuro<\/em> i klasi\u010dno\noblikovanje volumena, u korist velikih povr\u0161ina boje i plo\u0161nih, jo\u0161 uvijek linijom\nzadanih oblika, koji se upotpunjuju \u0161irokim slobodnijim potezom, mrljom, linijom\nili arabeskom. Boja po\u010dinje dominirati slikom te postaje i nositelj teme(primjerice, Zimsko jutro<\/em> ili Jesen u vrtu<\/em>\niz poznatog ciklusa Tri godi\u0161nja doba<\/em>,\nizlo\u017eenog 1998. u Umjetni\u010dkom paviljonu). \u0160irok raspon me\u0111uodnosa slikarskih formi\n sada definitivno preuzima glavnu ulogu,\npremje\u0161taju\u0107i fokus s prepoznatljivog prikaza krajolika ili arhitekture na do\u017eivljaj\natmosfere, naj\u010de\u0161\u0107e vezan uz godi\u0161nja doba ili doba dana. Pa\u017eljiviji promatra\u010di\nna slikama \u0107e uo\u010diti i poznate motive ili ostatke motiva \u2013 krova, stabla,\nstupa, kipa \u2013  ovdje tek kao usputne likove,\nputnike namjernike zalutale u za\u010daranu \u0161umu oblika iz koje ih slikar vi\u0161e ne\n\u017eeli pustiti. No, mogli su oni i ne biti tu, da je slikar u trenutku tako\nodlu\u010dio, i upravo u tome le\u017ei klju\u010d Lon\u010darova slikarstva. Ono se budi u po\u010detku\nkojem se ne zna kraj, u slici koja se gradi, nadogra\u0111uje i oboga\u0107uje spontano, ali\nnikad do kraja ne izmi\u010de svome kreatoru. Ono raste, svakim potezom dobivaju\u0107i\nnovu dimenziju i postavljaju\u0107i novi problem, sve dok slikar i posljednju\nsilnicu kona\u010dno ne umiri i time dovede djelo u stanje labilne, ali ipak\npostojane ravnote\u017ee. U tako neizvjesnoj situaciji Lon\u010dar je smiren i\nkoncentriran, ali i odlu\u010dan i nadahnut, jer u trenutku stvaranja on \u2013 i\niskustvom i osje\u0107ajem \u2013 zna da se mo\u017ee boriti s kaosom. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Tihomir Lon\u010dar, VENERA U VRTU<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Od po\u010detka novog tisu\u0107lje\u0107a pa do danas, Lon\u010dar se o\u010dekivano sve sigurnije\ni opu\u0161tenije kre\u0107e u vlastitom likovnom prostoru. U recentnoj produkciji\nevidentan je organski razvoj prema sveobuhvatnoj paleti i jo\u0161 liberalnijem\nshva\u0107anju forme, u likovno pro\u010di\u0161\u0107enim kompozicijama koje, iako formalno daleko\nod nekada\u0161njeg krajolika, jo\u0161 uvijek zra\u010de karakteristi\u010dno lon\u010darovskom\nugo\u0111ajnom aurom. Djela su i dalje zasnovana na jednoj prevladavaju\u0107oj boji,\nslikana i preslikavana plo\u0161nim potezima kartonske lopatice, \u0161irokim kistom, \u0161pahtlom,\ntanjim kistom, ili vrhom lopatice, ovisno o rafiniranosti i vrsti intervencije\nkoju slikar \u017eeli posti\u0107i. Osim toga, za ovog danas posve izgra\u0111enog slikara,\nkoji je \u010ditav radni vijek proveo kao samostalni umjetnik i \u010desto radio prema\nnarud\u017ebama, svaka slika predstavlja jedinstven likovni problem bez obzira na to\n\u0161to prikazuje. On se ne libi ni malih ni iznimno velikih formata, ni potpuno\napstraktnih ni decidirano figurativnih kompozicija. Mo\u017eda \u0107e za sebe najradije\nslikati apstraktne, koloristi\u010dki razvijene i oblikovno reducirane krajolike,\nali s jednakom ljubavlju postupa i prema izma\u0161tanim morskim vedutama ili\nsakralnim radovima naslikanim za neke od brojnih crkvenih naru\u010ditelja, jer je svaka\nod tih slika nastala kao plod zahtjeva i mogu\u0107nosti trenutka \u2013 kao jednom\nprona\u0111eno rje\u0161enje jednom postavljenog izazova. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Tihomir Lon\u010dar, LJUBI\u010cASTI KRAJOLIK<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

U tom procesu, sastavljenom od niza trenuta\u010dnih ali svjesnih odluka, nastaju\ndelikatno uravnote\u017eena i vizualno dojmljiva djela \u2013 sna\u017ena bez mahnitosti,\nspontana bez obezglavljenosti \u2013 koja zrcale ponekad pritajenu, no duboku i neumitnu\nstvarala\u010dku energiju ovoga umjetnika. Sve te\u0161ko\u0107e, sumnje i nesigurnosti koje\nga u \u017eivotu prate, Lon\u010dar kao da ne poznaje dok slika. Za njega je slikanje jedino\nmjesto potpune harmonije, potpunog samoostvarenja i potpunog zaborava.<\/p>\n\n\n\n

