Intervju ususret Novogodišnjem koncertu – DAVOR KELIĆ
Od Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Gradskog kazališta Komedija do Centra za kulturu Čakovec, dirigent Davor Kelić već godinama oduševljava publiku, bila to opera Čarobna frula, mjuzikl Ljepotica i zvijer ili Novogodišnji koncert Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije.
Kelić je magistrirao dirigiranje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu 2016. u klasi prof. Mladena Tarbuka. Dobitnik je Rektorove nagrade akademske godine 2014./2015. za projekt u kojem je dirigirao operetom Momci na brod Ivana pl. Zajca. Radio je kao zborovođa HNK-a u Osijeku, asistent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a od 2018. zaposlen je u Gradskom kazalištu Komedija. Surađivao je sa Zborom i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkom filharmonijom, Zagrebačkim solistima, opernim ansamblom HNK-a u Zagrebu, a od veljače 2020. godine voditelj je Hrvatskog komornog orkestra.
Nakon veoma uspješnog koncerta 2024. godine, Davor Kelić u Centar za kulturu Čakovec vraća se 30. prosinca 2025. kada će ponovno stati pred Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i pružiti nam još jedan nezaboravni Novogodišnji koncert. Tim sam povodom s maestrom Kelićem razgovarao o projektima na kojima trenutačno radi u kazalištu Komedija, koncertnom programu koji priprema sa Zagrebačkom filharmonijom te o tome što je pripremio za ovogodišnji Novogodišnji koncert u Čakovcu.
Čakovečka publika imala Vas je priliku upoznati prošle godine na Novogodišnjem koncertu. U kakvom Vam je sjećanju ostao prošlogodišnji koncert? U zadnji čas došlo je do promjene solistice, Hana Ilčić uskočila je umjesto Josipe Bilić, no to se nije osjetilo na samom koncertu.
Vjerujem da kao što publika pamti dobre koncerte, tako i mi izvođači pamtimo dobru publiku. Zbog toga mogu reći da mi je prošlogodišnji nastup u Čakovcu ostao u jako lijepom sjećanju. Atmosfera je bila izvrsna, a publika iznimno prijemčiva. Što se tiče hrabrog uskakanja kolegice Hane Ilčić, takve situacije nisu česte i uvijek donose određenu dozu stresa. Na dan koncerta moramo dodavati probe, a istovremeno moramo pametno čuvati energiju za sam nastup. Upravo zato mislim da je Hana odradila sjajan posao. Kada je koncert uspješan, a vjerujem da je ovaj bio, sav taj stres pretvori se u još veće zadovoljstvo. Naravno, bez publike koja nas je toliko srčano pratila teže bi bilo govoriti u ovom smjeru.
Što zapravo radi dirigent? Što sve morate napraviti prije nego što izađete pred orkestar?
Publika na koncertu vidi naš završni proizvod u kojem dirigent, osim što oblikuje izvedbu, vodi orkestar kroz djelo. Iako je koncert vrhunac svakog projekta, njegov uspjeh ovisi o velikoj količini pripreme.
Sve počinje planiranjem programa i izborom izvođača, uz usklađivanje sa zahtjevima same prigode. Dirigent i orkestar na probama pripremaju izvedbu, a kako bi te probe prošle što uspješnije, treba planirati tijek probe, dogovoriti detalje, upoznati želje solista, što se nerijetko odvija na probama uz klavir…
Probe su ključne, ali koncert je ipak trenutak istine. Na njemu treba znati pametno rasporediti energiju i koncentraciju kako bi sve što smo gradili u pripremi došlo do izražaja na najbolji mogući način.
Surađivali ste s brojnim orkestrima i kazalištima. Koliko je različito pripremati i dirigirati simfonijski repertoar, operu ili mjuzikl? U čemu biste se željeli specijalizirati?
Krenimo unatrag. Školovanje dirigenta uglavnom nije usmjereno na jedno područje, pa se tijekom studija ne specijaliziramo strogo za operu, simfonijski repertoar ili npr. neko stilsko razdoblje poput baroka. Ipak, nerijetko se dirigenti kasnije opredijele za ono što im najviše leži.
