Pozivamo autore/ice i autorske timove (umjetnike/ce, kritičare/ke, kustose/ice) na izlaganje u Galeriji Centra za kulturu Čakovec tijekom 2026. Mogu se prijavljivati djela u svim likovnim tehnikama i medijima (slikarstvo, kiparstvo, grafika, crteži, fotografija, instalacija, video).
PRIJAVA MORA SADRŽAVATI DOKUMENTE U WORDU:
ime, prezime, adresu, broj telefona i adresu e-pošte
životopis (popis samostalnih i skupnih izložbi)
idejni opis projekta (najviše 1,5 kartica)
izvedbu i tehnički opis (dimenzije, medij u tehničkom postavu)
vizualne materijale (5 – 7 fotografija ili vizualizacije)
izjavu o suglasnosti s uvjetima javnog poziva.
Ukoliko se isti rad predlaže za izlaganje u više galerija, obvezno je to navesti u prijavi.
Opcionalno se može priložiti i prijedlog popratnog programa u obliku radionice, predavanja ili nekog drugog oblika proširivanja tematike rada.
Rok prijave je od 14. travnja do 15. lipnja 2025. bez obzira na način dostave.
Nepotpune prijave neće biti razmatrane. Neće se razmatrati radovi koji su unatrag dvije godine bili izlagani u Galeriji Centra za kulturu Čakovec.
UVJETI:
Izlagati mogu vizualni umjetnici, skupine umjetnika ili kustosi s prijedlogom autorskih koncepcija.
Prijave je potrebno dostaviti u digitalnom obliku e-poštom [email protected] ili poštom na adresu:
Centar za kulturu Čakovec
Trg Republike 3
40 000 Čakovec
Sve pristigle prijave razmatrat će i selektirati Umjetnički savjet i voditeljica djelatnosti. Prednost pak prilikom odabira dati će se projektima koji stručno predstavljaju recentnu domaću i međunarodnu umjetničku praksu, imaju akcent na recepciji suvremene umjetnosti, povećavaju kompetencije publike, potiču njihovo kritičko mišljenje te jačaju kreativne kapacitete ciljanih skupina.
Popis odabranih kandidata bit će objavljen na službenim stranicama Centra za kulturu Čakovec do kraja lipnja 2025. godine.
Prihvaćeni projekti bit će prijavljeni na natječaje za financiranje iz proračuna javnih potreba u kulturi Grada Čakovca i Ministarstva kulture i medija za 2026. godinu.
Galerija Centra za kulturu Čakovec, ovisno o odobrenim sredstvima, podmirit će sljedeće troškove: honorar autoru predgovora, prijevod i lekturu, dizajn i tisak deplijana/kataloga, pozivnica i plakata, transport radova (u radijusu od 200 km), tehnički postav izložbe, domjenak. Galerija ne pokriva troškove produkcije radova. Umjetnici se za troškove produkcije radova samostalno prijavljuju na Pozive za financiranje potreba u kulturi ili na druge natječaje i javne pozive.
Galerija Centra za kulturu Čakovec zadržava pravo na fotografiranje radova koji će biti izlagani u njezinu prostoru ili u njezinoj organizaciji, objavljivanje tih fotografija u katalogu izložbe i na mrežnoj stranici te pravo na korištenje tim fotografijama u marketinške i dokumentacijske svrhe bez naknade.
Ana Horvat laureatkinja Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski” za 2024. godinu
Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski”, u sastavu Senka Bašek, Iva Lovrec Štefanović, Trpimir Matasović (predsjednik), Petra Pavić, Krešimir Seletković i Mladen Tarbuk, u uži je izbor za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno prošle godine uvrstio pet skladbi – Reconstruction of a Rhapsode’s Mind Margarete Ferek-Petrić, Überlala Mirele Ivičević, Sonare 2 Ante Knešaureka, Nestajanje Ane Horvat i Cataplexis Lovre Stipčevića. Većinom glasova članica i članova ocjenjivačkoga suda odlučeno je da je laureatkinja Nagrade “Josip Štolcer Slavenski” za prošlu godinu Ana Horvat. Nagrađeno su djelo 9. studenog 2024. u Koncertnoj dvorani Franjo Krežma, u sklopu programa Glazbene tribine u Osijeku, praizveli violončelist Vid Veljak, udaraljkaš Šimun Matišić i sâma skladateljica. Nagrada će laureatkinji biti uručena 8. svibnja 2025., u sklopu programa 52. Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski u Čakovcu.
