IZLOŽBA: Petra Grozaj „Karusel“

Petra Grozaj „Karusel“

otvorenje izložbe: 4. prosinca 2025. u 19.00 sati | Galerija Centra za kulturu Čakovec

trajanje izložbe: 4.12.2025. – 6.1.2026.

Slikarstvo Petre Grozaj od svojih je početaka stilom i repertoarom motiva specifično i prepoznatljivo na hrvatskoj likovnoj sceni. Na tragu realizama dvadesetih godina prošlog stoljeća, gdje se u rukopisu autorice spajaju retro fragmenti Art décoa, uz sjenčanje i izraženi plasticitet figura, njezin je stil otišao mnogo dalje od početnih ekspresionističkih varijacija.

Uz naglašeni autoreferencijalni i introspektivni pečat, koji je uvijek zadirao mnogo dublje od klasičnog intimističkog repertoara tema i motiva, slikaricu zanima bilježenje društvene patologije. Autoanaliza, prikazana kroz sustavno razrađivanu ideju tzv. slikarskog dnevnika / dnevnika u slikama, javljala se kroz motiv lica same autorice, na kojemu su se vrlo delikatno mogle pratiti njezine emotivne, psihološke i egzistencijalne situacije. Specifičan – često hladan – kolorit slika govorio je u prilog procesu unutrašnjeg čišćenja od nakupina vanjskog svijeta i iskustava, sugerirajući na trenutke izoliranu, samotnjačku atmosferu. Teme lažnih prijateljstava, ženske samoće, okrutnosti društva gdje nije ženama dopušteno prirodno starjeti, prerastaju u njezinim slikama u kompleksne kompozicije u kojima su različiti simboli i maske podcrtavaju sve ono čega se bojimo ili od čega strepimo na javi i u snovima, kada je naša podsvijest nezaustavljiva.

Većina ljudi ide i u krevet s metaforičkom maskom na licu, stoga su Petrine slike pune nekih eteričnih bića, utvara; kao da su na njima odrazi, zrcaljenja ili sjećanja o pravim postojećim ljudima. Na njima su možda naši nekadašnji prijatelji, ili, još preciznije, energetski otisak i energetsko prepoznavanje svih ljudi koji su do sada prolazili kroz naš život, utječući na naše emocije, snove, maštanja, podsvijest, nesvjesno i onostrano. Petra Grozaj poput rendgena hvata i prenosi u sliku to često nevidljivo polje ljudskih interakcija, sve one likove i ljude koji su makar na tren dotaknuli naše fizičko, emocionalno i mentalno tijelo, koji su se u nekom momentu zakačili za našu auru. Ipak, u tom košmaru podsvjesnog i javnog, odnosno, društveno prihvatljivog, tu su kao dobra bića i pomagači naši životinjski čuvari-totemiili snažna duhovna baština obiteljskih predaka.

Taj vanjski, lažni self koji nam društvene konvencije i trendovi nameću – posebice ženama – često uništava našu izvornu, unutrašnju iskru. Transformiramo se u neke dekadentne entitete, kojima se nameće površna zabava i društveni cirkus kao vrhunski doživljaj i smisao našeg postojanja. Tu upravo leži i morfološki ključ prema kojemu umjetnica poseže za Art déco stilizacijom, kako bi precizno povukla duhovne paralele jedne i druge epohe koje su se srozale i dokinule, mimo vrhunaca intelektualnih, umjetničkih i filozofskih dosega 20. i 21. stoljeća. Napredak kao da ne postoji, novim su generacijama (žena) isprani mozgovi do potpune površnosti. Mi živimo u društvu parade, senzacija, lažnog sjaja, skandala i petominutnih celebrityja. Ostati normalan na tom vrtuljku danas je glavni osobni cilj i zadatak „rada na sebi“.

Iva Körbler