Dunja Horvat Weitner<\/em><\/p>\n\n\n\n

Biografija<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Tihomir Lon\u010dar <\/strong>ro\u0111en je u Vinagori u Hrvatskom zagorju 1953. godine. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti kod Ljube Ivan\u010di\u0107a i Vasilija Josipa Jordana. Tijekom studija putuje u Italiju i Francusku da bi prou\u010davao djela starih majstora te otkriva fascinantnu slikarsku energiju Pabla Picassa. Autor je mnogih vitraja i uljanih slika koji rese samostane i crkve hrvatske franjeva\u010dke provincije sv. Jeronima. Svoju slikarsku osobnost gradio je na temeljima ekspresionisti\u010dke i nadrealisti\u010dke tradicije 20. stolje\u0107a. Sa\u017eimaju\u0107i i propu\u0161taju\u0107i povijesno naslje\u0111e kroz filtar vlastite razumske, osjetilne i perceptivne prirode, Lon\u010dar ne zaboravlja svijet koji ga okru\u017euje, a u isto je vrijeme i majstor virtuoznih slikarskih abrevijatura. Stalne preobrazbe predmetne stvarnosti, propitivanje metafizi\u010dkih prostora i ekskursi u apstrakciju te osebujna koloristi\u010dka poetika odlike su njegova stvarala\u0161tva, koje svjedo\u010di vitalnost \u010distog slikarstva, otvara nove perspektive za interpretaciju duhovnih sadr\u017eaja i ukazuje na slikarovo dosljedno provo\u0111enje likovnog koncepta kao kontinuiranog stvarala\u010dkog procesa. O njegovu djelu objavljene su monografije iz pera S. \u0160poljari\u0107a 1995., V. Bu\u017ean\u010di\u0107a 2000., te N. Albane\u017ea 2007. godine.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

LAURA VADJON i PAVAO MA\u0160I\u0106<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Violinistica Laura Vadjon prva je hrvatska umjetnica na baroknoj violini, te jedna od za\u010detnica novih stilskih kretanja i vode\u0107e ime na podru\u010dju reprodukcije glazbe starih epoha u Hrvatskoj. <\/strong>Laura Vadjon ravnateljica je i koncertna majstorica Hrvatskog baroknog ansambla, s kojim od 1999. godine koncertira u Hrvatskoj i inozemstvu, donose\u0107i na pozornice brojne hrvatske praizvedbe djela zaboravljenih skladatelja, kao i velikana razdoblja glazbenog baroka i klasike. Redovito sura\u0111uje s nizom najzna\u010dajnijih imena svjetske barokne glazbene scene, a svirala je i s raznim ansamblima u zemlji i inozemstvu (Zagreba\u010dki solisti, L’arte del mondo, London Handel Players, Florilegium, Le Concert Spirituel i drugi).\u010clanica je London Handel Orchestra, s kojim redovito nastupa u Velikoj Britaniji, napose na London Handel Festivalu<\/em> svakog prolje\u0107a, u presti\u017enim dvoranama i crkvama.<\/p>\n\n\n\n

U interpretaciji\nsolisti\u010dke i komorne glazbe ostvarila je mnogo uspje\u0161nih koncertnih\ni diskografskih projekata, a posebno se istaknula kao interpret glazbe\nranog talijanskog baroka te djela H\u00e4ndela i Mozarta. Glazbenica je\nizuzetno prepoznatljivog i osebujnog tona i stila te glazbeno interpretativne\ndelikatnosti, a odlikuje se originalnim i promi\u0161ljenim izvedbama uz veliko\npoznavanje dramatskih i afektivnih zna\u010dajki glazbe baroknog razdoblja. Laura\nVadjon muzicira na autenti\u010dnom povijesnom glazbalu, radu talijanskog graditelja\nGiovannija Battiste Guadagninija iz 1751. godine. <\/p>\n\n\n\n

Dobitnica je Rektorove\ni Dekanove nagrade, nagrade Dru\u0161tva sveu\u010dili\u0161nih nastavnika i drugih\nznanstvenika te nagrada Milka Trnina<\/em>\ni Porin<\/em>, kao i brojnih drugih\nhrvatskih stru\u010dnih priznanja s Hrvatskim baroknim ansamblom, poput nagrada\nOrlando<\/em> na Dubrova\u010dkim ljetnim igrama\n2014. i Ivan Luka\u010di\u0107<\/em> na Vara\u017edinskim\nbaroknim ve\u010derima 2016. Koncertirala je u dvadesetak zemalja Europe, Rusiji,\nJapanu i Ju\u017enoj Americi. Profesorica je na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu od\n1995. godine, gdje predaje komornu glazbu 17. i 18. st. s naglaskom na\npovijesno i stilski obavije\u0161tenu interpretaciju. Ravnateljica je uspje\u0161nog i\njedinstvenog Korkyra Baroque Festivala<\/em>,\n\u010diji programi na otoku Kor\u010duli i poluotoku Pelje\u0161cu predstavljaju vode\u0107e\nsvjetske ansamble i soliste specijalizirane za izvo\u0111enje glazbe baroka i klasike\nna starim instrumentima. Promicateljica je izvornog zvuka glazbe starih\nepoha i svoj entuzijazam prenosi na suradnike, studente i publiku.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Laura Vadjon i Pavao Ma\u0161i\u0107<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Pavao Ma\u0161i\u0107<\/strong>, dobitnik nagrade Grand Prix Bach<\/em> i nagrade publike na Bachovom natjecanju orgulja\u0161a\nu Lausanni (2006.), razvija uspje\u0161nu karijeru koncertnog orgulja\u0161a i \u010dembalista.\nRaznovrsni interesi njegova umjetni\u010dkog djelovanja obuhva\u0107aju repertoar baroka\ni romantizma \u2013 s naglaskom na opusima J. S. Bacha, te francuskih i hrvatskih\nskladatelja \u2013 koji, u kombinaciji s temeljitim istra\u017eiva\u010dkim radom, kao i\nkonstantnom potragom za \u0161to izra\u017eajnijim interpretacijama, rezultiraju\nupe\u010datljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima. <\/p>\n\n\n\n

