Arhiva

• Galerija Centra za  kulturu Čakovec / četvrtak, 10. ožujka 2022. u 19.00 sati / otvorenje izložbe

Trajanje: 10.3. – 9.5.2022.

Robert Wrana

Lignum, lapis, ferrum

Vrlo novo stvaralaštvo

Robert Wrana jedno je od zvučnijih imena lokalne likovno-umjetničke scene koji lokalnu zajednicu nije zadužio samo svojim autorskim likovno-umjetničkim radom već i likovno-pedagoškim doprinosom. Široj javnosti najpoznatiji je po svojem prepoznatljivom i autentičnom rukopisu stiliziranoga lirizma u slikarstvu, grafici i skulpturama u keramici, a upravo ga ova izložba njegovih dosad neizloženih skulptura u drvu, željezu i kamenu predstavlja u jednom novom svjetlu koje otkriva slojevitost i nove dimenzije njegova opusa, interesa i mogućnosti.

Lignum

Wranina sklonost kolorizmu, kao i zasićenje i odmak od istoga, karakteristični su za cijeli njegov opus, a provlače se i kroz skulpture u drvetu, otkrivajući što sve drvo kao materijal koji u sebi sadrži određenu toplinu koje su ostali materijali lišeni, može ponuditi i dati. Sukladno koloritu ili manjku istoga, razvija se i forma samih skulptura koja biva oslobođena asocijacijom viđenoga. Određenu asocijativnost spram figuracije i prepoznatljivosti oblika možemo uočiti kod skulptura koje bi odgovarale Wrani koloristu. Ta je asocijativnost bliža simbolizmu koji nas navodi da ih promatramo kao zavjetne skulpture posvećene međimurskom zavičaju i ljudima koji su mu konstantni izvor inspiracije (Mamica 1 i 2, Vježba na malom bregu, Dva vala). Forma i volumen tih skulptura razlikuju se od onih decentnije obojenih dobivajući razigranije obrise Wraninim koketiranjem s pokretom. Pozicioniranjem gornjih, volumenom laganijih elemenata u različitim smjerovima dinamizira ih i otvara prema prostoru čime istražuje pokret, ali ga ne realizira. Kolorizam ovih skulptura priča jednako važnu priču o osunčanim međimurskim bregima ili vodama i svjedoči kako Wrana ne ostavlja svoj slikarski duh po strani ni kada je riječ o skulpturi, što je već viđeno u njegovim djelima u keramici. Ta je tendencija snažnom kolorizmu i dinamici vidljiva i na nekima od izloženih slikarskih djela gdje je motiv sveden na ono primarno u slikarstvu, nijanse poteza i boja (Poslije kiše, Bijeli oblak).

Wrana ne zaboravlja ni važnost linije kojom iscrtava detalje (Dvije ptice, Jesen) ili naglašava teksturu same površine (Dvoje, Stablo 2). Potonjim skulpturama okreće se drugoj sferi interesa u kojoj je forma u prvom planu. Boja zamire, postaje prigušena i više nalikuje bojama koje možemo susresti u prirodi, a tome se priklanja i forma. Volumen se zatvara, postaje stiliziran, organski, monolitniji i statičniji (Stablo 1 i 2, Plod, Žuti plod). Te su karakteristike najvidljivije kod skulpture Vratnice čiji je volumen potpuno zatvoren, odmiče se od upotrebe boje, ali površinu dinamizira nijansama dubine rezbarenja, tehnikom paljenja drveta i zabijenim čavlima. Odmak od monolitnosti i prisustvo dinamike volumena vidljivo je kod Stabla 3, dok je skulptura Rastočeni čamac oblikovanjem volumena i formom bliža prvoj skupini. Naspram manjim djelima snažnijeg kolorita i dinamike, ovim skulpturama stvara suvremenu apstraktnu formu.

Ferrum et lapis

Wranine skulpture u metalu i kamenu otkrivaju dva stvaralačka impulsa prisutna u umjetniku: jedan koji je sklon figuraciji i naraciji te drugi priklonjen sažimanju i apstrahiranju. Metalne skulpture načinjene su od plošno i linijskih istanjenih ploča koje umjetnik reže, savija i vari kako bi sastavio skulpture prepoznatljive motivike, istovremeno ih koristeći u propitivanju suodnosa mase i konstrukcije, volumena i prostora. U kompozicijski i konstrukcijski uravnoteženim skulpturama, umjetnik postiže dojam dinamičnost razlamanjem (Ratnik) odnosno pomicanjem njihove vertikalne osi u stranu (Akrobat) ili pak rastvaranjem i razvođenjem njihovoga volumena, poput razgranatoga rogovlja Jelena. Varove ostavlja vidljivima i ponegdje otvorenima, često ih koristeći za obogaćivanje teksture inače glatke površine metalnih ploča.

Razvedena i otvorena forma metalnih skulptura u kontrastu je sa zatvorenošću kipova u kamenu. Riječ je o monolitnim skulpturama u koje prostor ne zalazi, već ih obavija kao omotač. U izboru oblika kamena s kojim radi, umjetnik odabire onaj u kojem pronalazi željeni vegetabilni odnosno životinjski oblik i intervenira u obliku linija koje urezuje u površinu kako bi skulpturi dao završni oblik, otkidajući je na taj način od apstrakcije i pridajući joj figurativan značaj. Međutim, u odnosu na radove u metalu, ova je skulptura stilizirana i svedena na osnove: plohu i liniju. Iako reducirane forme, poveznica između malenih kamenih skulptura – koje izgledom podsjećaju na paleolitske votivne skulpture – i međimurske flore i faune, što je jedna od osnovnih odrednica Wranina stvaralaštva, više je nego jasna.

Marta Horvat, Maja Žvorc

BIOGRAFIJA

Robert Wrana  rođen je 1943. u Zalaegerszegu u Mađarskoj. Nakon završenog likovnog odjela Pedagoške akademije u Čakovcu (1966.) radni vijek posvetio je uspješnoj karijeri likovnog pedagoga, o čemu svjedoče i brojne nagrade i priznanja iz tog područja.

U autorskom radu ostvaruje brojne cikluse prepoznatljivog i autentičnog rukopisa u raznim tehnikama od slikarstva i grafike do keramike i skulpture u raznim materijalima. Najprepoznatljiviji dio opusa ostvario je radovima u monotipiji i keramici, a inspiraciju za svoja djela crpi iz lokalne flore i faune, ljudi, vjerskih i povijesnih tema, glagoljice i arhitekture.

Samostalno izlaže od 1978. u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj, a njegov rad posebno je praćen na lokalnoj likovnoj sceni. U Muzeju Međimurja samostalno izlaže 1986. i 2013. U Centru za kulturu Čakovec 1980.-ih izlagao je na skupnim izložbama likovnog stvaralaštva radnika u prosvjeti i kulturi, 1984. na samostalnoj izložbi, 1986. na zajedničkoj izložbi sa Slobodanom Benkovićem Bočom, nakon čega ponovno samostalno izlaže 1996., 2000., 2007. i 2011. uz Majski muzički memorijal izložbom „Vuprem oči“.

Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je HDLU-a Međimurja, Matice hrvatske i Kerameikona.

Djela mu se nalaze u mnogim javnim prostorima Međimurja i šire. Živi i radi u Čakovcu.