Obrazloženje
Paradokse kojima je obilježena glazba općenito, uz dodatne, specifične kojima je bremenita elektronička glazba, skladatelji uglavnom nastoje zaobići, ili ih, s obzirom na njihovu neizbježnost, jednostavno – ignoriraju. No ne i Ana Horvat – glavnina njezina dosadašnjeg opusa, uključujući i Nestajanje, donosi niz svojevrsnih skladateljskih eseja u kojima se, izravno ili neizravno, promišljaju upravo ta proturječja glazbe sâme. Svaki skladatelj (kao i glazbenik i/ili slušatelj) u nekom trenutku mora posvijestiti da je glazbeno djelo do kraja nastalo tek kada je izvedeno do kraja – nastanak je stoga proces koji neumitno vodi prema nestanku. Anu Horvat, kako je jasno naznačeno i u naslovu, ne zanima toliko nestanak, kao konačna točka, koliko proces nestajanja, u kojem se tu točku može barem donekle odgoditi. Paradoksa konačnosti posebno su svjesni skladatelji elektroničke glazbe. Jer, dok u djelima za tradicionalne instrumente skladba uvijek iznova nastaje i mijenja se u različitim i nikad do kraja predvidivim okolnostima žive izvedbe, elektronička skladba svoju je konačnost dosegla i prije žive izvedbe, u kojoj specifičnosti tehničkih uvjeta i prostora reprodukcije djelu daju tek zanemarive nove dimenzije, daleko od onih koje mogu pružiti živi glazbenici. Živost i životnost su, međutim, u srži glazbe Ane Horvat, čak i u skladbama koje ne koriste “živu” elektroniku. Koliko god elektronika generirala “umjetne” zvukove, u onima koje stvara Ana Horvat uvijek ima i nečeg imanentno organskog – ne negirajući umjetnost njihove provenijencije, skladateljica kao da se uvijek iznova nastoji približiti idealu prirodnog, zvukovima koji prizivaju asocijacije ne samo na žive instrumente, nego i na “neglazbene” zvukove iz prirode. U tom smislu, u skladbama za žive glazbenike i (živu) elektroniku, kao što je Nestajanje, “prirodni” zvukovi instrumenata (u ovom slučaju violončela i vibrafona) bivaju poticajem za “oživljavanje” elektroničkih. No ti poticaji nisu jednosmjerni – kao što se isprva lapidarne motivičke geste instrumenata razrađuju elektronikom, tako i ta razrada potiče instrumente na nove, razrađenije glazbene geste. Nestajanje se time pretvara u razmatranje o nastajanju, procesu u kojem se razradom pruža otpor razgradnji. Skladba je, naravno, neumitno konačna, ali ostavlja privid otvorenosti – otpor prolaznosti kao da se nastavlja u nekoj onostranoj sferi. Ona možda i jest samo prividna, ali – što zna svatko čije stvaranje glazbe počinje uz otpornike – otpor ipak nije uzaludan.
Ana Horvat završila je studij elektroničke kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi Zlatka Tanodija. Kompoziciju je učila i kod Marka Ruždjaka te Srđana Dedića.
Osim elektroničkih skladbi te skladbi za akustične instrumente, autorica je glazbe za film, plesne predstave, performanse, operu, radioigre i umjetničke instalacije te je (ko)autorica više umjetničkih instalacija, multmedijalnih radova i plesnih predstava. Zanima je spajanje različitih područja umjetnosti te umjetnosti i znanosti, stoga surađuje s drugim umjetnicima (slikarima, grafičarima, montažerima, redateljima, plesačima, koreografima…), kao i s programerima, znanstvenicima, robotičarima, elektroničarima, hakerima, DIY/DIWO entuzijastima… Od 2017. predaje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.