Nakon zavr\u0161enih studija glazbe u Zagrebu, nastavio je poslijediplomske studije orgulja u Lausanni kod Kei Koito, te \u010dembala u Freiburgu kod Roberta Hilla. Dodatne umjetni\u010dke impulse dobiva radom s istaknutim umjetnicima kao \u0161to su Bob van Asperen, An\u0111elko Klobu\u010dar, Ton Koopman, Laurence Cummings, Daniel Roth, Luigi F. Tagliavini i Christoph Bossert. U razdoblju od 2008. do 2013. kontinuirano se usavr\u0161ava kod najistaknutijih \u010dembalista dana\u0161njice, kao \u0161to su Pierre Hanta\u0457, Christophe Rousset i Skip Semp\u00e9, te u listopadu 2013. g. kao stipendist Francuske akademije u Rimu odlazi na studijski boravak posve\u0107en interpretaciji francuske glazbe za \u010dembalo u Vili Medici, u kojoj se jo\u0161 od 1803. g. najistaknutiji francuski umjetnici \u2013 dobitnici \u010duvene Rimske nagrade<\/em> \u2013 intenzivno posve\u0107uju umjetni\u010dkom radu. Zahvaljuju\u0107i Fondaciji Royaumont usavr\u0161avao se u razdoblju od 2015. do 2018. uz istaknute umjetnike kao \u0161to su Blandine Verlet, Aline Zylberajch-Gester, Pierre Hantai, Jean-Baptiste Robin, Daniel Roth, Vincent Warnier i Thomas Lacote. <\/p>\n\n\n\n

Jedan od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika svoje generacije, Ma\u0161i\u0107 od 1999. g. djeluje kao glavni orgulja\u0161 crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu, gdje nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja, koja se u toj povijesnoj crkvi kontinuirano bilje\u017ei jo\u0161 od 1359. g. Usporedno djeluje u zvanju izvanrednog profesora na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu, gdje razvija \u0161iroku pedago\u0161ku djelatnost i odgaja nove generacije \u010dembalista i orgulja\u0161a. Tako\u0111er, ve\u0107 dvadesetak godina djeluje kao glavni orgulja\u0161 Opere HNK u Zagrebu. Redovito koncertira diljem Ju\u017ene Amerike, Rusije, Europe i Izraela. Sudjeluje u radu \u017eirija me\u0111unarodnih natjecanja, voditelj je Orgulja\u0161ke ljetne \u0161kole koja se vi\u0161e od 25 godina odr\u017eava u \u0160ibeniku, a kao umjetni\u010dki voditelj festivala Orgulje sv. Marka<\/em> zaslu\u017ean je za koncertna gostovanja dvadesetak svjetski istaknutih orgulja\u0161a. <\/p>\n\n\n\n

Kvaliteta njegova\numjetni\u010dkog djelovanja prepoznata je s vi\u0161e od 25 va\u017enih inozemnih i\ndoma\u0107ih nagrada (Ivo Vuljevi\u0107<\/em>, Kantor<\/em>, Jurica Murai<\/em>, Ivan Luka\u010di\u0107<\/em>,\nOrlando<\/em>, Porin<\/em>, Milka Trnina<\/em>,\nNagrada grada Zagreb<\/em>) me\u0111u kojima se izdvajaju nagrade na\nme\u0111unarodnim natjecanjima orgulja\u0161a u Lausanni, Zaragozi i Puli, a jedini je hrvatski kandidat koji je\nsudjelovao na \u010duvenom svjetskom natjecanju orgulja\u0161a u St. Albansu (UK) u vi\u0161e\nod 50 godina njegova postojanja. Iza njega su mnoge zna\u010dajne izvedbe: \u0160est partita<\/em> i Umije\u0107e fuge<\/em> J. S. Bacha, ciklusi Uza\u0161a\u0161\u0107e<\/em> i Ro\u0111enje\nGospodinovo<\/em> O. Messiaena, integralne izvedbe orguljskih opusa J. S. Bacha,\nC. Francka i D. Buxtehudea (u suradnji s Antom Kne\u0161aurekom), koncerti za\norgulje i orkestar Francisa Poulenca, Ante Kne\u0161aureka, Stjepana \u0160uleka i\nSilvija Foreti\u0107a, kao i intenzivan rad na pripremi i tisku sabranih djela za\norgulje An\u0111elka Klobu\u010dara.<\/p>\n\n\n\n

Snima za Hrvatsku radioteleviziju i Croatiu Records; raznolika diskografija uklju\u010duje pet solisti\u010dkih albuma ovjen\u010danih s ukupno 11 Porina<\/em>, od \u010dega su \u010dak dva albuma: 1685. Bach, Handel, Scarlatti<\/em> (2011.) i Bach: Umije\u0107e fuge<\/em> (2017.) progla\u0161eni najboljim klasi\u010dnim albumima godine. Njegov recentni dvostruki album pod nazivom Franjo Dugan: Sabrana djela za orgulje<\/em> prvi put predstavlja \u010ditav orguljski opus tog istaknutog skladatelja i orgulja\u0161a zagreba\u010dke katedrale.<\/p>\n\n\n\n

