Izložbe

Izložba 30 godina UAM-a

NAJAVA IZLOŽBE

otvorenje izložbe / petak 8. studeni 2024. / 18.00 sati

Najava događaja UAM 30/15

Udruženje arhitekata Međimurja (UAM) osnovano je 1994. godine te kontinuirano djeluje i danas. Trenutno broji 47 članova arhitekata, krajobraznih arhitekata i urbanista od kojih je skoro polovica izvornog članstva iz ’94., s mlađim pojačanjem. UAM je usmjeren na stručno aktivno djelovanje u cilju afirmacije i razvoja urbanih i ruralnih prostornih cjelina kroz provedbu projekata, suradnju s lokalnom i regionalnom samoupravom te provedbom arhitektonskih natječaja.

Ove godine organiziraju tradicionalnu 15. bijenalnu izložbu, a ujedno i 30 godina od osnutka UAM-a te pripremaju događanja kroz cijeli studeni. Otvorenjem u Centru za kulturu Čakovec u petak, 8. studenog, zauzeti će dva izložbena prostora u centru Grada, Centar za kulturu Čakovec i zgradu Scheier, u kojima pripremaju pregled recentnih projekata i ostvarenja članova UAM-a uz dodatak arhivskih fotografija i dokumenata u tridesetogodišnjem razdoblju djelovanja Udruženja. Održati će se niz stručnih predavanja i panela namjenjenih za širu javnost, na temu arhitektonskih natječaja s članovima Udruženja hrvatskih arhitekata i Hrvatske komore arhitekata, socijalne višestambene izgradnje s gostima iz Maribora te urbanizma i važnosti participacije i uključivanja javnosti s profesorima s Arhitektonskog fakulteta i članovima drugih lokalnih udruženja. Pripremaju i zabavni dio programa, s arhipub kvizom, koncertom i DJ-evima. UAM-ovci pozivaju sve da im se pridruže u proslavi 30-og arhirođendana! Više o samom programu možete saznati na web stranicama www.uam.hr

Trajanje izložbe: 8. studeni – 2. prosinac 2024.

PROGRAM DOGAĐAJA:

Centar za kulturu Čakovec

Izložba 30 godina UAM-a/petak 8.11.2024. u 18 sati otvorenje izložbe

Svečani gosti: predstavnici Hrvatske komore arhitekata, Udruženja hrvatskih arhitekata, lokalne i regionalne vlasti

Trajanje izložbe: 8.11.-1.12.2024.

Zgrada Scheier

15. bijenalna izložba “Projekti i realizacije 2022.-2023.“ /petak 8.11.2024. nakon otvorenja u CZK domjenak sa neformalnim druženjem u zgradi Scheier

Održavanje popratnog programa

Trajanje izložbe: 8.11.-25.11.2024.

Popratni program:

•          BLOK#1 _ MEĐIMURSKE DIPLOME i PROJEKTI IZ LADICE _ subota 9.11.2024. _ diplomski radovi i nerealizirani projekti članova UAM-a / koncert Igor Perhoč&gosti

•          BLOK#2 _ NATJEČAJI _ petak 22.11.2024. *moguća promjena datuma _ panel s gostima predstavnicima Hrvatske komore arhitekata i Udruženja hrvatskih arhitekata na temu pripreme, provedbe i realizacije arhitektonsko-urbanističkih natječaja

•          BLOK#3 _ MJERILO GRADA _ subota 23.11.2024. *moguća promjena datuma _ set predavanja na temu socijalne višestambene izgradnje i mjerila i identiteta grada s primjerima dobre prakse u Sloveniji

•          BLOK#4 _ ZABAVA _ *datumi će se naknadno definirati _ arhikviz, stand-up komični show, koncert članova Udruženja arhitekata Međimurja

LIDIJA MATULIN / SORRY TO BURST YOUR BUBBLE WITH THE SUNNY SIDE UP / Galerija Centra za kulturu Čakovec / 25. siječnja – 26. veljače 2024.

CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC / GALERIJA

  • četvrtak / 25. siječnja 2024. / 19.00 sati / otvorenje izložbe slika
  • Trajanje: 25.1.-26.2.2024.

