CENTAR ZA KULTURU \u010cAKOVEC \/ IZLO\u017dBENI PROSTOR \/ 2. – 16. rujan 2021.<\/p>\n
Kustosica: Branka Hlevnjak<\/p>\n
Moderatorica: Maja \u017dvorc<\/p>\n
Branka Hlevnjak<\/em><\/p>\n Fotoperformansi<\/strong><\/p>\n Damira Klai\u0107a <\/strong>Klju\u010da<\/strong><\/p>\n \u201cFLY ME TO THE MOON\u201d<\/p>\n Damir Klai\u0107, fotograf, konceptualist i foto-performer kre\u0107e se rubnom stranom umjetnosti, ulaze\u0107i tako u zonu me\u0111utnosti. U tom pro\u0161irenom i do kraja nedefiniranom prostoru djelovanja pro\u017eima se nekoliko stvarala\u010dkih odrednica: koncept, fotografija, instalacija, performace. Poku\u0161at \u0107emo ih objasniti terminom fotoperformans, budu\u0107i da je performance naj\u010de\u0161\u0107e \u201c\u017eiva\u201d slika rezultat proiza\u0161ao iz slo\u017eene umjetni\u010dke namjere – pojednostavljeno to je kratka likovna predstava koja uklju\u010duje u sebi koncept sa \u010ditavim nizom radnji, instalacija, faza i djelovanja. Fotografski performansi Damira Klai\u0107a otvoreni su radovi (works in progress) sociolo\u0161kog u\u010dinka. Publika, znati\u017eeljna i spremna na ludi\u010dka iznena\u0111enja, ulazi u interakciju s fotografijom, koja se tijekom kratke likovne predstave\/doga\u0111anja (reality show) mijenja i oboga\u0107uje novim zna\u010denjima. Fotografija istodobno \u010duva stare vrijednosti te\u017ee\u0107i \u201cne\u010dem vi\u0161em od puke dokumentarnosti\u201d ali pro\u0161iruje se definicijom na nove; stvara i poti\u010de nove motive, izaziva nove promjenjive slike stvarnosti, biva sama motivom bilo da ga prividno odbacuje kao u projektu \u201cMost\u201d, bilo da ga potencira kao u projektu \u201cFlay me to the Moon\u201d (ra\u0111en s koautorom Ivanom Mesekom) postaju\u0107i dio scenografije na kojoj su utemeljeni i multiplicirani spontani performansi brojne zaigrane publike. Vi\u0161ezna\u010dnost Klai\u0107evih fotoperformansi sadr\u017eana je u \u010dinjenici da se ne mo\u017ee ostvariti bez interakcije s publikom. Za razliku od drugovrsnih performansi, ovdje je fotografija subjekt koji u namjeri autora i interakciji s publikom postaje objekt , te unutar spontanih kratkih poza \/ predstava, koje se odvijaju prema zami\u0161ljenom planu, prelazi u novu \u201ckonceptualnu\u201d fotografiju, odnosno, otvara priliku za fotodokumentiranje umjetni\u010dkog djelovanja autora.<\/p>\n Branka Hlevnjak<\/em><\/p>\n <\/p>\n Nemo\u0107 fotografije pred \u017eivom izvedbom<\/strong><\/p>\n Performansi Tomislava Gotovca Udisanje zraka <\/em>i Pokazivanje \u010dasopisa Elle<\/em>, izvedeni na zagreba\u010dkom Sljemenu 1962. godine, prvi su te vrste u Hrvatskoj i na \u0161irem prostoru tada\u0161nje Jugoslavije. Fotografija je autoru zamjena za film, tj. ona je zaustavljeni filmski kadar u kojem je on i redatelj i glumac, scenarist i autor djela u cjelini, umjetnik vi\u0161estruke koncepcijske i medijske anticipacije<\/em>.1 Ivica Hripko, koji je 1962. dokumentirao taj performans Tomislava Gotovca na crno-bijelom filmu, tim fotografijama nije stekao ravnopravno ime s autorom koncepta, \u0161to otvara pitanje odnosa fotografa i umjetnika koji izvodi performans. U ovom grani\u010dnom slu\u010daju ne mo\u017eemo govoriti o fotoperformansu kao o autorskoj izvedbi fotografa u kojoj je fotografija sredstvo, cilj i smisao doga\u0111aja. U spomenutoj akciji Tomislav Gotovac koristi vlastito tijelo (skida se do pasa, pozira) i re\u017eira, a fotograf je dio njegove ekipe. U fotoperformansima, kako ih mi ovdje \u017eelimo prikazati, fotografija je subjekt koji izaziva pozornost i oko kojeg se doga\u0111aj stvara. Postoji jasno razgrani\u010denje izme\u0111u fotografa \u2013 autora fotoperformansa, i fotograf\u0101 koji su fotografirali tu\u0111e autorske performanse. \u0160tovi\u0161e, u toj domeni postoji stanovita nesno\u0161ljivost pa se i postavlja pitanje autorskih prava i ovlasti za fotografiranje performansa te autoriziranja i limitiranja fotografske edicije. U televizijskoj emisiji o fotografiji i performansu2 ugledna umjetnica Marina Abramovi\u0107 isti\u010de da je ona oduvijek mrzila fotografe, pa i filma\u0161e sa superosmicama,a kasnije videozapisiva\u010de, smatraju\u0107i ih nu\u017enim zlom. \u0160tovi\u0161e, kako je tvrdila u spomenutoj emisiji, sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a, kada je po\u010dinjala tu vrstu umjetni\u010dkog djelovanja, umjetnica je iskreno vjerovala u veli\u010danstvenu prolaznost samog \u010dina koji izvodi. Umjetni\u010dka magija koja cilja na osje\u0107aje, provocira ili osloba\u0111a od frustracije, ne mo\u017ee se prenijeti u drugi medij bez osaka\u0107ivanja. Jednako smatra i druga sudionica iste tribine, umjetnica performansa Vanessa Beecroft, koja fotografiju performansa do\u017eivljava kao povr\u0161nost u kojoj se gubi interakcija s publikom te ostaje kao mrtva, simboli\u010dna i fragmentarna ikona prostorno-vremenski i duhovno distancirana od doga\u0111aja koji je sukus performansa. Drugim rije\u010dima, performans je izvo\u0111enje u\u017eivo (i u mirovanju), dok je fotografija mrtva stvar koja omogu\u0107ava bolje ili slabije rekonstruiranje estetsko-formalnih vrijednosti doga\u0111aja koji ra\u010duna s prolazno\u0161\u0107u i smatra se neponovljivim.<\/p>\n <\/p>\n Nove pristupne premise<\/strong><\/p>\n Me\u0111u fotografima koji su se odlu\u010dili za nove pristupe fotografiji unutar pokreta Nove umjetni\u010dke prakse koja izlaskom iz svojih rezervata (galerija, muzeja i kazali\u0161ta) u otvorene javne prostore ostvaruje ugo\u0111aje, intervencije, prikazanja, instalacije, u potrazi za novim iskustvima, zadiru\u0107i pritom u nepoznata podru\u010dja gra\u0111anske psihe, to jest ne znaju\u0107i kako \u0107e publika reagirati na novu vrstu otvorenog suprotstavljanja ure\u0111enom svijetu \u2013 bili su Petar Dabac, Enes Mid\u017ei\u0107, Slobodan Braco Dimitrijevi\u0107, \u017deljko Bor\u010di\u0107 i ostali.<\/p>\n Petar Dabac je u okviru slikarskih tjedana u Retzhofu 1970. godine radom Kocka <\/em>oprostorio fotografiju na devet kubusa prepu\u0161taju\u0107i je igri slaganja i preslagivanja; na taj na\u010din omogu\u0107eno je stvaranje razli\u010ditih fotomonta\u017ea neo\u010dekivanih odnosa. Rad Guliver u zemlji Liliputanaca <\/em>(1971.) bio je dio \u0161iroko zasnovanog ambijenta u karlova\u010dkom parku Korana gdje su dimenzije dobile nagla\u0161eni smisao. Konstrukcija je time postala antiteza dokumentarnoj eksplikaciji i ekspresivnoj interpretaciji zabilje\u017eenih motiva. Istom prilikom u istom parku Enes Mid\u017ei\u0107 je postavio vi\u0161edijelnu fotoinstalaciju Jagoda <\/em>(1971.) koja nije bila samo puka fotoilustracija djevoj\u010dina lika, nego je fotografiju transformirao u otvoreni plasti\u010dki sustav od pet perforiranih segmenata s