Teško mi je izdvojiti što mi je u sveukupnosti glazbe najdraže. Možda najbolje mogu odgovoriti tako da kažem da u slobodno vrijeme najviše slušam simfonijsku i opernu literaturu. Svako područje ima svoju ljepotu. Opera, u kojoj sudjeluju orkestar, zbor i solisti, često je tehnički zahtjevna, a s druge strane simfonijska literatura u estetskom je smislu, možda nije najbolji izraz, ali gušća forma. Dok je kod simfonijske literature potrebno dosta vremena uložiti u analizu i razumijevanje strukture kako bi se moglo kvalitetno pristupiti radu, kod opere je potrebno poznavati jezik i njegovu dramaturšku povezanost s glazbom. Mnogo je razlika, ali i dodirnih točaka. Vjerujem da se ljepota ovog posla krije u stalnom učenju.
Što se tiče mjuzikla, on u scenskom smislu ima veliku sličnost s operom, ali je glazbeni jezik bitno drugačiji. On prati moderne trendove popularne glazbe, pa možemo reći da stilova ima onoliko koliko i u samoj popularnoj glazbi.
U dirigentskom smislu izdvojio bih to da dirigenti koji se bave mjuziklom moraju biti upućeni u njegove tehničke zahtjeve. Često se susreću s električnim instrumentima poput gitara, klavijatura ili bubnjeva na kojima treba programirati odnosno semplirati zvukove. Nerijetko se koriste pozadinske trake, zbog čega se mjuzikl često dirigira sa slušalicama kako bi se izvedba mogla uskladiti.
Od dosad navedenih područja, mjuzikl je definitivno najmanje slobodna forma, često uvjetovan ne samo spomenutim glazbenim potrebama, nego i scenskim, što uvjetuju jasno definirana autorska prava koja kazališta kupuju prije postavljanja djela.
Kakve su razlike u pristupu rada s instrumentalistima i pjevačima?
Vezano za ovo pitanje, možda je najbolje usporediti ga s praksom u pedagogiji. Dok je instrument fizički predmet, upute profesora ili pedagoga mogu, vjerujem i trebaju biti, vrlo jasne. Ako postoji tehnički problem, on se često rješava jasnom uputom. Možda je bolje dati primjer – ako je virtuozna pasaža problem, pravilna pozicija ruke i način vježbanja mogu otkloniti probleme.
Kad govorimo o pjevanju, instrument je, ne bih rekao samo glas, nego cijelo tijelo. Zvuk se ne proizvodi na fizički opipljivom instrumentu, nego unutar tijela, pa se u radu često koriste pomalo apstraktne upute. Naravno, rad s pjevačima također treba biti egzaktan, ali razlike ipak postoje. Na samom kraju, najvažniji su timski rad, međusobno povjerenje i poštovanje.
Prošle sezone u Komediji ste radili na mjuziklu Six, nedavno nominiranom za najbolju predstavu u cjelini za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji operete i mjuzikla. Kako je bilo surađivati s redateljem Igorom Barberićem na toj predstavi? Na kojim Vas predstavama ove sezone možemo uloviti u kazalištu Komedija?
Mjuzikl Six komorni je mjuzikl u kojem nema klasičnog dirigiranja. Glazbeni voditelj postavlja djelo, programira zvukove (naprimjer na klavijaturama), priprema pozadinske trake, uvježbava solistice i bend, a zatim svira na izvedbama. I tu se dogodila jedna zanimljiva situacija. Spomenuo sam da su autorska prava kod mjuzikla prilično stroga. Kako moje matično kazalište nema ženskih članica u bendu, a Six je zamišljen tako da na sceni svira isključivo ženski bend, uprava je planirala tražiti dopuštenje da kod nas ipak nastupe muški članovi benda. Iako smo Igor Barberić i ja od vlasnika autorskih prava ranije bili odobreni kao redatelj i glazbeni voditelj, kazalište je kasnije, prema ugovoru, u bend moralo angažirati isključivo dame. Tako su me na mjestu svirača zamijenile izvrsne kolegice Ana Dadić i Elizabeta Marjanović.
Trenutačno se u kazalištu postavlja glazbena predstava Radio Dubrava prema tekstu Ane Tonković, u režiji Krešimira Dolenčića. Budući da je riječ o praizvedbi koja je još u procesu stvaranja, teško je govoriti o specifičnim detaljima. Od predstava koje su već na repertoaru, u Komediji trenutačno dirigiram Jaltu, Jaltu i Ljepoticu i zvijer.
Dosad ste u matičnom kazalištu dirigirali osam naslova. Imate li najdraži? Ili možda mjuzikl na kojem biste željeli raditi, ili neko drugo scensko djelo u nekom od hrvatskih kazališta?
