6.10.2025. u 14:00 (publika na pozornici)
TEATAR POCO LOCO
BUĐENJE
Uzrast: 4+
Trajanje: 40min
OPIS PREDSTAVE:
Tekst: Ana Franjić
Režija i dramatizacija: Maja Katić
Glazba: Vanesa Petrac i Ivan Marojević Rojla
Scenografija i kostimografija: Hana Lukas Midžić
Koreografija: Maja Kovač
Grafički dizajn plakata: Hana Tintor
Fotografije: Nina Đurđević
Glume: Fabijan Komljenović, Petra Kurtela, Veronika Mach
Davno u prošlosti, kad još nije postojala budilica, postojala je buditeljica! Ona je na prozore kroz cjevčicu ispucavala suhi grašak i tako budila radnike za posao. A u tvornici je radnike uveseljavao tvornički pripovjedač, čije bi im priče pomogle da brže i lakše prođe radni dan. A dok još nisu postojale novine, ni radio, ni televizija, postojalo je jedno selo u kojem su se svi ljudi dogovorili; skupili svatko po novčić i platili najhrabrijem da ode u svijet i kad se vrati, pripovijeda što je sve vidio i doživio, taj profesionalni pustolov. A gdje je vladala velika bijeda, tamo je postojalo i zanimanje skupljača stvari i stvarčica u podzemnim odvodima i prolazima. Sva ta, danas zaboravljena zanimanja, oživjet će pred vašim očima, na adresi Čudna cesta 121. Upoznat ćete tvorničkog pripovjedača Homera Mitića, skupljačicu Offertissimu Hrelić, (al)kemičarku Elviru, pustolovku Atlantidu Vonderlust i hihotologa Srećka Kesića. Drama počinje kad profesionalna buditeljica Marija Aurora Budilić, pokuša probuditi Homera. Zdvojan i očajan, on se ne može razbuditi jer je njegova torba puna priča upala u gnijezdo jutarnjih dinosaura. Tad se svi stanovnici ove kuće ujedine i potrude da njihov susjed Homer dođe do novih priča, jer bez priča nitko ne može živjeti!
6.10.2025. u 17:00 (publika na pozornici)
UMJETNIČKA ORGANIZACIJA KAZALIŠNA DRUŽINA SMJEŠKO
ZBROJI SE!
Uzrast: 10+
Trajanje: 55min
OPIS PREDSTAVE:
Režija: Paško Vukasović
Glume: Korana Ugrina, Silvio Vovk i Kruno Bakota
Za sve one koji su se barem jednom pitali u životu dok su učili rješavati jednadžbu s dvije nepoznanice ili računati postotke: “Kad će mi ovo trebati u stvarnom životu?”, ovo je predstava koja vam može pomoći- zbrojiti se.
Matematika je za pojedine umove zavodljiva kao što su smiješni videi na TikToku, ali za većinu je češće nešto strano, zastrašujuće i suviše apstraktno. Ali što ako matematika može biti i konkretna, zanimljiva, primjenjiva – jednostavno tu pored tebe?
U najnovijoj predstavi: “Zbroji se” glumačka trijada vodi vas na putovanje kroz različite životne situacije u kojima ste se vjerojatno i sami zatekli ili ih dobro poznajete, a niste ni znali da se u njima krije – što? – matematika. Štoviše, vjerojatno niste znali da vam baš matematičko razmišljanje može pomoći u škakljivoj situaciji ili na sportskom terenu da bolje razumijete kako donijeti ispravnu odluku ili napravite precizniji potez. Povest ćemo vas u istraživanje matematičkih obrazaca i principa koji se nalaze oko nas, a da toga nismo ni svjesni. U toj avanturi traganja za brojevima matematika ima šanse postati svima nama itekako zanimljiva i da shvatimo da smo matematički puno pametniji nego što to na prvu mislimo. Pa, stoga-ZBROJIMO SE!
6.10.2025. PONEDJELJAK
10:00 (publika na pozornici)
GRADSKO KAZALIŠTE LUTAKA RIJEKA
DAN KAD SAM SE PRETVORIO U PTICU
Uzrast: 5+
Trajanje: 45min
OPIS PREDSTAVE:
Redateljica Tamara Kučinović
prema motivima istoimene slikovnice Ingrid Chabbert i Raula Nieta Guridija
Autorski tim:
Autorica teksta i redateljica: Tamara Kučinović
Autorica vizualnog identiteta: Volha Milovič
Skladatelji: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Asistent redateljice i dramaturški suradnik: Nikša Eldan
Oblikovatelj svjetla: Dario Družeta
Uloge:
Klara – Andrea Špindel
Jakov – Tilen Kožamelj
Zbor ptica – Petra Šarac, Almira Štifanić, Alex Đaković i David Petrović
Predstava „Dan kad sam se pretvorio u pticu“ posvećena je svim dječacima i djevojčicama, bili oni djeca ili odrasli dječaci i djevojčice.
Kroz nježnu ideju o ljubavi i slobodi utkanoj u simboliku ptica, predstava progovara o važnoj temi – kako „biti dovoljan“, „biti dostatan“, „biti prihvaćen“, „biti ono što jesi“ i vjerovati da je to jedini put ka slobodi, onakvoj slobodi kakvu imaju ptice. Sloboda ptice spava u našoj duši, a ne u pokušaju da budemo ono što nismo.
Kroz prizmu dječaka Jakova predstava govori o prvoj ljubavi, onoj naivnoj, čistoj, zaigranoj i slobodnoj. Onoj koja se boji, zbog koje treperimo, osjećamo se nesigurnima, nevidljivima i zbog koje se stidimo. Zbog koje ne vidimo sebe. Jakov se zaljubio. Prvi put. U Klaru. Klaru zanimaju samo ptice. Ptice su njezin dom. Jakov želi biti Klarin dom. U njegovom nevinoj dječjoj glavi to je sasvim dovoljan razlog da se „pretvori“ u pticu. Biti bliže, biti pero na njezinom dlanu, biti cvrkut u njezinom uhu, gnijezdo u njezinom srcu. Biti ono što Klara najviše voli. To je sve što Jakov želi.
„Tko sam ja ako nisam ptica?“, „Tko sam ja ako nisam ono što Klara najviše voli?“, „Kako da učinim Klaru sretnom ako sam samo jedan običan dječak?“. To su pitanja na koja će predstava pokušati odgovoriti iz vizure jednog, sve samo ne običnog, dječaka.