LIDIJA MATULIN

SORRY TO BURST YOUR BUBBLE WITH THE SUNNY SIDE UP

U četvrtak 25. siječnja u 19:00 sati u Galeriji Centra za kulturu Čakovec održat će se otvorenje izložbe slika akademske slikarice Lidije Matulin čime započinje nova izlagačka godina Centra. Autorica će se publici predstaviti akrilima na platnu većih dimenzija kojima kroz svoje slikarstvo propituje univerzalne koncepte koji golicaju ljudsku maštu od pamtivijeka: beskonačnost svemira suprotstavljena ograničenošću naše zbilje, red nasuprot kaosu, fluidnost i rigidnost i koncept „stvarnosti“ kakvom je pojmimo u svakodnevnim životima nasuprot beskonačnim mogućnostima i potencijalnim stvarnostima koje svaki od naših odabira može u budućnosti stvoriti. Promišljanja, bez donošenja konačnih sudova i nuđenja „instant“ rješenja autorica je zabilježila oslikavajući platna različitih oblika i dimenzija kojima objedinjuje apstraktno i figurativno, svjesno i nesvjesno, fizičko i metafizičko.  Unatoč raznolikosti zastupljenih radova, nit vodilja je traganje za suštinom u pozadini svega koja ostaje nepromjenjiva iako se oblici i percepcija istih mijenjaju.

Izložbu će biti moguće posjetiti do 26. veljače.

Tanja Karas, mag. hist. art.

KATALOG:

matulin katalog

LIDIJA ŠELER / Ikebana / Galerija Centra za kulturu Čakovec / 7. prosinca 2023. – 22. siječnja 2024.

  • Galerija Centra za kulturu Čakovec / četvrtak / 7. prosinca 2023. / 19.00 sati / otvorenje

LIDIJA ŠELER

Ikebana

Među hrvatskim slikarima različitih generacija postoji uvjerljiva i prepoznatljiva linija tradicije gestualne i lirske apstrakcije – kao i različitih inačica apstraktnog i postapstraktnog ekspresionizma – u koju se slike Lidije Šeler jednim dijelom savršeno uklapaju. Lidija Šeler se u hrvatskom slikarstvu javlja početkom devedesetih godina 20. stoljeća među mladom generacijom slikara, uspostavivši od početka drugačiji slikarski izričaj i senzibilitet; nakon što je Nova slika već počela silaziti s povijesne pozornice, a postmoderni je načini reciklaže i citatnosti nisu zanimali.

Lidijino je slikarstvo duboko osobno transformirano nasljeđe apstraktnog ekspresionizma, enformela, siromašnog i gestualnog slikarstva jer svi ti elementi u pojedinim ciklusima ili djelima postoje, ali to opet neće biti potpuna anatomija njezina slikarstva. Lidiju Šeler zanima procesualnost u slikanju i sâm čin slikanja kao takav, ali ju jednako tako zanima duhovna strana apstraktne slike, gdje je slikanje jedan oblik meditacije, što ju vezuje uz senzibilitet i umjetnički credo Marka Tobeyja, koji je također prihvatio koncept Fluxusa, zen-filozofije i ideje beskonačnosti slikane matrice, tzv. otvorenog djela, koje u našoj mentalnoj slici nema granica.

Njezino slikarstvo, dakle, nije mimetično i ono ne oponaša prirodu na narativan način, ali Priroda kao takva, s rasponom prirodnih i meteoroloških fenomena, kao i godišnjih doba postoji u njezinim slikama na emotivnom i energetskom nivou, koji su promatraču približeni odabirom određenog kolorita. Uvijek u nekim fragmentima teksture slike osjećamo i prepoznajemo intimnu naraciju umjetnice, utisnutu u sliku u dovoljnoj mjeri da u promatraču probudi empatijsko-emotivnu reakciju ushićenja ili smirenja.

