VIŠNJIK – Tribina ČČ 20.3.2014. u 20 sati

Tribina Čakovec četvrtkom

ANTON PAVLOVIČ ČEHOV

VIŠNJIK

Prevoditelj: Vladimir Gerić

Redatelj: Boris Kobal

Dramaturginja i asistentica redatelja: Vesna Kosec-Torjanac

Scenografkinja: Urša Vidic

Skladatelj: Petar Eldan

Kostimografkinja: Belinda Radulović

Koreograf: Staša Zurovac

Suradnica za cirkuske vještine: Iva Peter-Dragan

Asistentica kostimografkinje: Žarka Krpan

visnjik nova 3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ULOGE:

Ranjevska, Ljubov Andrejevna: Barbara Rocco

Anja, njezina kći: Karolina Horvat

Varja, njezina pokćerka: Katarina Arbanas

Dunjaša, sobarica: Hana Hegedušić Charlota Ivanovna, guvernanta: Sunčana Zelenika Konjević

Gajev, Leonid Andrejevič, brat Ranjevske: Robert Plemić

Lopahin, Jermolaj Aleksejevič: Ivica Pucar

Trofimov, Pjotr Sergejevič, student: Goran Guksić

Simeonov-Piščik, Boris Borisovič / Epihodov, Semjon Pantelejevič: Zvonko Zečević

Firs, lakaj: Zdenko Brlek

Jaša, mladi sluga: Ozren Opačić

Ranjevska, Ljubov Andrejevna, djevojčica: Ana Torjanac / Inka Eldan

Premijera: 14. ožujka 2014. u 19,30 sati, Velika scena HNK u Varaždinu

visnjik nova 5

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ANTON PAVLOVIČ ČEHOV (Taganrog, 1860 – Badenweiler/Njemačka, 1904), ruski novelist i dramatičar. Studirao na Medicinskom fakultetu u Moskvi i 1884. stekao zvanje kotarskog liječnika, iako zbog nedovršena diplomskog rada nikada nije dobio liječničku titulu. Tijekom 1870-ih počeo se neredovito baviti književnošću, pišući kratke humoreske i parodije bez ozbiljnijih umjetničkih nakana te obavljajući pod raznim pseudonimima (najčešće: Antoša Čehonte). Putovanje u Sahalin 1890. rezultiralo je publicističkom knjigom Otok Sahalin (1893-94), studijom medicinskih, gospodarskih i društvenih uvjeta ruskoga sjevera. Zbog tuberkuloze preselio se 1898. na Jaltu, 1901. oženio se glumicom MHT-a Olgom Knipper; pogoršana zdravlja otišao je 1904. na liječenje u Njemačku, gdje je i umro.

visnjik 2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Programatski se držeći aforizma „kratkoća je sestra talenta“, Čehov pripovijeda konciznim, suzdržanim stilom, lišavajući radnju humoreske ekspozicije i koncentrirajući je na jedan ključni trenutak koji razotkriva bit junakova značaja i temeljnu problematiku djela. U drugoj pol. 1880-ih odmiče se od satiričke perspektive, počinje gledati svoje junake „iznutra“, produbljujući bogatstvo njihovih misli i osjećaja, a tada stvara i prva ozbiljnija dramska djela, Ivanova (1887), dramu o „suvišnom čovjeku“ te Šumskog duha (1888), neuspješni komad koji mu je poslije poslužio kao osnovica za Ujaka Vanju. Poetiku izricanja bitnih misli i osjećaja u naizgled slučajnim iskazima junaka, u stankama i nedovršenim rečenicama Čehov je razvio do savršenstva u četirima dramama: Galebu (1896), čiji naslovni simbol označuje okrutno i besmisleno potraćenu ljepotu, ali i čovjekov život uopće; Ujaku Vanji (1897), komadu o promašenosti sudbina; Trima sestrama (1901), drami koja govori o nemogućnosti promjene u životu; Višnjiku (1904), drami o odumiranju starih vrijednosti i bešćutnom, ali nezaustavljivom uvođenju novih. Drama počinje povratkom Ljubove Andrejevne Ranjevske i njezine kćeri Anje iz Pariza na staro imanje koje je pod hipotekom. Višnjik i kuća za nekoliko mjeseci će biti prodani na aukciji. Lopahin, bogati i uspješni trgovac, koji želi posjeći višnjik i izgraditi vikendice, kupuje imanje na dražbi. Drama završava odlaskom Ranjevske i njezinog brata Gajeva te sječom višnjika.

visnjik nova 4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Višnjik je simbol jedne obitelji i klase koja polako propada. 17. siječnja 1904., na njegov rođendan premijerno je izveden Višnjik, a glavnu žensku ulogu Ranjevske igrala je Čehovljeva supruga Olga Knipper. No, izvedbom je Čehov bio nezadovoljan jer je Višnjik naslovio kao komediju, a K.S. Stanislavski i V. Nemirovič Dančenko su ga postavili kao tragediju. Predstava svejedno doživljava veliki uspjeh u Moskvi i Sankt Petersburgu.

visnjik nova

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ulaznica: 60,00 kuna

(učenici, studenti, umirovljenici, organizirani posjet 40,00 kuna)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sva prava pridržana. 2014. Centar za kulturu Čakovec