TOMISLAV VALJAK – izložba fotografija do 13. listopada 2012.

Izložbeni prostor Centra za kulturu Čakovec

četvrtak 20. rujna 2012.  u 19.00 sati – 13. listopada 2012.

OČI U OČI

  • TOMISLAV VALJAK

fotografije

Tomislav Valjak rođen je u Varaždinu 1957. godine. U Gimnaziji „Josip Slavenski“ u Čakovcu maturirao 1976. a diplomirao na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu 1984. godine.

Fotografijom se bavi iz hobija od rane mladosti. Poticaj za bavljenje fotografijom dobio je od oca koji mu je i danas najveći uzor. U fotografiji najčešće koristi očev način tzv. promišljene obiteljske fotografije. Fotografira obitelj, prijatelje, svoj grad…. Voli crno-bijelu fotografiju, a posebno izrazite kontraste crne i bijele boje.

Početkom 80-ih radio je kao vanjski suradnik Centra za kulturu Čakovec. Izrađivao je plakate i drugi vizualni materijal za Klub mladih Centra te fotografirao događanja u Centru. Svojim materijalima sudjelovao je u zajedničkim projektima s Edom Lukmanom (Škola animiranog filma Čakovec), Miljenkom Muršićem (Čakovečko amatersko kazalište), Stankom Gjurić, Josipom Mihalkovićem, Velimirom Martinezom, Mladenom Babićem, rock grupom SKUBA…..

Izlagao je samostalno i na skupnim izložbama fotografija.

Samostalne izložbe:

Knjižnica i čitaonica Čakovec, 1981.

Caffe bar Therapia

Caffe bar Lap

Skupne izložbe: Zagreb, Varaždin, Dubrovnik, Tuzla…

Objavljeni radovi: Srećna galerija, Studentski kulturni centar Beograd – Rock fotografija

Tjednik «Studio»

  • Predgovor za katalog i odabir radova,  Ksenija Kipke koja će otvoriti izložbu.

 

OČI U OČI

Razmišljajući o popratnom tekstu izložbi fotografija Tomislava Valjka, osim profesionalnog interesa definitivno i neizbježno vodio me i osobni interes sudionika vremena, koje je sad, izloženo na zidovima galerije, s kojih me gledaju lica prijatelja i poznanika iz mladosti, koje gledam iz suvremene perspektive, oči u oči. Zaista, virtualnost situacije je potpuna.

 

The portrait photography is….“a sign whose purpose is both the description of an individual and the inscription of social identity.“ L.J.M. Daguerre 1837.

 

Jedan je od pionira fotografije još prije više od sto pedeset godina (tokom kojih se prosječno poimanje fotografije nije bitno promijenilo), točno primijetio da je portretna fotografija znak kojeg oblikuje autor, ali značenje toga znaka osmišljava gledatelj prepoznajući socijalni (ili bilo koji drugi), asocijativni kontekst.

Negdje u međuprostoru znaka i značenja, fotografije portreta i konteksta vremena stvara se čitav niz kompleksnih interaktivnih procesa, od estetskih i psiholoških do kulturnih, socioloških i povijesnih. Fotografija tako postaje više mit nego povijest, ideal a ne prikaz pojedinca.

Polazeći tako s pozicija znaka, značenja i smisla, izložba pred nama otvara se u mnoštvu mogućih interaktivnih odnosa.

 

Pred nama se nalaze crno bijele fotografije velikih formata čija je tema portret. Na razini znaka radi se o kadriranim licima naglašenih ili namjerno izbjegnutih pogleda. Stavovi, pokreti, izrazi lica, detalji, govore o dokumentarnom pristupu, a odnos prema formatu uvijek je promišljen. Osobito se nameće rakurs,oči u oči s kamerom. Na taj način, ne samo da osjećamo autorovu prisutnost, nego smo uvučeni u komunikaciju zamrznutu u vremenu i prostoru. Počinjemo otkrivati kontekst. Primjećujemo detalje. Zanima nas značenje.