mogu\u0107no\u0161\u0107u rotacije, prepu\u0161taju\u0107i ga interakciji s publikom. Bez \u0161ifriranih jezika konceptualisti\u010dkih ideacija s rje\u0161enjima koja postaju smislena samo u svojoj dru\u0161tvenoj relevanciji bila je serija fotografija Slu\u010dajni prolaznici <\/em>(1971.) Slobodana Brace Dimitrijevi\u0107a. Fotografije golemog formata istaknute na pro\u010deljima (mjestima rezerviranima za politi\u010dare ili eventualno glumce u najavama za kinopredstave) bio je provokativan \u010din ru\u0161enja ustaljenih pravila, izazov birokraciji i prolaznicima koji su na to reagirali. Fotografije lica poznatih osoba (Jacqueline Kennedy), koje su stavljene na neodgovaraju\u0107a tijela bio je fotoperformans \u017deljka Bor\u010di\u0107a, izveden u Zagrebu 1973. godine.<\/p>\n Dru\u0161tvena provokacija s elementima sociolo\u0161kog ispitivanja sadr\u017eana je u fotoperformansu Eksperimentalna slika grada <\/em>Nade Orel i \u0160ime Strikomana (1978.). Fotografija akta (sklup\u010danog \u017eenskog tijela snimljenog s le\u0111a), koju je konceptualna umjetnica, kiparica i fotografkinja Nada Orel izlo\u017eila u izlogu jedne zagreba\u010dke knji\u017eare, pozivala je slu\u010dajne prolaznike i zate\u010dene znati\u017eeljnike da reagiraju odmah i in situ <\/em>iska\u017eu usmeno, gestualno ili pismeno svoj prosvjed, odobravanje ili zgra\u017eanje, odnosno da na bilo koji drugi na\u010din izraze svoj trenuta\u010dni odnos prema izlo\u017eenoj fotografiji; istodobno je natiskivanje pred izlogom i uop\u0107e reakciju gra\u0111ana snimao \u0160ime Strikoman. Sociolo\u0161ki aspekt dobro osmi\u0161ljenog fotoperformansa poprimio je dimenziju senzacije. Osobito uzbudljiva skupna doga\u0111anja (ula\u017eenje u totalni mrak, podjela fotopapira, guranje i namje\u0161tanje, re\u017eiranje, blitz, izlazak u osvijetljeni prostor, su\u0161enje, \u010dekanje, prijateljevanje itd.) prire\u0111ivala je Nada Orel u fotoperformansu uzimanja <\/em>sjena za projekt Muzej sjena <\/em>(u nastajanju) tijekom 90-ih godina 20. stolje\u0107a, koji je zapo\u010dela jo\u0161 1968. godine happeningom s umjetnicom Edit (Jugovi\u0107) Merle pod nazivom Pri\u010da o djevojci<\/em>.<\/p>\n <\/p>\n Performansi bliski happeningu<\/strong><\/p>\n Noviji primjeri koje iznosim ovom prilikom fotoperformansi su Damira Klai\u0107a Klju\u010da Most <\/em>(2011.\u20132012.) i Fly me to the Moon <\/em>(2012.\u20132013.). Damir Klai\u0107 Klju\u010d (Stari Perkovci, 1964.) u oba rada postavio je fotografiju u prvi plan te je ona postala nositeljica doga\u0111aja koji cilja na interakciju s publikom. Oba rada postavljena su na okosnicama: autorski koncept \/ instalacija , postava \/ \u010din, izvedba \/ interakcija. Za razliku od umjetni\u010dkih performansa u kojima autori bivaju sami svoja slika <\/em>ili koriste \u017eive <\/em>slike drugih, kako bi postigli odre\u0111enu interakciju s publikom i prenijeli joj neku poruku, u navedenim fotoperformansima autor koristi fotografiju kako bi njome ostvario slo\u017eenu umjetni\u010dku namjeru (koncept). Fotografski performansi Damira Klai\u0107a Klju\u010da otvoreni su radovi (works in progress<\/em>) sa sociolo\u0161kim u\u010dinkom, modificirani po mjestu odr\u017eavanja (Vara\u017edin, Vukovar, Drava, Vuka). Veliki stupanj interakcije s publikom i njezinom spontanom reakcijom pribli\u017eava ih happeningu<\/em>.