U četvrtak, 20. ožujka 2025. u 19 sati, u Galeriji Centra je otvorena izložba Branka Lepena pod nazivom Radovi 2013. – 2025.
Moderatorica izložbe bila je Tanja Karas (mag.rel.publ.), dok je izložbu otvorio ugledni likovni kritičar Marijan Špoljar. U nastavku donosimo Marijanov uvod u izložbu:
Može li se nekoga nazvati kiparom (i ostaviti ga kiparom – u statusnom, kategorijskom, medijskom i tehničkom smislu), a da je dobar dio autorove produkcije formalno na rubu ove discipline ili jedva dostiže legitimitet skulpturske forme? Štoviše, smijemo li uopće govoriti o tim kategorijama ako i onaj dio opusa koji bez dvojbe zovemo kiparskim ima izrazito metamorfozirajući karakter, sinkretičku osnovu i ideju samoponištenja svoje fizičke, tvarne pojavnosti? Izričemo ove dileme u povodu čakovečke izložbe Branka Lepena, ali smo ista pitanja mogli postavljati i za većinu autorovih prethodnih izložbenih projekata. Pitanja su, naravno, retorička, jer su odgovori unaprijed poznati, što znači da ih postavljamo kako bismo se, bez kategorijalne krutosti, oslobođeni obaveze stavljanja u pretince, lakše mogli posvetiti odgonetanju one bitne, ishodišne mjere Lepenovog stvaralačkog produkta. Nazvali mi njegov „proizvod“ plastičkim činom ili nekako drugačije ne mijenja u osnovi ništa prema činjenici da okvir toga rada prije svega određuje svijet ideja, nužnost sistema, pravilo cjeline i načelo kontinuiteta. Saberemo li ove vrijednosti, pred nas se tada postavlja djelo lišeno nametnute potrebe da ispunjava neke, suviše krute preduvjete i da odgovara na baš sve formalne kriterije.
Lepenov ambijent je svijet racionalne konstrukcije, bilo u stvarnom, trodimenzionalnom prostoru bilo u njezinoj projekciji na ploštinu. Budući da je analitičar i problematičar on se ne libi iznova postaviti neka pitanja za koja se čini da su davno razriješena niti bježi od prepoznavanja svoga rada izvan standardnoga područja umjetnosti. Kao inženjer itekako koristi tehnička znanja, konstruktivnu moć i umijeće zanata ne bojeći se da time zatomljuje svoj umjetnički senzibilitet. Dapače, trijada umjetnosti, znanosti i obrta u samoj je naravi njegova stvaralačkog postupka, a razrješenje plastičkog zadatka nemoguće je očekivati bez dinamičnog suodnosa unutar trokuta. Takva pozicija omogućuje autoru da problemsku parabolu protegne i na discipline koje se s kiparstvom tek ukrštavaju, poput objekta, instalacije, prostornoga crteža ili čak slike ili akvarelnog rada s temom prostornih istraživanja. Rečeno protegnuće ne razvodnjuje njegov opus nego ga, paradoksalno, čini intrigantnijim i utemeljenijim, posebno u autorskoj dosljednosti u traženju same biti stvaralačkog postupka. Mada se čini da su sve ideje usmjerene prema dostizanju središnjega ideala svih minimalista i geometričara u umjetnosti, po kome je manje = više, Lepenova nakana nije toliko hladno racionalna i fokusirana na vanjsku formu koliko na konceptualnu i duhovnu razinu plastičkog problema.
Lepen je po obrazovanju inženjer građevinske struke koji je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo u scenografskim radionicama različitih zagrebačkih kazališta, što nije samo podatak o profesionalnoj orijentaciji nego govori o njegovom stalnom, svakodnevnom provjeravanju iskustva i zakonitosti prostora. Nećemo baš reći da je to iskustvo imalo regulativnu funkciju, ali je učvrstilo neke postavke o odnosima plastičkih tijela u prostoru, o čvrstoći i fragilnosti masa, o dinamičnim relacijama promatrača, prostora i oblika, o stvarnim i virtualnim promjenama, o važnosti svjetla i sjene. Ako se s ovoga „funkcionalnog“, primjenjenog i scenografskog terena primaknemo područjima „nefunkcionalnog“, kiparskog i autonomnog djelovanja suočiti ćemo se s onim našim prvim važnim pitanjem klasifikacije: gdje pripadaju Lepenove „slobodne“ skulpture i ostali plastički oblici u prostoru? Da li su oni na liniji sinteze autorskog tipa, produkcijski i funkcionalni objekti koji se nastavljaju na ideje ranih avangardi ili su, pak, produkti visokomodernističkog duha koji prebivaju unutar pročišćenog, intaktnog prostora, estetski objekti visoke autonomije?