KVARTET GITARA<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prvi zajedni\u010dki koncert Zoran Duki\u0107, Petrit \u00c7eku, Maroje Br\u010di\u0107 i Tvrtko Sari\u0107 odr\u017eali su 2016. godine. Nakon toga su se predstavili publici u Hrvatskoj i Sloveniji na vi\u0161e koncertnih turneja. Za koncert na Dubrova\u010dkim ljetnim igrama<\/em> 2017. godine nagra\u0111eni su nagradom Orlando<\/em> (nagrada HRT-a za najbolji koncert). Pored komornog programa, dua, trija i kvarteta, Kvartet gitara<\/strong> nastupao je i sa Zagreba\u010dkim solistima i Vara\u017edinskim komornim orkestrom sviraju\u0107i Vivaldijeve koncerte.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Kvartet gitara<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Zoran Duki\u0107 <\/strong>(Zagreb,\n1969.) po\u010deo je u\u010diti gitaru sa \u0161est godina. Diplomirao je na Muzi\u010dkoj\nakademiji u Zagrebu u razredu Darka Petrinjaka, a usavr\u0161avao se kod Huberta\nK\u00e4ppela na Visokoj glazbenoj \u0161koli u K\u00f6lnu. Pobjednik je niza najva\u017enijih\nsvjetskih natjecanja gitare, kao \u0161to su Fernando\nSor<\/em>, Manuel Ponce<\/em>, Manuel de Falla <\/em>i Francisco T\u00e1rrega, <\/em>a do danas je jedini koji je pobijedio na oba\nnatjecanja Andr\u00e9s Segovia<\/em> (u Granadi\ni u Palma de Mallorci). Na najve\u0107emu je \u0161panjolskome gitarskom natjecanju u\nMadridu, odr\u017eavanome pod pokroviteljstvom kraljevske obitelji, osvojio prvu te posebnu\nnagradu za interpretaciju \u0161panjolske glazbe. Osim toga, na mnogim je\nnadmetanjima osvojio i nagradu publike. Nastupao je (solisti\u010dki i uz orkestralnu\npratnju) na svim kontinentima. Osobitu pozornost posve\u0107uje suvremenoj glazbi pa\nse na njegovim koncertima \u010desto nalaze skladbe Takemitsua, Henzea, Reilyja,\nCartera i Gubajduline, a mnogi su mu skladatelji i posvetili svoja djela.\nNerijetko odr\u017eava turneje na kojima izvodi cjelove\u010dernje programe s Bachovom\nglazbom, a gaji i posebnu sklonost za \u0161panjolski, odnosno ju\u017enoameri\u010dki\nglazbeni idiom, od Sora do Alb\u00e9niza te od T\u00e1rrege do Villa-Lobosa. Snimao je za\ndiskografske tvrtke u Njema\u010dkoj, \u0160panjolskoj, Belgiji i Kanadi. Kao vrstan\npedagog odgojio je nara\u0161taje klasi\u010dnih gitarista na Kraljevskome konzervatoriju\nu Haagu i na Hochschule f\u00fcr Musik u Aachenu te na Visokoj glazbenoj \u0161koli u\nBarceloni. <\/p>\n\n\n\n

Petrit \u00c7eku<\/strong> ro\u0111en je 1985. godine u\nPrizrenu (Kosovo), gdje je i zapo\u010deo glazbeno obrazovanje u suradnji s Luanom Sapunxijem. Preseljenjem u\nZagreb 2002. godine nastavio je naobrazbu u klasi Xhevdeta Sahatxhije, a potom\nu klasi Darka Petrinjaka na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj je\ndiplomirao 2008. godine. Slijede\u0107i svoj dje\u010da\u010dki san, od 2009. do 2013. godine\nusavr\u0161avao se kod Manuela Barrueca na konzervatoriju Peabody u Baltimoreu\n(SAD). \u00c7ekuov izvanredni senzibilitet i ekspresivnost privukli su publiku i\nkriti\u010dare diljem svijeta. Gitarski kriti\u010dar Colin Cooper opisao ga je kao\n\u201esolista visokih mogu\u0107nosti\u201c. Nastupao je diljem Europe i Sjeverne Amerike sa\nsolisti\u010dkim recitalima te kao solist u pratnji simfonijskih orkestara poput\nSimfonijskog orkestra Allentowna, Simfonijskog orkestra Baltimorea, Komornog\norkestra \u010ce\u0161ke filharmonije, Orkestra Dr\u017eavnog ermita\u017ea St. Petersburga,\nSimfonijskog orkestra Albanske radiotelevizije, te s najzna\u010dajnijim orkestrima\nu Hrvatskoj poput Zagreba\u010dke filharmonije, Dubrova\u010dkog simfonijskog orkestra te\nSimfonijskog orkestra HRT-a. Tako\u0111er, redovito nastupa sa poznatim\nansamblom Zagreba\u010dkih solistate\ngitarskimtriomElogio.<\/p>\n\n\n\n

Tokom bogate karijere\nosvojio je devet prvih nagrada na internacionalnim gitarskim natjecanjima, me\u0111u\nkojima se izdvajaju natjecanje Christopher\nParkening<\/em> u Malibuu (2012., SAD), Schadt<\/em> u Allentownu\n(2011., SAD), Maurizio Biasini<\/em> u\nBologni (2011., Italija)te\nnatjecanje Michele<\/em> Pittaluga<\/em> u Alessandriji (2007., Italija). \u00c7eku\nje prvu studijsku plo\u010du objavio 2008. godine pod etiketom ameri\u010dke diskografske\nku\u0107e Naxos. Iste je godine nagra\u0111en godi\u0161njom nagradom Mladi glazbenik godine<\/em>, koju dodjeljuju Zagreba\u010dka\nfilharmonija i Hrvatska po\u0161tanska banka. Tako\u0111er, 2005. godine dobiva nagradu Ivo Vuljevi\u0107<\/em>, koju dodjeljuje Hrvatska\nglazbena mlade\u017e, te osvaja natjecanje Ferdo\nLivadi\u0107<\/em>, koje se odr\u017eava u sklopu festivala Samoborska glazbena jesen<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Petrit \u00c7eku svira na gitari\nameri\u010dkog graditelja Rossa Gutmeiera. <\/p>\n\n\n\n