<\/p>\n <\/p>\n Most<\/em><\/strong><\/p>\n Fotoperformans Most <\/em>odvija se na mostu rijeke o koji su ovje\u0161ene fotografije s motivom njezine obale. U ovom doga\u0111anju sudjeluju kajaka\u0161i koji izbjegavaju ili zahva\u0107aju veslima plutaju\u0107e fotografije, labudovi i divlje guske koje se ponegdje na njima odmaraju, kao i publika na mostu koja povremeno vu\u010de plasti\u010dno u\u017ee na koje su fotografije vezane, kako bi ih podigla ako su utonule ili bolje pogledala, ili ih jednostavno vukla povr\u0161inom rijeke. Fotografija je postala doga\u0111aj izvan nje same, pri \u010demu i montirani zvuk na mostu pridonosi interakciji publike, koja se zbog zvuka \u0161uma vode naginje s mosta prema plutaju\u0107oj fotoinstalaciji.<\/p>\n U ovom radu autor suprotstavlja prirodnom svjetlopisu (refleks na vodi) umjetni (fotografija) istog motiva, dovode\u0107i fotografiju na mjesto zlo\u010dina <\/em>(fotografiranja). Publika na mostu svjedo\u010di tom doga\u0111aju. Kao i u umjetni\u010dkim performansima konkretizma (koji se suprotstavlja iluziji), tako i ovaj fotoperformans iznosi \u010dinjenice zao\u0161travanjem odnosa. Izlo\u017eba rije\u010dnih motiva ne odr\u017eava se u galeriji nego na rijeci. Suo\u010dena sa stvarno\u0161\u0107u, fotografija potvr\u0111uje svoju ikoni\u010dku narav, nemo\u0107 konkuriranja prirodi i mrtvilo artefakta.<\/p>\n Malenih dimenzija (i kada je golema) prema okoli\u0161u kojem je predana, a koji nastoji afirmirati motivom, tj. fotografskim iluzijama \u2013 fotografija postaje bezna\u010dajna. Njezina je prisutnost neznatna u odnosu na stvarnost, \u017eivost, znati\u017eelju i radost publike na mostu. Doga\u0111aj gledanja, virenja, slu\u0161anja, pecanja itd. postaje samodovoljan i pun. Fotografija, kao i svaka iluzionisti\u010dka umjetnost (slika, kip), ostaje nemo\u0107na pred \u017eivim izvo\u0111enjem, u kojem je ona \u010dak i poticajni motiv. Autor je isprovocirao niz mogu\u0107ih tema za razmi\u0161ljanje. Me\u0111u inim, omogu\u0107io je publici (onoj na mostu) da zami\u0161lja \u010ditav okoli\u0161 kao laboratorij u kojem nastaju i peru se fotografije, koje u vodi blistaju posebnim sjajem. Ali i ta je sugestija tek dio happeninga<\/em>. Magija le\u017ei u \u017eivotu i sve \u0161to se tada doga\u0111a planirano, i sve ono neplanirano koje ostvaruje publika u interakciji s djelom, dovr\u0161en je i neponovljiv fotoperformans \u010diji su fotografski i videozapisi tek mrtvi djeli\u0107i sje\u0107anja na doga\u0111aj. Budu\u0107i da je Most <\/em>zami\u0161ljen kao fotoperformans na razli\u010ditim rijekama s razli\u010ditom publikom, niti jedan od njih ne mo\u017ee se ponoviti. Ne samo \u0161to su rijeke druk\u010dije i mostovi razli\u010diti, nego i zato \u0161to to jednokratno iskustvo ovisi o interakciji s publikom.<\/p>\n <\/p>\n Fly me to the Moon<\/em><\/strong><\/p>\n Fotoperformans Fly me to the Moon <\/em>odr\u017ean je prvi put u kolovozu 2012. godine u Vara\u017edinu, igrom slu\u010daja upravo kad je Neil Amstrong, prvi \u010dovjek koji je jo\u0161 1969. godine skakao <\/em>po Mjesecu \u2013 umro. Tim povodom Damiru Klai\u0107u Klju\u010du pridru\u017eio se i umjetnik performansa Ivan Mesek u Posmrtnoj stra\u017ei<\/em>, zajedni\u010dkoj izvedbi pred fotografijom slavnog astronauta na Mjesecu<\/em>, parafraziraju\u0107i njegovu glasovitu izjavu onda upu\u0107enu milijunima televizijskih