7.10.2024., 16 sati, ponedjeljak
HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U VARAŽDINU: ŠAPAT DUŠE (publika na pozornici)
Uzrast: 11+
Trajanje: 65min
Redateljica: Tamara Kučinović
Scenograf: Davor Molnar
Kostimograf: Davor Molnar
Autorica lutaka: Alena Pavlović
Kostimografkinja lutaka: Alena Pavlović
Skladatelji: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Autor video projekcija: Damir Chytil
Oblikovateljica svjetla: Tamara Kučinović
Inspicijent: Sanjin Rožić
Uloge:
IDRIS: Filip Eldan
BAKA: Sunčana Zelenika Konjević
TATA, SKROMNO MUDAR ČOVJEK S KOZOM: Nikša Eldan
YUSRA, ŽENA S NAJMEKŠIM GLASNOM NA SVIJETU: Sara Ipša
NEIZDRŽIVO USAMLJENI ČOVJEK, ISTETOVIRANI MANGUP: Marinko Leš
Postoji ta jedna svjetla točka u središtu svakog ljudskog bića. Ona zbog koje ponekad, ako imamo vraške sreće, osjećamo zašto smo ovdje. Zašto dišemo, živimo, jedemo, hodamo, volimo i sve ostale važne stvari. To je naša suština. Bit. Esencija. Srž. Zovite ju kako hoćete. Ono po čemu je netko baš ono što jeste i ništa drugo. Priroda nekog bića bez koje to biće ne bi bilo to što jeste. Ona je mi. Mi smo ona. Jedno bez drugog ne može. S njom se rodimo i ona jednostavno jest.
Ovo je priča o ljudima koji su preko noći izgubili svoju suštinu, zakopali ju duboko u središte sebe i na nju zaboravili. Ovo je priča o ljudima kojima je naprasno oduzeto ono po čemu su oni baš oni i nitko drugi. O ljudima koju su postali ime i broj. O ljudima koji su u sekundi izgubili dom. Dom u kojem se njihova suština odražavala u njihovim postupcima, dom u kojem je su bili baš ono što jesu i ništa drugo, dom u kojem je sreća bila njihov nazivnik. Ovo je priča o ljudima čiju su svrhu uništile bombe, maslinasto zeleni zrakoplovi, olovan fijuk metka posred plavetnog neba, kalašnjikov usred dnevnog boravka, metalan miris krvi u spavaćoj sobi i prašina. Hrpetine prašine. Ostaci njihovog doma. Života. Ljubavi. Nadanja. Želja. Njihove suštine. Ovo je priča o ljudima koju su morali napustit sebe. I postati Nitko. Ime i broj. Problem ljudskog društva. Nevažan podatak na papiru. Nitko.
Ali ovo je zapravo, na svu sreću, priča o Idrisu, o malom dječaku s voljom bagera. S voljom dovoljno snažnom da raskopa ono što je netko zakopao duboko u središte sebe, da vrati suštinu svakom biću koje je bilo primorano da postane nitko i da nađe slobodu čak i na mjestu gdje ograde rastu iz blata, gdje se prašina jede za doručak i ljudi su nitko. Ime i broj. Nitko.