U strogo formalnom smislu Lepenovi radovi pripadaju području minimalizma, geometrije i racionalne umjetnosti, koji na reduktivni način, primjenom nekih perceptivnih pravila, siromaštvom materijala i ograničenim tvorbenim sredstvima grade geometrijski definirane objekte i konstrukcije. Njihovu potencijalnu „hladnoću“ i „strogoću“ otopljuju sudari ili blagi prijelazi masa, svjetla i sjene, njihova složena, gotovo labirintska konfiguracija koja ih upućuje prema području „matematičke filozofije „ (I. Zidić) te, nadasve, karakter meta-objekata, gdje se skulptura pretvara u oprostoreni crtež, a crtež evoluira u prostorni objekt.
Razvijanju disciplina kojima se Lepen bavi pridonosi i nešto starija serija malih akrilika na platnu koji se autorovom intervencijom nužno stapaju u jedinstvenu zidnu instalaciju te noviju seriju akvarela. O potonjem samo nekoliko „tehničkih“ podataka: serija je u izvedbenom smislu nastala tretiranjem ozalida/fotoosjetljivog papira za kopiranje (kakav se nekada upotrebljavao u arhitektonskim biroima) vodom i nekim sanitarnim sredstvima, pri čemu su nastale fine, meke, transparentne površine sasvim specifičnoga kolorita, kao neočekivanim posljedicama slučajnog, ali inovativnog tehnološkog postupka. Lepen sada prvi puta odstupa od kondicioniranih postavki u kreiranju svoga rada i daje slučaju i slobodnoj slikarskoj gesti ravnopravni značaj prema racionalnoj geometrijskoj konstrukciji koju dijelom zadržava na transparentnom fonu sličnom paus-papiru. Kako tumačiti taj, možda prividni, zaokret? Jedno od objašnjenja kojemu smo skloni doziva i ranije skulpture, objekte i crteže, rezultate izrazito programiranih prostornih koncepata i produkte mentalnih operacija, kao plastičkih rješenja koja nisu lišena poetičkog naboja hranjenog instinktom, senzibilnošću, subjektivnom voljom i biljegom ruke. Njihov prostorni kontekst brani ih od opasnosti da postanu izolirani, samodovoljni objekti. Dinamika interaktivnih odnosa između objekta i promatrača olabavljuje njihovu statičnu impostaciju. Svjetlo i sjena razaraju krutosti, zatvorene forme prostornih petlji kao da intimiziraju kiparsku priču, a ni materijali željeznih šipki i cijevi kojima autor gradi svoju konstrukciju nisu hladni, aseptični, strojno fabricirani nego se na površini ponekad ostavlja minimalna neravnina, trag brusa, ekspresija materijala. Naravno, ne dovodimo u sumnju da je Lepenov plastički univerzum, sazdan od minimalne građe, rađen sa oskudnim sredstvima, racionalno određen i programiran, apstraktan i bez zahtjeva koje postavlja funkcionalna, javna plastika. Ne odričemo njegovu pripadnost modernističkoj ideji autonomnog objekta i priključak krugu neokonstruktivista i neominimalista, ali se također ne suprostavljamo onome motriteljskom oku, razumu i srcu koji u Lepenovim skulpturama, objektima, crtežima i slikama pronalazi intimni svijet i senzibilitet koji je podalje od racionalnosti neke praktične geometrije, koji se ne boji ni stanovite estetičnosti.