gledatelja, a danas brojnim uglednim gra\u0111anima i onima sasvim anonimnima koji su sudjelovanjem postali koautori fotoperformansa: Ovo je mali skok za posjetitelje<\/em>, a <\/em>veliki za njihovu ma\u0161tu. <\/em>Projekt Fly me to the Moon <\/em>umjetni\u010dki je projekt osnovan na ludizmu i reminiscencijama vezanima uz prve fotoperformanse koji su se odvijali u atelijerima i fotoradnjama fotografskih profesionalaca s kraja 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a. Guranje lica u otvore na kulisama koje su sprijeda bile oslikane \u0161aljivim ilustracijama bila je zabavna fotoigra utemeljena na fotografskom iluzionizmu. Za razliku od oslikane kulise s otvorom za lica, fotoinstalacija projekta uklju\u010duje ispis povr\u0161ine Mjeseca u crno-bijeloj izvedbi s horizontom na kojem se jasno ocrtava Plavi planet \u2013 Zemlja. Dok je stari fotograf tra\u017eio potpuno mirovanje svojih dragovoljnih igra\u010da<\/em>, ovdje se u instalacijskom krajobrazu veli\u010dine 6×4 metra fotografiraju pojedinci ili skupine u skoku. Time se potvr\u0111uje slabija Mjese\u010deva sila te\u017ee, ali i ironiziraju astronautovi kangoo<\/em> skokovi zabilje\u017eeni tijekom izravnog prijenosa s Mjeseca, a koji su postali glavni podsmijeh urotni\u010dke skupine znanstvenika koji tom filmu ne vjeruju. Fotografska instalacija sna\u017enog iluzionizma poticaj je publici da prihvati interakciju i postane dio fotoperformansa te ona zajedno s Damirom Klai\u0107em Klju\u010dem sudjeluje u fotosessionu<\/em>, poziraju\u0107i i me\u0111usobno se mobitelima fotografiraju\u0107i. Cjelokupnom okolnom plavi\u010dastom rasvjetom (Oliver Knolmajer), u koju je utonula i izlo\u017eba ve\u0107 fotografiranih skokova na Mjesecu, i prikladnom glazbom (DJ Japa), autor je dao publici poticaj i priliku da osjeti mo\u0107 fotografskog simulakruma slo\u017eenog od glazbeno-scensko-fotografsko-izlo\u017ebeno-tjelesnog doga\u0111anja. Svjesna posebnosti ovog performansa publika izmi\u0161lja neobi\u010dne, bizarne i otkva\u010dene <\/em>na\u010dine kako da se fotografira na Mjesecu <\/em>i tako postaje koautor fotografijama neobi\u010dna sadr\u017eaja te stvara spontani, neizvjesni i neponovljivi happening. Fotoperformans Fly me to the Moon <\/em>provocira ludizam, ironizira sumnju u znanost, posti\u017ee interaktivni happening u kojem je fotografija okosnica cjelokupnoga jednokratnog multimedijskog doga\u0111anja.<\/p>\n <\/p>\n Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n Vi\u0161ezna\u010dne vizije, dinami\u010dna percepcija, kineti\u010dke intervencije, konstrukcije, dekonstrukcije, ru\u0161enje autoriteta, preslojavanje fotoslika, samo su naznake smjerova u kojima se kretala fotografija istra\u017euju\u0107i golemo nedefinirano podru\u010dje mogu\u0107nosti koje se prostire izme\u0111u kulture i umjetnosti. Navedeni primjeri fotoperformansa Damira Klai\u0107a Klju\u010da tako\u0111er nadilaze shva\u0107anje fotografije kao sebi dovoljnog cilja. Pritom se ne stvara neka nova fotografija u formalnom smislu niti je to autorova namjera. Naprotiv, uklju\u010duju\u0107i se u umjetni\u010dka doga\u0111anja u kojima je jo\u0161 uvijek na snazi vjera u umjetni\u010dku transformaciju dru\u0161tva, u fragmentiranje i preslojavanje, u spacio-dinamizam i neprihva\u0107anje institucionalnih oko\u0161tavanja, Damir Klai\u0107 Klju\u010d ovim je fotoperformansima pro\u0161irio mogu\u0107nosti fotografije. Ambijentalizacijom, ironizacijom i ludizmom pridonio je promjeni postoje\u0107eg stanja odnosa izme\u0111u virtualne i fizi\u010dke stvarnosti nastavljaju\u0107i proces demistifikacije i demokratizacije umjetnosti.