Svi su se ti preduvjeti morali stvoriti i dogoditi kroz godine da bi umjetnica sasvim prirodno došla i vratila se do možda najdubljeg utjecaja i sloja koji je dugo postojao u njezinu biću – a to je njezin prvi susret s japanskim poimanjem estetike u ranom djetinjstvu, kada ju je mama vodila na tečaj ikebane. „Tada sam samo upijala, a sad shvaćam koliko je to iskustvo bilo prijelomno za formiranje mojeg likovnog pisma“ (Lidija Šeler). Te savršene, asimetrične „neuravnotežene ravnoteže“ (L. Šeler) koje stvaraju dramu i u najmanjem krokiju, proizašle su iz tog ranog dodira s dijelom japanske kulture i dovele ju na kraju do Japana, gdje je izlagala na jednoj grupnoj izložbi i to upravo u japanskoj tradicionalnoj kući.

Boravak na slikarskoj radionici u Japanu 2013. godine omogućio joj je idealni sinkronicitet između njezina umjetničkog zrenja i doživljaja kulture koja joj je intuitivno bila vrlo bliska. Iskustvo doživljaja prirode Japana, pogleda na planinu Fidji, njihova likovnog razmišljanja i apstrahiranja svijeta na tek nekoliko bitnih stvari iznimno je obogatilo Lidijino slikarstvo: specifična ugođenost prirodnih elemenata Japana stvorili su poseban naboj u njezinom tadašnjem ciklusu sliko-kolaža i kaligrafskih crteža na drvenim kutijama. Ta japanska ideja da se iz pretjeranog i neurednog obilja prirode ritualno, sa zahvalnošću uzme i uspostavi reducirana harmonija i ljepota u potpunosti korespondira s likovnim senzibilitetom Lidije Šeler u kontinuitetu, do danas. Za japansku filozofiju nema razlike u mediju pomoću kojega prilazimo prirodi – je li to linijski istanjena masa cvjetne peteljke, grane ili poteza kistom i tušem na papiru. Lidija Šeler likovnim je postupcima – ali i razinom energetskog sklada – u ovom trenutku vrlo blizu autentičnom savršenstvu ikebane, iako se ono uči i usavršava cijeli ljudski vijek.

Iva Körbler

 

Lidija Šeler rođena 14. srpnja 1965. u Sisku.

Maturirala je u Centru za jezike u Zagrebu 1985. godine, a diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja 1989. godine.

Izlaže od 1986. godine, i boravi na studijskim putovanjima u Indiji na Faculty of Fine Arts u Barodt, u Francuskoj na Cité Internationale des Arts u Parizu te u Portugalu, Kini, Kubi, Izraelu, Indoneziji, Japanu i brojnim drugim zemljama.

Dobitnica je Premije za slikarstvo na Salonu mladih 1988. godine i nagrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice na Hrvatskom trijenalu crteža 1999. godine. Njezini radovi nalaze se u fundusu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Gradskog muzeja Varaždin, Međunarodne zbirke grada Wolfsberga u Austriji, Kineskog nacionalnog muzeja umjetnosti, kao i Pekinškog međunarodnog umjetničkog bijenala na kojem je predstavljala Hrvatsku 2005. godine. O radu Lidije Šeler snimljen je 2009. godine kratki dokumentarni film u produkciji HRT-a u kojem su prikazani njeni radovi nastali u periodu 1984. do 2009. godine.

Živi i radi u Zagrebu.