Maroje\nBr\u010di\u0107<\/strong> ro\u0111en je u Dubrovniku, gdje i danas \u017eivi. Gitaru je\npo\u010deo u\u010diti sa sedam godina, a prvi u\u010ditelj mu je bio otac, Stefanin Br\u010di\u0107.\nSrednju glazbenu \u0161kolu zavr\u0161io je u klasi prof. Istv\u00e1na R\u00f6mera, a diplomirao je\nna Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Darka Petrinjaka. Predaje gitaru\nna Umjetni\u010dkoj akademiji Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu, redoviti je \u010dlan ocjenjiva\u010dkih vije\u0107a\nna natjecanjima u Hrvatskoj te \u010desto dr\u017ei stru\u010dna predavanja i seminare. Na\nkoncertnim podijima prisutan je vi\u0161e od dvadeset pet godina i to kao solist,\nsolist uz orkestar i \u010dlan raznih komornih tijela. Osim u domovini, nastupio je\nu Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Potaknuo je brojne autore da pi\u0161u za\ngitaru, pa su tako svoja djela za jednu ili vi\u0161e gitara, za gitaru i flautu te\ntri gitare i glas napisali ugledni skladatelji \u017deljko Brkanovi\u0107, Nik\u0161a Njiri\u0107,\nIvo Josipovi\u0107, Berislav \u0160ipu\u0161, Philip Bracanin, An\u0111elko Klobu\u010dar i Zoran\nJurani\u0107. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu i diplome Milka Trnina<\/em> (s Dubrova\u010dkim gitarskim\ntrijom), a za koncert sa Zoranom Duki\u0107em na Dubrova\u010dkim\nljetnim igrama<\/em> nagra\u0111en je uglednom nagradom Orlando<\/em>. U izdanju dubrova\u010dkog\nogranka Matice hrvatske objavio je knjigu u kojoj obra\u0111uje teme iz podru\u010dja\ninterpretacije i tehnike sviranja, a za diskografske ku\u0107e u Hrvatskoj i\nAustriji snimio je \u0161est kompaktnih plo\u010da. <\/p>\n\n\n\n

Tvrtko Sari\u0107 <\/strong>ro\u0111en je Gospi\u0107u. Glazbenu naobrazbu zapo\u010deo je u Rijeci, gdje se tri\ngodine \u0161kolovao u klasi Nikole Jedrlini\u0107a, da bi potom maturirao u Zagrebu u\nklasi prof. I\u0161tvana R\u00f6mera. Diplomirao je u klasi prof. Darka Petrinjaka na\nzagreba\u010dkoj Muzi\u010dkoj akademiji. Na Visokoj \u0161koli za glazbu u Lovranu poha\u0111ao je\njednogodi\u0161nju specijalizaciju u klasi prof. Gorana Liste\u0161a. Tijekom studija i\nposlije, usavr\u0161avao se na doma\u0107im i me\u0111unarodnim majstorskim te\u010dajevima (V.\nDe\u0161palj, M. L. Saomarcos, A. Carlevaro). Koncertirao je u Sloveniji, Austriji,\nItaliji, Njema\u010dkoj, Poljskoj, BiH, Meksiku i SAD-u. Kao solist, nastupao je sa\nZagreba\u010dkomfilharmonijom, Zagreba\u010dkim solistima, Celjskim godalnim\norkestrom, Vara\u017edinskim komornim orkestrom, gotovo svim guda\u010dkim kvartetima u\nHrvatskoj, te kao \u010dlan Cantus Ansambla za suvremenu glazbu. Od 2010. do 2015.\ngodine bio je \u010dlan renesansnog ansambla Minstrel, gdje je svirao lutnju. Od\n2016. godine nastupa u Kvartetu gitara (Zoran Duki\u0107, Petrit \u00c7eku i Maroje\nBr\u010di\u0107). S kvartetom je 2017. godine na 68.\ndubrova\u010dkim ljetnim igrama<\/em> dobio nagradu Orlando<\/em> (nagradu dodjeljuje HRT za najbolji koncert). Snima za\ndiskografske ku\u0107e u Hrvatskoj i Sloveniji. Dobitnik je nagrade Porin<\/em> (autorski nosa\u010d zvuka Berislava\n\u0160ipu\u0161a Zajedno<\/em>, Cantus, 2018.).<\/p>\n\n\n\n

Osniva\u010d je i umjetni\u010dki ravnatelj nekoliko glazbenih ciklusa na podru\u010dju grada Gospi\u0107a i Li\u010dko-senjske \u017eupanije. U zvanju vi\u0161eg predava\u010da zaposlen je na Odjelu za nastavni\u010dke studije u Gospi\u0107u, Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, te na Glazbenoj \u0161koli u \u010crnomlju. Na spomenutom odjelu 2012. godine osnovao je pjeva\u010dki zbor Degenija<\/em>. Za \u201eizvrsna postignu\u0107a u umjetni\u010dkom radu i vo\u0111enju zbora\u201c 2017. godine nagra\u0111en je Rektorovom nagradom.  <\/p>\n\n\n\n

ZAGREBA\u010cKI KVARTET<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Osnovan kao prvi trajni i profesionalni ansambl svoje vrste na hrvatskoj glazbenoj sceni, Zagreba\u010dki kvartet<\/strong> prvi je koncert odr\u017eao 25. travnja 1919. godine. \u010clanovi su tada bili V\u00e1clav Huml, prva violina, Milan Graf, druga violina, Ladislav \u0160katula (kasnije Miranov), viola, i Umberto Fabbri, violon\u010delo \u2013 redom profesori na konzervatoriju u Zagrebu. Tijekom prvih desetlje\u0107a u kvartetu su se izmijenili brojni glazbenici (Jan Prybyl, Jan Holub, Francis E. Ar\u00e1ny, Dragutin Arany, Zlatko Topolski, Stjepan \u0160ulek, Aleksandar Szegedi, Ljudevit Dobronji i drugi), no ve\u0107 je tada Zagreba\u010dki kvartet uspostavio visoke kriterije djelovanja koji ga i danas \u010dine okosnicom zagreba\u010dkog i hrvatskog kvartetskog muziciranja. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Zagreba\u010dki kvartet<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ansambl je rano formirao koncept svojih programa, koje \u010dini \u0161iroki repertoarni raspon od klasike, Haydna, Mozarta, Beethovena, Brahmsa, i tzv. \u017eeljeznog kvartetskog repertoara pa do suvremenih autora s posebnim naglaskom na hrvatsko stvarala\u0161tvo u djelima Bo\u017eidara \u0160irole, Josipa \u0160tolcera Slavenskog, Frana Lhotke, Antuna Dobroni\u0107a, Borisa Papandopula, Mila Cipre, Milka Kelemena, Marka Ru\u017edjaka, Frane Para\u0107a, Dubravka Detonija i brojnih drugih.