Nevelika, ali pažljivo planirana čakovečka izložba odvija se u galeriji koja je i u funkciji pretprostora kazališne dvorane, što je, s obzirom na dugogodišnji Lepenov profesionalni rad u kazališnoj scenografiji, ne samo simbolički važno nego iznova podsjeća i na moguće izvore, geneologiju njegovih rješenja, prije svega u izboru materijala, definiranju prostornih relacija, dinamici svjetla i sjene, iluziji i deiluziji objekta u ambijentu. Ne govorimo, dakako, o teatarskim efektima nego o razvoju plastičkih vrijednosti, ali ne branimo ni pristup koji u razmještaju objekata vidi artikulaciju nekog prostora zbivanja, odnosno u stvaranju ambijenta potenciranje stanovite dramaturgije prostora, znatno veće od izložbenih praksi na koje smo navikli.
Program NE-NASILJE! u organizaciji Centra za kulturu Čakovec, Kazališne družine Pinklec i Ministarstva kulture i medija RH
Temeljem Javnog poziva za dodjelu potpora programima koji potiču razvoj publike u kulturi u Republici Hrvatskoj za 2025. godinu odobreno je 68 programa u područjima: kazališta (9), filma (12), plesa (6), književnosti (20), glazbe (9), vizualnih umjetnosti (5), muzeji i kulturna baština (2), interdisciplinarni programi (5). Među tim programima našli su se i Kazališna družina Pinklec i Centar za kulturu Čakovec.
U suradnji sa srednjim školama s područja grada Čakovca organiziramo mini festival pod nazivom NE-NASILJE! koji će se održati u Centru za kulturu Čakovec od 24. – 28. 3. 2025.
U pet dana organiziramo pet predstava te pet popratnih tribina koje će se održati nakon odgledanih predstava.
Ciljevi programa:
– razvijanje pozitivnih životnih stavova te isticanje vrijednosti nenasilja
– prevencija pojave novih slučajeva nasilja među djecom
– nastojanje suzbijanja nasilnih vrsta ponašanja u mladenačkim krugovima
– razvijanje svijesti o problematici nasilja te educiranje učenika o učestalosti nasilnih oblika ponašanja
– zainteresirati srednjoškolsku publiku za kazališne predstave primjerene njihovoj dobi
ponedjeljak, 24. ožujka 2025. u 11:30 sati
Žar ptica, Zagreb: AKO KAŽEŠ, GOTOV SI!
Režija: Krešimir Dolenčić
Igraju: Amanda Prenkaj, Bogdan Ilić, Marko Hergešić, Petar Atanasoski, Nataša Kopeč, Lucia Stefania Glavich Mandarić
Uzrast: 10 + / Trajanje: 75 minuta
TRIBINA I.
RAZGOVOR NA TEMU: međuvršnjačko nasilje
MODERATOR: Kristina Štebih
SUDIONICI: Jelena Ptiček Perković – Obiteljski centar Čakovec
Sara Hassan – učenica 4. razreda Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec
Jelena Wranna Kovač – Hrvatski zavod za socijalni rad
utorak, 25. ožujka 2025. u 11:30 sati
Mala scena Zagreb: HULIGAN
Režija: Paško Vukasović
Igra: Matija Šakoronja
Uzrast: 12 + / Trajanje: 60 minuta
TRIBINA II.
RAZGOVOR NA TEMU: navijačko nasilje
MODERATOR: Davor Dokleja
SUDIONICI: Pero Obadić – magistar kineziologije, trener NK Sloga Čakovec
Matej Fiškuš – sportski psiholog, Varaždin
Nenad Štrek – roditelj
srijeda, 26. ožujka 2025. u 11:30 sati
Kazališna družina Pinklec: DIVLJA VATRA
Režija: Shachaf Berger
Igra: Ena Jagec
Uzrast: 10 + / Trajanje: 60 minuta
TRIBINA III.
RAZGOVOR NA TEMU: nesređeni obiteljski odnosi (razvod roditelja)
MODERATOR: Kristina Štebih
SUDIONICI: Janja Frančić – psihologinja I. osnovne škole Čakovec
Tina Mlinarec – Obiteljski centar Čakovec
Josipa Mesarić – Hrvatski zavod za socijalni rad
četvrtak, 27. ožujka 2025. u 11:30 sati
Teatar Tirena, Zagreb: POD PRITISKOM
Režija: Nika Bokić
Igraju: Tea Harčević i Korana Ugrina
Uzrast: 13 + / Trajanje: 50 minuta
TRIBINA IV.