Kontakt: lidaluna7@gmail.com

Samostalne izložbe

  1. Zagreb, Galerija Mala, Muzika
  2. Baroda, India, Akademija likovnih umjetnosti, Vrata percepcije

Zagreb, Galerija Buljat, Atlantida

Veli Lošinj, Galerija La Nave Va, Sličice

  1. Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište, Kolaži

Varaždin, Gradski muzej, Radost življenja

Zagreb, Galerija Karas, Sunce

Mali Lošinj, Narodno sveučilište, Kolaži

  1. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, Na ladanju

Zagreb, Galerija Nova, Eldorado

  1. Wolfsberg, Austria, Gradska galerija, Snovi
  2. Svetvinčenat, Šikuci machine

Rijeka, Art Club Gal

  1. Zagreb, Galerija Canvas, Die Blaue Stunde

Split, DIT, Jutro s anđelom

  1. Erste Club, Rijeka
  2. Vis, Multimedijalni centar Otok
  3. Korčula, Galerija Vapor

Rijeka, Galerija Kortil, Rapsodija u suton

  1. Šibenik, Galerija svetog Krševana

Zagreb, Galerija Vladimir Bužančić, Proljetni demoni

Brijuni, Crkva svetog Roka, Vignettes

  1. Labin, Galerija Alvona

Palmižana, Galerija Meneghello, Otočni haiku

Zagreb, Rezidencija veleposlanika Francuske, g. Jeromea Pasquieira

  1. Bol na Braču, Galerija Branislav Dešković
  2. Zagreb, Galerija Badrov, My little CHINA book

Zagreb, Kulturni krug

  1. Zagreb, Galerija Mazuth, Jutro na Pacifiku

Zagreb, Galerija Idealni grad, San o Kurosawi

  1. Zagreb, Radnička galerija, Petrichor – miris zemlje poslije kiše
  2. Zagreb, Galerija Josip Račić, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Krici i šaputanja
  3. Sisak, Gradska galerija Striegl, Ikebana

Grupne izložbe (izbor) i nagrade

  1. Zagreb, Salon mladih, Premija za slikarstvo

Rijeka, Bijenale mladih

  1. Zagreb, Četvrti trijenale hrvatskog kiparstva
  2. Otočec, Bijenale slovenske grafike / Hrvatska grafika Croatian Graphic Arts (izbor: Igor Zidić)
  3. Zagreb, Moderna galerija, Nova hrvatska umjetnost, 14. Zagrebačka izložba crteža
  4. Lisabon, Portugal, Bijenale mladih stvaralaca Mediterana

Poreč, Porečki anale

  1. Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, 6. Hrvatski suvremeni crtež (izložba je

putovala u Peking, Ljubljanu, Lisabon, Kairo

  1. Zagreb, Galerija SC, U klasi profesora Šuteja (grupna izložba bivših studenata prof.

Šuteja

Zagreb, Gliptoteka HAZU, Trijenale hrvatskog kiparstva

  1. Zagreb, Nagrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatski trijenale crteža
  2. Zagreb, HDLU, U susret Vukovarskom salonu
  3. RTL, Izložba slika eminentnih hrvatskih suvremenih slikara
  4. HPB, Grand Prix za slikarstvo
  5. Peking, Kina, Međunarodni umjetnički bijenale (predstavljala Hrvatsku uz Dubravku

Rakoci u izboru HDLU-a)

  1. Beč, Austrija, Novomatic Forum grupna izložba: Kuliš, Milenković, Šeler
  2. Japan, Galerija Sudo, Odawara

Rovinj, Likovna kolonija

  1. Rovinj, Likovna kolonija, Počasna nagrada „Zora Matić“
  2. Trst, Civico Museo Revoltella, Suvremeno hrvatsko slikarstvo –

između figuracije i apstrakcije

 

 

Čakovec nekoć 8 / 100 godina MTČ-a / osmi put članovi Facebook grupe „Čakovčanke i Čakovčanci”, ovoga puta pojačani akademskom slikaricom iz Čakovca Ivanom Mrčela, izlažu fotografije iz svojih arhiva / Galerija Centra za kulturu Čakovec / 23. studenoga – 4. prosinca 2023.

  • Galerija Centra za kulturu Čakovec / četvrtak / 23. studenoga 2023. / 19.00 sati / otvorenje izložbe
  • Trajanje: 23.11.-4.12.2023.

Čakovec nekoć 8 / 100 godina MTČ-a

Po osmi put članovi Facebook grupe „Čakovčanke i Čakovčanci”, ovoga puta pojačani s akademskom slikaricom iz Čakovca Ivanom Mrčela, izlažu fotografije iz svojih arhiva. Tema je jubilarna, 100 godina tvornice MTČ, osnovane 1923. godine kao dioničko društvo „Braća Graner”. O kraju ovog nekadašnjeg simbola Čakovca i Međimurja, novinar Večernjeg lista Ivica Beti piše:

“Nadali smo se da će se dogoditi nešto pozitivno, da ćemo uspjeti očuvati radna mjesta, ali ni u stečaju nema kraja našoj agoniji koja je počela kad je poduzeće došlo u ruke PIF-ova zbog privatizacije na hrvatski način, a sada je u rukama nemarnog stečajnog upravitelja po čijem smo nalogu, umjesto proizvodnje donjeg rublja, počeli pakirati vijke”. U toj je rečenici, koju je 2012. godine pred novinarima izrekla sindikalna povjerenica MTČ Tvornice rublja, tvrtke koja je te godina (s)pala na šezdesetak zaposlenih, sažet pad nekad najmoćnije tekstilne tvrtke na ovim prostorima. Od tih 60-ak uskoro nije ostao niti jedan. Još je jedna tvornica, nastala cijepanjem MTČ-a 90-ih godina, šutke pala. Tadašnji šef sindikata tekstilaca rekao je da “kultura prosvjedovanja kod međimurskih radnika nije dovoljno izražena”. Oni bi radije radili, nego prosvjedovali. Prosvjeda je kasnije ipak bilo, prozivale su se osobe koje su radnici krivili za propast poduzeća, ali prekasno. Novac je već nestao. Nije ga bilo ni za zaostale plaće i otpremnine. MTČ-u, nekadašnjem ponosu tekstilne industrije s preko 3000 zaposlenih, mahom žena, “uzeli su mjeru”, rasparali ga i rastrgali tako da ga više nikad nitko neće moći zašiti. Međimurska trikotaža Čakovec (MTČ), osnovana je 1923., dakle prije 100 godina, kao dioničko društvo braće Graner. Bavila se proizvodnjom rublja, odjevnih predmeta, čarapa, pozamenterije i pletiva. Nakon što su gotovo sve isprivatizirane tvrtke propale, ostale su samo uspomene, sjećanja tisuća i tisuća radnica i radnika koji su radom u MTČ-u prehranili i odškolovali svoju djecu. Nije bilo rijetko da su u istoj tvrtki radili majka, otac i kćer ili sin. Bake i unuke. Radnice koje su danas u mirovini kažu da su s veseljem odlazile na posao, bila to jutarnja, popodnevna ili noćna smjena. Ni subotama im nije bilo teško raditi. “U petak poslije posla pekli su se kolači i donijeli u subotu na posao, pa smo se pod pauzom malo osladili”, rekla je jedna bivša radnica. Prijateljstva sklopljena na radnom mjestu njegovala su se i privatno. Mnoga kumstva su se rodila u pogonima u Čakovcu, Prelogu i Štrigovi. I zato priča o MTČ-u ima dva lica – ono mračno, ogrezlo u nesposobnost, pohlepu i kriminal novopečenih “poduzetnika”, te ono ljudsko, lice radnika koji su puno radili dostižući norme, ali su sa zadovoljstvom odlazili na posao.

Autori fotografija su: Mirko Banjeglav, Ivica Žišković, Edo Lukman, Josip Pevec, Nino Vranić, Josip Tarnai, Bojan Damiš, Zlatko Vrzan, Đuro Jalšovec, Daniel Hampamer. Korištene su i fotografije iz arhiva Muzeja Međimurja, Ministarstva kulture, Vladimira Kalšana, Slavka Bubeka, te Marija Zrne iz Tehničkog muzeja iz Zagreba.

Izloženi će biti i dizajnerski radovi Jasne Šarić, Tanje Šardi, Jasenke Ranić i Ande Damijan.

 

Kao pojačanje „FB ekipi”, Ivana Mrčela izlaže svoju instalaciju:

Ideja je nastala čitanjem knjige Ivane Biočine “Proizvedeno u Hrvatskoj” koja se bavi istraživanjem socijalne i ekonomske povijesti tekstilne industrije u Hrvatskoj. Nakon toga je slijedilo istraživanje cijele tematike iz različitih izvora. Od fotografija iz tvornica, priča radnica, izložbi posvećenih tekstilnim tvornicama, participativo kulturno-umjetničkih projekata koji su se bavili problematikom u tekstilnoj industriji. Posebno me dirnuo film iz 1966. Kreše Golika “od 3 do 22” koji je dokumentarni prikaz života radnice u tekstilnoj tvornici Pobjeda. Smilja Glavaš iz Sesveta je 22-godišnja tvornička radnica, udana i s malim djetetom. Protagonistica nas tijekom filma provodi kroz svoj ogoljeni beskrajni radni dan – ustaje u tri sata ujutro, a liježe tek u deset navečer. Dobili smo širu sliku društva i njegovih vrijednosti, a one su bile i ostale takve da deblji kraj najčešće izvuku upravo žene. Struktura tvornica se mijenjala s ubrzanim tehnološkim razvojem te žene postaju najtraženiji zaposlenici. Podložne su teškom radu i spremne su sve podnijeti kako bi zadržale posao i prehranile obitelj. Nastavak razvoja tekstilne industrije odvio se upravo na njihovim leđima. Uz raznovrsne sudbine radnika iz tvornica pažnju su mi privukla lica žena radnica koje pričaju tolike priče. Inspirirala sam se sa fotografijama iz tekstilnih tvornica na području Hrvatske (Dalmatinka, Vesna, MTČ, Čateks, Nada Dimić, Kamensko,…). Nisam se zamarala vremenom kada su fotografije nastale, bitno mi je bilo izdvojiti ženske likove sa svih pronađenih fotografija i napraviti rad koristeći se sredstvima koje su one svaki dan koristile na svom radnom mjestu.

