SMRT U VENECIJI / film / nagrađivana povijesna drama iz 1971. godine / povodom 110 godina filma u Čakovcu / Tribina Čakovec četvrtkom / 6.4.2023. / 20 sati

• Tribina Čakovec četvrtkom / 6. travnja 2023. / 20 sati / FILM / povodom 110 GODINA FILMA U ČAKOVCU

SMRT U VENECIJI

Morte a Venezia

povijesna drama / Italija/Francuska/SAD / 1971.

Režija: Luchino Visconti

Scenarij: Luchino Visconti, Nicola Badalucco (prema noveli Thomasa Manna)

Produkcija: Luchino Visconti

Produkcijska kuća: Alfa Cinematografica, Warner Bros., PECF

Fotografija: Pasqualino De Santis

Montaža: Ruggero Mastroianni

• Uloge: Dirk Bogarde, Romolo Valli, Mark Burns, Nora Ricci, Björn Andrésen

Festivali i nagrade

OSCARI 1972 – Nominacija – Najbolja kostimografija / BAFTA 1972 – Nagrada – Najbolja umjetnička režija, Najbolja kinematografija, Najbolja kostimografija, Najbolja glazba, Nominacija – Najbolji glumac (Dirk Bogarde), Najbolji redatelj (Luchino Visconti), Najbolji film / BODIL AWARDS 1972 – Nagrada – Najbolji europski film / DAVID DI DONATELLO AWARDS 1971 – Nagrada – Najbolji redatelj (Luchino Visconti), GOLDEN GLOBES (ITALIJA) 1971 – Nagrada – Najbolji film / i mnoge druge nominacije i nagrade

Skladatelj Gustav von Aschenbach (Dirk Bogarde) dolazi u Veneciju na prijeko potrebni odmor uzrokovan psihofizičkim iscrpljivanjem. Po dolasku, u luksuznom hotelu susretne poljsku obitelj i u njoj privlačnog maloljetnika Tadzia (Björn Andrésen) koji u njemu potakne kako platoničke erotske fantazije, tako i niz sjećanja na estetske prijepore o pitanjima ljepote što ih je svojevremeno vodio s kolegom Alfredom (Mark Burns). Uhvaćen u zamku vlastitog estetskog uživanja u mladićevoj ljepoti koju kriomice promatra Gustav odlučuje otići iz Venecije, ali zbog zamjene prtljage biva prisiljen vratiti se u hotel. U međuvremenu se i njegovo zdravstveno stanje pogoršalo, a potom skladatelj saznaje kako gradom hara kolera.

Drugi dio tzv. njemačke trilogije klasika talijanske kinematografije Luchina Viscontija, Smrt u Veneciji (1971.) filmska je adaptacija istoimene novele klasika njemačke književnosti Thomasa Manna. Visconti je doduše priču prilagodio tako da bi se u njoj mogao višestrukim aluzijama poigrati s likom i djelom austrijskog skladatelja Gustava Mahlera – glavni lik novele je književnik, ne skladatelj, u filmu se koriste stavci iz Mahlerovih simfonija, glavni glumac podsjeća na njega itd. – no zadržao je okosnicu djela u kojem von Aschenbachova razmišljanja o ljepoti Tadzia pripadaju platonskom idealu, kao i apolonskom principu u umjetnosti. Film je premijerno prikazan na Cannesu 1971. godine i dodijeljena mu je specijalna nagrada (kao i za cjelokupni dotadašnji Viscontijev rad) povodom obilježavanja 25-godišnjice Festivala.

Smrt u Veneciji prikazuje se u sklopu početka distribucije dokumentarnog filma Najljepši dječak na svijetu (Kristina Lindström i Kristian Petri, 2021.) koji se bavi negativnim utjecajem slave što ju je nakon svjetske premijere Viscontijevog filma iskusio tada 16-godišnji švedski glumac Björn Andrésen. Program se održava u suradnji s Restartom.

Trajanje: 2 sata i 10 minuta

Izvor informacija: RESTART label

 

110 GODINA FILMA U ČAKOVCU

Prvo stalno kino u Čakovcu otvoreno je u nedjelju 6. travnja 1913. u 15. 30 sati u dvorišnoj zgradi u Rákóczijevoj ulici broj 19. (današnja ulica Ruđera Boškovića). Vlasnik kina bio je Maksimilijan Heinrich, koji je svoje kino vrlo ozbiljno shvaćao. O otvaranju prvog kina novine su pisale iscrpno, posebno zato jer je prva projekcija privukla velik broj gledatelja koji su iz kina izašli s najboljim dojmovima. Zadovoljstvo gledatelja bilo je veliko uglavnom zbog dvorane, koja je mogla primiti 300 ljudi, sa stolicama u četiri reda a posljednji red zauzele su udobnije lože. Ugođaju otmjenosti doprinijela je  električna rasvjeta i čistoća prostora. Ulaznice su bile jeftine, a kako je prvo kino bilo velika senzacija, tako je vlasnik odlučio otvarati kino i radnim danom (četvrtkom i nedjeljom). M. Heinrich trudio se osigurati publici najbolji mogući program. Npr. 7. rujna Čakovečki kino prikazivao je film Quo vadis, prema romanu Henryka Sienkiewicza, što je bio prvi blockbuster u trajanju od dva sata sa iznimno puno akcije, raskoši i statista. Najvažnije je što je film stigao u Čakovec samo godinu dana nakon nastanka i istovremeno dok se još prikazivao u broadwayskim kinima.

(iz Stoljeće filma u Čakovcu, Branimir Bunjac, Razvoj kinematografije u Čakovcu do 1948. godine)

Grad Čakovec i Centar za kulturu postavili su spomen – ploču prvom čakovečkom kinu uz izložbu “Stoljeće filma u Čakovcu”, 2013. godine.