RAZGOVOR NA TEMU: elektroničko nasilje (cyberbullying)
MODERATOR: Tasjenka Žnidar
SUDIONICI: Lidija Vinković – Obiteljski centar Čakovec
Juraj Vičević – učenik 4. razreda Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec
petak, 28. ožujka 2025. u 11:30 sati
Teatar Fort Forno: GIDIONOV ČVOR
Redatelj: Robert Raponja
Igraju: Katica Šubarić, Matea Bublić
Uzrast: 15 + / Trajanje: 55 minuta
TRIBINA V.
RAZGOVOR NA TEMU: mentalno zdravlje djece
MODERATOR: Tasjenka Žnidar
SUDIONICI: Eva Brlek, psihoterapeut, NUEVA – Kabinet za razvojnu dijagnostiku, terapiju, podršku i savjetovanje
Hrvoje Novak – prof. hrvatskog jezika, Ekonomska i trgovačka škola Čakovec
Andrea Štampar Lesjak – Hrvatski zavod za socijalni rad
Nova sezona Tribine Čakovec četvrtkom počinje 6. veljače 2025., a ove sezone uvodimo novitete kod pretplate. Od sada možete birati između tri različita paketa pretplate:
Pretplata KAZALIŠTE, GLAZBA I FILM / pretplata uključuje 5 kazališnih programa, 3 glazbena programa i 4 filma
Cijena pretplate: 100,00 eur
Umirovljenici i studenti: 80,00 eur
Pretplata KAZALIŠTE I FILM / pretplata uključuje 5 kazališnih programa i 4 filma
Cijena pretplate: 70,00 eur
Umirovljenici i studenti: 56,00 eur
Pretplata GLAZBA I FILM / pretplata uključuje 3 glazbena programa i 4 filma
Cijena pretplate: 40,00 eur
Umirovljenici i studenti: 32,00 eur
Pogodnosti pretplate:
stalno mjesto u dvorani po vašem izboru
redovito informiranje o svim programima Centra preko mjesečnika Coolture
Centar za kulturu Čakovec već dugi niz godina posebnu pažnju posvećuje mladoj filmskoj publici te je provodi kroz svoja dva programa, Moje malo kino i Reviju za djecu. Jedan od ciljeva naše ustanove je da generacije djece koja su dio programa filmova za djecu jednog dana budu educirana i osviještena filmska publika koja stavlja kvalitetu filmske ponude ispred puke zabave.
Revijom želimo biti potpora medijskoj kulturi u sklopu hrvatskog jezika u osnovnim školama. Zato svaki film ima uvod u gledanje u kojem vannastavnim elementima ukazujemo na selektirani filmski program koji prati filmske teme prema uzrastu.
Svih ovih godina pažnju skrećemo na elemente filmskog jezika te ukazujemo na razumijevanje i vrednovanje filmskog sadržaja. U osnovnoškolskoj dobi djeca preko filma usvajaju drugačiji jezik, okoliš zemlje u kojoj je film sniman i identificiraju se sa vršnjacima iz drugih europskih zemalja.
U sklopu Revije održat će se trodnevna filmska radionica i radionica Filmske pismenosti u kinu.
Cijena ulaznice je 3 eura za sve projekcije. Predbilježbe za dolazak možete dogovoriti na broj telefona 040/311-488 kod Ljiljane Mučić ili na mail [email protected].