Pomoću tkanine, konca i šivaće mašine „crtam” njihove cijele figure. Sve je u crno-bijeloj priči – poput starih fotografija. Figure su uvećane, svaka je visoka oko 2,30 metara i poput silueta su postavljene u galerijskom prostoru. Svaka figura stoji zasebno i priča neku svoju priču.

Izvitoperenost svake figure govori o surovim uvjetima tog posla. One su sada gotov tekstilni proizvod postavljen u “izlog” sa pripadajućom etiketom sa svojim imenom.

 

CENTAR i LiJA / Galerija Centra za kulturu Čakovec / četvrtak / 26. listopada – 21. studenoga 2023.

Galerija Centra za kulturu Čakovec / četvrtak / 26. listopada 2023. / 19.00 sati / otvorenje izložbe plakata Borisa Lisjaka

Trajanje: 26.10. – 21.11.2023.

CENTAR i LiJA

Kada promišljamo o grafičkom dizajnu ne smijemo zaboraviti kako, uz tehničku komponentu, sadrži estetsko spajanje slikovnih i verbalnih elemenata kako bi autor stvorio poruku koja je promatraču istovremeno čitka i prepoznatljiva što pridodaje kompleksnosti svakog dizajna. Primijenjena umjetnost nam daje predmete uporabne prirode i kreativnih ograničenja s ciljem stvaranja prepoznatljivog „rukopisa“ koji se očituje kroz autorov senzibilitet za nedjeljivost boja, oblika, forme i sadržaja. Sinteza likovnosti i funkcionalnosti upravo je ono što odlikuje radove Borisa Lisjaka čije grafičko oblikovanje ilustrira te nadopunjuje mnogobrojne programe i djelatnosti Centra za kulturu Čakovec više od četiri desetljeća.

Kazališni programi za djecu i mlade predstavljeni su plakatima koje prvenstveno odlikuje plošno oblikovanje poznatih nam likova upečatljivih kolorita i nenametljivih kompozicija. Snažni kontrasti lokalnih boja odražavaju vedrinu sadržaja koje prate pa nas tako sa Lisjakovih plakata gledaju prepoznatljivi i šareni „zmajčeki“, zaštitni znak Assiteja – susreta profesionalnih kazališta za djecu i mlade, ali i vješto ilustrirani likovi iz djetinjstva kao što su Pčelica Maja te Vuk i sedam kozlića koji su se našli na kazališnim daskama Dječjeg gradskog kazališta Čakovec. Zaigranost i lakoća likovnog izričaja isprepletena je s promišljanjem sadržaja pa će tako Bijeli klaun Dramskog studija Dada tek stidljivo izroniti iz svoje bjeline naznačen ponekom crnom linijom koje upotpunjuju intenzivno crveni elementi ocrtavajući dječaka koji za bojom traga u vlastitom životu.

Filmski programi za mlade evociraju srodnu impresiju. Složeno djelo nastaje iz jednostavnih polazišta. Osnovne geometrijske forme suprotstavljene podlogama snažnih boja na plakatima Revije filmova za mlade pretvaraju se u snimateljsku kameru i filmsku klapu širokih osmjeha. Rola filmske vrpce razmotala se i pretvorila u brod koji će na nove pustolovine odvesti Školu animiranog filma. Moje malo kino ispunjeno je nemarno spuštenim ruksacima, mobitelima i igračkama, sve u iščekivanju nadolazeće projekcije koja samo što nije počela. Kino za mlade pozornost plijeni dinamičnom izmjenom kružnih oblika ispunjenih ikonama filmskog rječnika, ali i popularne kulture kojoj filmska djelatnost pripada.