U sezoni 1930.\/1931. \u010dlanovi kre\u0107u na prvu inozemnu turneju po \u010ce\u0161koj i Njema\u010dkoj dobivaju\u0107i laskave kritike i epitet \u201eslavni\u201c, a redovito muziciranje diljem domovine i na  inozemnim gostovanjima praksa je koju su zadr\u017eali do danas. Osim po Europi, u vi\u0161e navrata odr\u017eavaju velike turneje po Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, biv\u0161em Sovjetskom Savezu, Rusiji, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, a rano zapo\u010dinju i s praksom suradnji s drugim istaknutim glazbenicima-solistima.<\/p>\n\n\n\n

Prvo razdoblje djelovanja Zagreba\u010dkog kvarteta zaklju\u010dio je\nDrugi svjetski rat, da bi novo poglavlje po\u010delo 1954. zahvaljuju\u0107i inicijativi\nglazbenika iz tada\u0161njeg Akademskog guda\u010dkog kvarteta \u2013 Josipa Klime, Tomislava\n\u0160estaka, Du\u0161ana Strani\u0107a i Zvonimira Pomykala. Upravo violinist Josip Klima, uz\nkra\u0107e prekide, predvodi kvartet gotovo sljede\u0107a dva desetlje\u0107a, a naslje\u0111uju\nga, do 1987., Zlatko Balija, Edo Pe\u010dari\u0107 i \u0110or\u0111e Trkulja. Drugi violinisti bili\nsu Zlatko Balija, Edo Pe\u010dari\u0107, Nikola Jambro\u0161i\u0107, Ivan Kuzmi\u0107 i Marija Cobenzl,\nviolisti Du\u0161an Strani\u0107 i Daniel Thune, a violon\u010delisti Fred Kiefer i Josip\nStojanovi\u0107. Najdulji sta\u017e u kvartetu, punih 37 godina, ostvario je violist Ante\n\u017divkovi\u0107. (Muzikologinja Hana Breko izdvojila je dva glavna sastava u tom\ndrugom razdoblju djelovanja: Josip Klima, Zlatko Balija, Du\u0161an Strani\u0107 i Fred\nKiefer te Josip Klima, Ivan Kuzmi\u0107, Ante \u017divkovi\u0107 i Josip Stojanovi\u0107.)\nZnakovito je i da se tijekom tog perioda novosti i suvremene tekovine koje od\n1961. donosi Muzi\u010dki biennale Zagreb odra\u017eavaju na repertoar ansambla pa on\nredovito izvodi i praizvodi najnovija doma\u0107a i inozemna kvartetska dostignu\u0107a.
\n
\nGodine 1987. na mjesto prvog violinista dolazi Goran Kon\u010dar, \u0161to ozna\u010dava\npo\u010detak jo\u0161 jednog novog razdoblja. Kon\u010dar ostaje na tom mjestu do 2012., a s\nnjim muziciraju Goran Bakra\u010d, potom i Davor Philips (od 2001.) na drugoj\nviolini, violisti Ante \u017divkovi\u0107 i, od 2005., Hrvoje Philips, te Martin Jordan\nna violon\u010delu (od 1991.). To je vrijeme obilje\u017eeno ciklusom koncerata u Muzeju\nMimara i u Preporodnoj dvorani Narodnog doma, a od 2008. u Hrvatskom glazbenom\nzavodu, gdje se i danas odr\u017eava sezona Zagreba\u010dkog kvarteta. Ugled ansambla\nu\u010dvr\u0161\u0107uju nove inozemne turneje i gostovanja na kojima devedesetih godina\nosobito skre\u0107u pa\u017enju javnosti na ratna zbivanja u Hrvatskoj. Nastupali su od\nConcertgebouwa u Amsterdamu, pra\u0161kog Rudolfinuma i londonskog St. John’s Smith\nSquarea, preko zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku do Guangyuan Concert\nHalla, izvode\u0107i kapitalna djela poput Bachova Umije\u0107a fuge <\/em>i Beethovenovih posljednjih guda\u010dkih kvarteta, kao i\njedinstvene izvedbe Sedam posljednjih\nKristovih rije\u010di<\/em> Josepha Haydna u kripti crkve sv. Ane u Jeruzalemu. Mjesto\nprvog violinista 2012. nakratko preuzimaju Sergej Evseev i Mari Maras, a od\nsezone 2017.\/2018., uz Davora Philipsa, Hrvoja Philipsa i Martina Jordana, kao\nprvi violinist muzicira Martin Krpan.
\n
\nBogata diskografija kvarteta, stvarana tijekom gotovo devet desetlje\u0107a,\nuklju\u010duje izdanja za Jugoton, PGP RTB, Melodicom, Sastruphon, Nuova Era\nRecords, ZYX Classic, RCA, Da Camera Magna, Croatiju Records, ZG Zoe, Cantus \/\nHDS i druge. Posljednji album \u2013 s kvartetima Leo\u0161a Jan\u00e1\u010deka i Anton\u00edna Dvo\u0159\u00e1ka<\/em> \u2013\nobjavila je etiketa Spona Classics.<\/p>\n\n\n\n

Brojne nagrade i priznanja uklju\u010duju najva\u017enije nacionalne nagrade: od Nagrade grada Zagreba 1957. preko Nagrade Milka Trnina<\/em>, Vjesnikove nagrade Josip \u0160tolcer Slavenski<\/em>, nagrada Vladimir Nazor<\/em> i Vatroslav Lisinski<\/em>, Povelje Republike Hrvatske za osobite zasluge u kulturi 1999., Nagrade grada Zagreba 2001., niza diskografskih nagrada Porin<\/em> do nagrade Vladimir Nazor<\/em> za \u017eivotno djelo 2009. godine.<\/p>\n\n\n\n