U nastavku donosimo i programsku knjižicu za 13. reviju filmova za djecu:
Na pretposljedni dan u godini, 30.12.2024., održan je tradicionalni Novogodišnji koncert! Simfonijski orkestar je vodio talentirani dirigent Davor Kelić. Imali smo prilike uživati u raskošnom glazbenom programu koji nam je priredio Simfonijski orkestar HRT-a, te u izvedbama koje je otpjevala mlada talentirana varaždinska sopranistica Hana Ilčić. Koncert je otvoren sa koncertnom uvertirom pod nazivom Karneval, Antonína Dvořáka. U nastavku ove glazbene večeri, simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije odsvirao je suitu Maskarada, Arama Hačaturjana (Valcer, Nokturno, Mazurka, Romanca i Galop). Sopranistica Hana Ilčić zajedno sa simfonijskim orkestrom izvela je ariju Adele iz operete Šišmić te nastupnu ariju Grofice Marice iz istoimene opere. Kroz ovu glazbenu večer, orkestar je izveo i skladbe Johanna Straussa, Franza Lehára, te za kraj počastio sve prisutne uz neizostavni Radetzky March.
Publika je dugim i gromoglasnim pljeskom dokazala kako su uživali u koncertu. Ovim koncertom ispratili smo 2024. godinu u ritmu opernih arija i nota klasične glazbe.
Na zatvaranju jesenske sezone Tribine Čakovec četvrtkom, 19. prosinca 2024. u 20.00 sati, održan je tradicionalni Božićni koncert čakovečkih amatera, pod nazivom “Hote ljudi veselit se!”
Na pozornici su se izmjenjivali izvođači koji su unijeli duh blagdana u srca svih prisutnih.
Prije početka koncerta, u predvorju su nastupili učenici Umjetničke škole Miroslav Magdalenić (Kvartet truba i kvartet saksofona) pod vodstvom profesora Maria Jageca i Vjerana Vidovića.
Članovi Kazališne družine Štolcer predstavili su narodne nošnje i običaje iz različitih krajeva Hrvatske (Baranje, Splita, Podravine i Međimurja), a tradicionalnu božićnu glazbu izvodili su Ansambl Pučpuljike, Gradski Puhački Orkestar Čakovec, Etno duo Goga & Željko, Ženska vokalna skupina KUU “Veseli Međimurci”, Big band Čakovec, Pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski, Županijski tamburaški orkestar “Stjepan Bujan-Stipić”, uz solisticu Nadia Bistrovic, te Neven Kolarić, cimbale.
Plesnim točkama očarale su nas plesačice iz TEUTA Studio suvremenog plesa, a na samoj završnici koncerta, pridružile su nam se i Čakovečke mažoretkinje.
Za scenografiju i savršeni prikaz tradicije i Božića se pobrinula Rusa Trajkova sa svojim umjetničkim djelom koje je dodatno uljepšalo i upotpunilo pozornicu božićnom toplinom.
Najslađi članovi iz Dječjeg gradskog kazališta Čakovec, uveličali su program tradicionalnim bajanjem i kićenjem bora, koje nas je vratilo u nekadašnja vremena.
Čestitamo svima na uspjesima u ovoj godini i zahvaljujemo im što nas povezuju s međimurskom tradicijom.
Upravljajte pristankom
Da bismo pružili najbolje iskustvo, koristimo tehnologije poput kolačića za čuvanje i/ili pristup informacijama o uređaju. Suglasnost s ovim tehnologijama će nam omogućiti da obrađujemo podatke kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj web stranici. Nepristanak ili povlačenje suglasnosti može negativno utjecati na određene karakteristike i funkcije.
Funkcionalni
Uvijek aktivni
Tehničko skladištenje ili pristup je striktno neophodan za legitimnu svrhu omogućavanja korištenja određene usluge koju izričito traži pretplatnik ili korisnik, ili u jedinu svrhu izvršenja prijenosa komunikacije preko elektronske komunikacijske mreže.
Postavke
Tehničko skladištenje ili pristup su neophodni za legitimnu svrhu čuvanja podešavanja koje ne traži pretplatnik ili korisnik.
Statistika
Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u statističke svrhe.Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u anonimne statističke svrhe. Bez sudskog naloga, dobrovoljne suglasnosti od strane vašeg dobavljača internet usluge ili dodatnih zapisa treće strane, informacije sačuvane ili preuzete samo za ovu svrhu obično se ne mogu koristiti za vašu identifikaciju.
Marketing
Tehničko skladište ili pristup su potrebni za kreiranje korisničkih profila za slanje reklama ili za praćenje korisnika na web stranici ili na nekoliko web stranica u slične marketinške svrhe.