 

Ako i nismo prepoznali ljude, osjećamo karaktere, u pogledima i pokretima. Prepoznajemo pjesničku senzualnost, intelektualnu rezerviranost zaklonjenu iza tamnih naočala, izazovnu samosvijest stečene slobode, lepršavu nonšalantnost afirmacije, zbunjenost vlastitom buntovnošću, novim imidžem, ambicijom.

Prepoznajemo mladost i ispred i iza objektiva.

 

Ono što je u formatu, osobna je zabilješka vremena i prostora. Radi se o osamdesetim godinama u Čakovcu. Specifičnom periodu između zakašnjelih miroljubivih sloboda hipi pokreta i radikalno buntovnog punka. To je vrijeme stvaranja Novog vala, vrijeme uzleta osobnih sloboda, vrijeme afirmacije raznih kulturnih događanja oblikovanih ili osnovanih od strane novih mladih ljudi izvan dotadašnjih uobičajenih okvira. Objavljuju se pjesničke zbirke, osniva teatar mladih, organiziraju se brojni koncerti, likovne manifestacije. Generacija s kojom se gledamo u oči na ovoj izložbi stvarala je svoj i naš novi svijet. U svakom pogledu bilo je to afirmativno vrijeme, visokog entuzijazma i pozitivnog pogleda u budućnost (usprkos prvim redukcijama, redovima za namirnice, parnim i neparnim danima). Svijet kakav smo do tada znali doslovce nam se raspadao pred očima, a mi smo usprkos toga (ili možda upravo zbog toga) širom otvorenih očiju gledali u budućnost.

 

Mladost iza objektiva jasno je vidljiva prije svega u odsutnosti autora i njegove bliže okoline na izloženim fotografijama. Ali još više od toga u izboru medija i načina na koji ga koristi. Dokumentarnost visokih estetskih dosega, sugestivnost izraza kadriranih lica koja pretvara u metaforu vremena i prostora, vještina kojom koristi specifičnosti izraza medija, sve to potvrđuje onaj isti entuzijazam i pozitivu vremena iščitanu i na razini značenja.

Ono što mi se čini važnim je i činjenica crno bijelog svijeta zabilježenog u formatima većim od prirodnih dimenzija. Upravo to čini ove portrete (znakove) toliko začudnim, vrijeme i prostor koje predstavljaju (značenje) toliko virtualnim, a konačni smisao izloženog postaje više mitska kategorija idealnog negoli povijesna kategorija pojedinačnog.

 

Na kraju dozvolit ćete mi i pomalo osobni zaključak.

Gledajući izložene fotografije primjećujemo njihovu kvalitetu na tehnološkoj i tematskoj razini. Gledajući prepoznajemo, zapažamo, bilježimo otkrivamo. Što, međutim uistinu vidimo? Vidimo ono što možemo spoznati, osjetiti, doživjeti. I bez imalo patetike u namjeri ili ishodu gledanja, spoznajemo sretno vrijeme, osjećamo mladenački entuzijazam, proživljavamo vlastitu mladost. Danas, tridesetak godina poslije, stojimo oči u oči s vremenom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća u Čakovcu, sretni što je autor to tako dobro zabilježio, što smo u mogućnosti da spoznajući prošlost još uvijek, i usprkos svega, s puno optimizma gledamo u budućnost.

Virtualnost trenutka zaista je potpuna, a fotografija kao medij zaista poprima mitske konotacije.

Ksenija Kipke

 

 

Poštovana publiko, dragi ljubitelji likovne umjetnosti,

ukoliko želite primati pozivnice za otvorenje izložbi, molimo da svoju adresu pošaljete na naš e-mail [email protected]

 

 

 

 

 

 

Sva prava pridržana. 2014. Centar za kulturu Čakovec