THE KAZETOFON <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u010cetiri zaljubljenika u glazbu \u2013 Emil Gabri\u0107,\nKamenko \u0106ulap, Ivan Gazibara i Mladen Kosovec \u2013 i pet instrumenata: viola,\ngitara, harmonika, kontrabas i cajon. I skladbe uz koje su brojne generacije\nodrastale, zaljubljivale se, rastajale, do\u010dekivale jutra, sanjale budu\u0107nost i\nljubomorno \u010duvale kazete na kojima su bile snimljene. Ali skladbe donesene u\nnovom glazbenom paketu, koji hrabrim dodavanjem klasi\u010dnih, etno i jazz zvukova\ndonosi staro na potpuno nov na\u010din. Upravo to kvartet The Kazetofon<\/strong> \u010dini potpuno druga\u010dijim od svega \u0161to smo dosada\nvidjeli na hrvatskoj glazbenoj sceni. Obrade skladbi koje su obilje\u017eile vrijeme\nu kojem su nastale vrlo \u010desto odu u ne\u017eeljenom smjeru jer, sla\u017eu se glazbeni\nznalci, a najbolje potvrdi publika, nije jednostavno nadma\u0161iti original.\nGlazbenicima okupljenim u sastavu The Kazetofon to uspijeva. A razlog je\njednostavan. Nisu se okupili da bi napravili ovo \u0161to danas predstavljaju\njavnosti. Okupili su se da u\u017eivaju u skladbama koje vole i sviraju\u0107i ih na novi\nna\u010din, sebi za du\u0161u, otkrili da su napravili ne\u0161to iznimno kvalitetno i\nvrijedno. Mladen, Emil, Ivan i Kamenko odlu\u010dili su svoj u\u017eitak priu\u0161titi i\npublici. Iskusniji \u0107e se odu\u0161eviti novim glazbenim paketom pjesama za koje su\npomislili da ne mogu zvu\u010dati bolje od originala ili da se tomu te\u0161ko mogu\npribli\u017eiti. A mla\u0111oj generaciji nude priliku da otkrije ljepotu koja bi im\nmo\u017eda i promaknula jer se neke od pjesama s kazeta vi\u0161e nigdje ne vrte. Sada\ndobivaju novi \u017eivot. A \u017eivoti ovih glazbenika \u010dudesne su pri\u010de koje poma\u017eu\nshvatiti otkuda se crpila snaga i uvjerljivost. Jedan je ve\u0107 od malena\ntjeraju\u0107i baku i prabaku da mu budu prate\u0107i vokali pokazao kamo smjera. Drugi\nje pak ve\u0107 i zaboravio imena svih bendova s kojima je svirao. Tre\u0107i je srednju\n\u0161kolu pro\u0161ao pospan jer je no\u0107ima svirao s raznim bendovima. \u010cetvrtomu\u2026 (to \u0107u\ndodati kada do\u0111e biografija). <\/p>\n\n\n\n

\"\"
The Kazetofon<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Emil Gabri\u0107, viola i prate\u0107i vokal (1975.,\nSubotica) <\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odrastao u Subotici, gdje je po cijele dane\npjevao i tjerao baku i prabaku da mu glume prate\u0107i bend. Pred\u0161kolsko razdoblje\nobilje\u017eava mu podstanarski \u017eivot njegove obitelji kod poznate glazbene obitelji\nToplak, gdje mu dopu\u0161taju da svira na njihovu klaviru. Vrlo brzo upisuje\nglazbenu \u0161kolu i donosi odluku koja \u0107e mu obilje\u017eiti \u017eivot \u2013 svirat \u0107e violinu.\nRazlozi su bili prozai\u010dni: harmonika mu je bila prete\u0161ka, flauta je bila\npreskupa, a violina se mogla posuditi u glazbenoj \u0161koli. Uz klasi\u010dno glazbeno\nobrazovanje Emilov glazbeni put bitno obilje\u017eavaju i susreti s romskom, srpskom\ni ma\u0111arskom glazbom. U razdoblju do srednje \u0161kole osvojio je brojne nagrade na\nnatjecanjima te ostvario niz uspje\u0161nih koncerata solo i uz orkestar. Pripremao\nse za odlazak na studij u inozemstvo, ali je rat sve prekinuo. Upisao je\nnovosadsku glazbenu akademiju sa 16 godina, a ve\u0107 sa 17 godina studij violine\nnastavlja na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu. Od 1993. godine \u010dlan je Paganini\nbanda, a paralelno je bio i \u010dlan Lada, snimio oko tristotinjak skladbi za razne\nizvo\u0111a\u010de, film, kazali\u0161ne predstave i televizijske serije. Uvijek je htio\nsvirati violu pa je 2013. godine upisao i studij viole. <\/p>\n\n\n\n