<\/p>\n <\/p>\n Biografija <\/em><\/strong><\/p>\n Damir Klai\u0107-Klju\u010d<\/strong> (1964.) umjetnik. Sredinom osamdesetih godina 20. stolje\u0107a po\u010deo se baviti fotografijom, a zatim i grafi\u010dkim dizajnom. Dobitnik je Nagrade mladosti za likovno stvarala\u0161tvo u \u010cakovcu 1989. Oblikovao je plakate za kazali\u0161ne dru\u017eine, sudjelovao je u reklamnim kampanjama modnih marki Levi\u201ds , Di Caprio i Angel (London), radio fotografije za monografije likovnih umjetnika i raznovrsne publikacije Grada \u010cakovca ( 1987. -2010.). Publicirane su mu autorske mape fotografija Otok izme\u0111u Mure i Drave (2006.) i Me\u0111imurski pilovi ( 2010.). Foto monografija Grada \u010cakovca (2005.).<\/p>\n Samostalno je izlagao grafike, plakate i fotografije vi\u0161e od \u0161ezdeset (66) puta u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, i Velikoj Britaniji. Sudjelovao je na vi\u0161e od trideset (38) skupnih \u017eiriranih izlo\u017ebi u domovini, Sloveniji i Ma\u0111arskoj.<\/p>\n Kao fotograf i dizajner razli\u010ditih publikacija sura\u0111uje s glumcima i ostalim umjetnicima iz hrvatskih kazali\u0161ta, te glazbenim i likovnim umjetnicima.<\/p>\n Nakon 2010. bavi se konceptualnom fotografijom, fotoperformansima i instalacijama. 2011. – 2017. Radi instalacije pod nazivom “MOST”, instalacije fotografija na mostovima hrvatskih rijeka. 2012. – 2015 radi instalacije po hrvatskim gradovima pod nazivom \u201cFLY ME TO THE MOON\u201d.\u00a0 2019. radi instalaciju ” \u0160ETNJA PO KRO\u0160NJAMA DRVE\u0106A”.<\/p>\n Od 2016. do danas umjetni\u010dki je direktor i osniva\u010d “Zrinski Art Festivala”. Zrinski Art festival je me\u0111unarodna godi\u0161nja manifestacija koja kombinira inovativne umjetni\u010dke prakse na osnovi multimedijalnih i eksperimentalnih umjetni\u010dkih izri\u010daja, istra\u017eivanja i eksperimentiranja u domeni novih medija, dizajna i vizualne umjetnosti.<\/p>\n \u010clan je ULUPUH-a od 2009. godine.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" CENTAR ZA KULTURU \u010cAKOVEC \/ IZLO\u017dBENI PROSTOR \/ 2. – 16. rujan 2021. Otvorenje izlo\u017ebe DAMIR KLAI\u0106 KLJU\u010c \/ instalacija i fotografije \/ 2. rujna 2021. u 20.00 sati Kustosica: Branka Hlevnjak Moderatorica: Maja \u017dvorc Branka Hlevnjak Fotoperformansi Damira Klai\u0107a Klju\u010da \u201cFLY ME TO THE MOON\u201d Damir Klai\u0107, fotograf, konceptualist i foto-performer kre\u0107e se rubnom […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[75,6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33140"}],"collection":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=33140"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33140\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38733,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33140\/revisions\/38733"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=33140"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=33140"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/czk-cakovec.hr\/stara\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=33140"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}