Teško mi je izdvojiti favorite. Rekao bih da to više ovisi o samom procesu rada i konačnom rezultatu. Vjerujem da većina djela, ako se naprave kvalitetno, mogu biti dobra.
Uz rad u Komediji uskoro me očekuje postavljanje Tijardovićeve operete Kraljica lopte u splitskom HNK-u i opere Judita Frane Paraća u zagrebačkom HNK-u. Što se tiče omiljenih scenskih djela, teško mi je izdvojiti jedno. Moj je ukus poprilično raznolik. U jednom trenutku uživam u talijanskoj belcanto i verističkoj operi, a drugi dan integralno slušam Straussovu Salomu ili Rosenkavaliera…
Ove sezone surađivat ćete i sa Zagrebačkom filharmonijom na programu Večer uz filmsku glazbu. O čemu se tu radi?
Ovaj program nismo zamislili kao klasičan koncert, nego kao cjelinu s jasnom pričom. Sastavljen je od nekoliko tematskih blokova, poput dramskih i povijesnih filmova, animiranih filmova i mjuzikala, epskih filmova i avanture, zatim medleya hrvatske kinematografije, westerna i još ponečega.
U programu nastupa i izvrsna kolegica Renata Sabljak. Osim što će vokalno izvesti neke od najvećih hitova filmske glazbe, program smo povezali tako da će ga ona i voditi. Publika će u najavama, koje su ponekad uz glazbu, imati priliku čuti zanimljive informacije, a možda i poneki citat iz pojedinih filmova, što će, vjerujem, koncertu dati jednu netipičnu dimenziju.
Osim što djelujete kao dirigent, urednik ste radijske emisije Klasični vrt koja se emitira subotom u 21.00 sat na Hrvatskom katoličkom radiju. Kako je došlo do suradnje s Hrvatskim katoličkim radijem i koliko dugo ona već traje?
Emisiju samostalno uređujem posljednjih pet godina. Radio je zanimljiv medij i moram priznati da nisam očekivao da će mi se toliko svidjeti. Emisija je u tjednom formatu, pa je rad, iako ne obilan, poprilično konstantan. Moram priznati da postoje razdoblja kada ju je lakše, a ponekad i teže usklađivati s vlastitim obavezama.
Jedna od stvari koje me posebno vežu uz emisiju jest to što uživam u čitanju i upoznavanju nove literature. Na taj način, čak i kada sam mislima u drugim projektima, sam sebe primoram čitati, istraživati i upoznavati novu literaturu.
Što ste pripremili za ovogodišnji Novogodišnji koncert Simfonijskog orkestra HRT-a u Centru za kulturu Čakovec?
Usuđujem se reći da su novogodišnji koncerti među najpopularnijim koncertima klasične glazbe. Zato sam prijedloge programa koncipirao tako da ispunimo i očekivanja publike. Program novogodišnjih koncerata mora biti vedar, s glazbom koju možemo iskreno prenijeti publici.
Nije slučajno što se opereta tako često izvodi na ovakvim koncertima. Nastala je iz želje da se, nakon niza ozbiljnih i često mitoloških opernih tema, publici ponudi nešto laganije, pristupačnije i bliže svakodnevnom životu. Zato će publika uživati u vedrim operetnim melodijama koje će imati važno mjesto i na našem novogodišnjem koncertu.
Kao solisti ove će nam se godine pridružiti sopranistica Valentina Fijačko Kobić i tenor Domagoj Dorotić. S čime će se oni predstaviti? Jeste li već imali prilike surađivati s njima?
Kolegica Valentina Fijačko Kobić i kolega Domagoj Dorotić solisti su koje bi svatko poželio. S Domagojem sam već surađivao dok smo zajedno radili u osječkom HNK-u, a iako se s Valentinom dugo poznajem, jako mi je drago što će ovo biti naša prva profesionalna suradnja. Budući da je riječ o novogodišnjem koncertu, bilo je logično u program uvrstiti soprana i tenora jer je velik, možda i najveći dio najpoznatijih operetnih arija i dueta, pisan upravo za te glasove.
Kolege će se samostalno predstaviti svaki s dvjema arijama, a potom i duetima. Publika će imati priliku uživati i u jednom od najpoznatijih glazbenih brojeva hrvatske kinematografije, no sada nećemo otkrivati naslove, da damo prostora mašti!
Razgovor vodio: Tim Hrvaćanin, voditelj glazbene djelatnosti