Kamenko \u0106ulap, cajon (1973., Grada\u010dac) <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odrastao u Od\u017eaku, u kojemu nije bilo\nglazbene \u0161kole. Prva glazbena iskustva stje\u010de u osnovnoj \u0161koli, gdje je aktivan\nu raznim slobodnim aktivnostima pa tako i u glazbenoj sekciji. Tu se upoznao s\ntradicionalnom glazbom Balkana, koju je zavolio za \u010ditav \u017eivot, te stekao i\nprva udaraljka\u0161ka iskustva. \u010cim je prona\u0161ao ekipu s kojom je bio u prilici\nslo\u017eiti rock band, to je i u\u010dinio. Htio je svirati gitaru, ali nitko u bendu\nnije htio svirati bas pa je tako preuzeo tu ulogu u svojem prvom bendu. Rat u\nBosni 1993. godine tjera ga u Zagreb, gdje radi prve ozbiljnije glazbene\nkorake. Svira u brojnim autorskim bendovima, uglavnom glazbu temeljenu na\nfusionu jazza, rocka i etna. Krajem 90-ih pridru\u017eio\nse bendu Shamrock Rovers, koji je svirao irsku glazbu. Tada mu je bas gitara\nbila prvi instrument, a udaraljke tek terapija iz koje je proistekao Rhythm\nTribe, prvi udaraljka\u0161ki bend u Hrvatskoj. Svirao je i u ansamblu makedonske\nglazbe VIS Pelister, a nakon \u0161to je upoznao indijskog glazbenika Sanay Bahorya,\ntri se godine posvetio indijskoj glazbi i sviranju indijskih tabli. Svirao je i\nu bendu Kries, s kojim je osvojio i Porina<\/em>\nza filmsku glazbu za film Konjanik<\/em>, u\nkojoj je izvodio na basu, udaraljkama i \u0161argiji. Svoje glazbeno znanje prenosi\nna druge koje pou\u010dava arapskim, balkanskim i indijskim ritmovima. S Dra\u017eenom\nFranoli\u0107em, koji svira oud \u2013 arapsku lutnju \u2013ima duet koji su unaprijedili u\ntrio pridodav\u0161i mu i usnu harmoniku.<\/p>\n\n\n\n

Ivan Gazibara, kontrabas i prate\u0107i vokal (1981., Zadar) <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odrastao u Vrbovcu, gdje je u petom razredu\nosnovne \u0161kole po\u010deo svirati tamburu i potom zavr\u0161io i glazbenu \u0161kolu. Na glazbu\nga nitko nije usmjeravao, glazba je bila njegov izbor odmalena i postala njegov\n\u017eivot. Upisao je srednju \u0161kolu neobi\u010dnog usmjerenja: gradnja i restauracija\nmuzi\u010dkih instrumenata. \u017delja mu je bila izra\u0111ivati tambure. Paralelno s\ngimnazijom polazio je i srednju glazbenu \u0161kolu za kontrabas. Tada po\u010dinje i\nsvirati u brojnim bendovima pa ka\u017ee da je srednju \u0161kolu pro\u0161ao neispavan, ali sretan\njer je svirao i pjevao. Nakon upisa studija kontrabasa pri Muzi\u010dkoj akademiji u\nZagrebu upoznaje se s klasi\u010darskim miljeom i svoj glazbeni put okre\u0107e sviranjem\nu raznim orkestrima i komornim sastavima. Vodio je klapu Petar Zrinski iz\nVrbovca, s kojom se plasirao u finale omi\u0161kog festivala klapa. Nevjerica je\nbila poprili\u010dna jer nitko nije o\u010dekivao prigorsku klapu u finalu. Svirao je i\npisao aran\u017emane za Zagreba\u010dke tambura\u0161e, veliki tambura\u0161ki bend od pomno\nizabranih glazbenika tambura\u0161ke scene. S Emilom Gabri\u0107em i Miroslavom\nNavra\u010di\u0107em uspje\u0161no je sura\u0111ivao u bendu naziva Blue World Trio. Nakon studija\nslu\u017eio je civilni vojni rok u Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu, u kojemu nakon\nodslu\u017eenja roka prolazi audiciju i postaje honorarni, a vrlo brzo i stalni \u010dlan\norkestra, \u0161to je i danas. <\/p>\n\n\n\n

Mladen Kosovec, gitara, harmonika i vokal (1974., Zagreb) <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odrastao je u Konj\u0161\u010dini, malenom zagorskom\nmjestu s brojnim kulturno-umjetni\u010dkim sadr\u017eajima, a glazbu je zavolio ve\u0107 u\nvrti\u0107u. Prvo glazbeno iskustvo stje\u010de sviraju\u0107i trubu u limenoj glazbi te\nparalelno poha\u0111aju\u0107i \u0161kolski harmonika\u0161ki i tambura\u0161ki orkestar. S 12 godina\nosnovao je svoj prvi glazbeni sastav, u kojem je pjevao i svirao orgulje.\nOsnivanjem glazbenog sastava po\u010dinje svirati na javnim mjestima i upoznaje\nbrojne ljude. Glazba postaje sveprisutna u Mladenovu \u017eivotu. Vrlo brzo otkriva\nda poseban senzibilitet ima za ma\u0111arske i ruske romanse te argentinski tango,\nkoje izvodi sviraju\u0107i u glazbenom sastavu Trio Anima, s Jurajem Ku\u0161anom \u017dor\u017eom\ni Zdravkom Zavr\u0161kim. U bitnome ga formiraju i tada popularne skladbe brojnih izvo\u0111a\u010da\ns prostora biv\u0161e Jugoslavije, koje i danas voli pjevati. Prve glazbene korake\nzapo\u010deo je samouk, ali je poslije upisao i glazbenu \u0161kolu. Po zavr\u0161etku osnovne\nglazbene \u0161kole odlazi u Zagreb, gdje susre\u0107e mnoga poznata imena s glazbene\nscene poput Gabi Novak, Tereze Kesovije, Gibonnija, Tomislava Mu\u017eeka, Matije Dedi\u0107a,\nNik\u0161e Brato\u0161a, Ante Gela i drugih, s kojima ostvaruje uspje\u0161nu suradnju. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Umjetni\u010dka kolonija \u0160trigova utemeljena je 2011. godine na inicijativu me\u0111imurskog poduzetnika Antuna Horvata, a prema zamisli i koncepciji \u017dor\u017ea Drau\u0161nika. Intencija Umjetni\u010dke kolonije \u0160trigova bila je spojiti glazbu, likovnost i poeziju na najvi\u0161oj profesionalnoj i umjetni\u010dkoj razini i tako stvoriti cjelovitu umjetni\u010dku manifestaciju. U glazbenom dijelu programa kolonija je ugostila niz etabliranih hrvatskih solista i […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":30233,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[2],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30224"}],"collection":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=30224"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30224\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30242,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30224\/revisions\/30242"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/media\/30233"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=30224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=30224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=30224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}