Plakate glazbenih programa objedinjuje ritam. Skladno se izmjenjuju plohe, boje, grafizmi i tipografija pomno biranih fontova. Glazbeni instrumenti ukomponirani su vješto i nenametljivo kada je riječ o Jazz Fairu dok plakatom za godišnji koncert Big banda Čakovec uz Tribinu ČČ naprosto dominira zmijoliki saksofon koji djeluje kao da je izrađen u tehnici kolaža. Čak i strogi pogled Josipa Štolcera Slavenskog, uz Majski muzički memorijal, djeluje blaže dok proviruje iz umirujuće zelene podloge.

Gledano s formalnog stajališta, jedini zajednički nazivnici ovih šarolikih tiskovina su Boris Lisjak i njegova dugogodišnja suradnja s Centrom za kulturu Čakovec. Uz kazališne, filmske sadržaje i revije filma te glazbene programe, Lisjakovo oblikovanje prati i ostale rado posjećivane sadržaje Centra kao što su tribina Čakovec Četvrtkom, likovne izložbe, festival stripa i mnoge druge za koje, osim dizajna plakata, osmišljava vizualni identitet brojnih popratnih materijala – deplijana, kataloga, pozivnica, naslovnica za časopis Cooltura i dr. Unatoč tome što zastupljeni materijali predstavljaju tek neznatan dio Lisjakova stvaralaštva, predstavljaju reprezentativni presjek autorova promišljanja o likovnosti u službi informiranja i raznovrsnost u pristupu oblikovanju koje, neovisno o temi, nikad ne gubi autorov pečat.

Tanja Karas, mag. hist. art.

  • Veliko hvala autoru filma DARKU NOVINIĆU te grafičkom studiju NENOGRAPHICS i tiskari LETIS na pomoći u realizaciji izložbe.

 

 

Izložba u sklopu 10. jubilarnoga festivala stripa / Mirko Ilić, Iz povijesti ljudske gluposti – Dizajnerska povijest svijeta / Galerija Centra za kulturu Čakovec, 12. 10. – 24. 10.

IZLOŽBA STRIPA

  • U sklopu 10. jubilarnoga festivala stripa

Mirko Ilić, Iz povijesti ljudske gluposti – Dizajnerska povijest svijeta

Galerija Centra za kulturu Čakovec, 12. 10. – 24. 10.

Koncept izložbe Iz povijesti ljudske gluposti – Dizajnerska povijest svijeta oslanja se na komunikacijsku snagu dizajna i ilustracija Mirka Ilića, njihovu sposobnost da na vizualan način artikuliraju problematiku nekih od najkompleksnijih društvenih i političkih tema našeg i prošlih vremena. Kao dizajner, art direktor i ilustrator za brojne novine i magazine – Polet, Start, Danas, Panorama, Time, New York Times, Wall Street Journal i druge – Ilić je ostavio snažne vizualne komentare na aktualna društvena i politička zbivanja u vremenskom rasponu od početka svoje karijere u drugoj polovici 1970-ih sve do danas.

Takvi radovi, objavljivani u novinama i časopisima, koji evociraju neke od najvažnijih događaja koji su se odvili za vrijeme naših života, čine osnovu ove izložbe, no pažljivijim pregledom cjelokupnog Ilićevog opusa naći ćemo i brojne refleksije o drugim zbivanjima, pojavama i idejama koje sežu i u mnogo dalju prošlost a bile su relevantne kako za trenutak u kojem se Ilić na njih osvrnuo, tako i za naše današnje vrijeme. Radovi koje smo na kraju okupili za ovu izložbu osim spomenutih novinskih i magazinskih naslovnica i ilustracija uključuju i niz plakata i stripova, a svi zajedno čine panoramu proteklih 120 godina (ugrubo od 1900. do 2021.) sagledanu kroz prizmu jednog iznimnog autorskog opusa.

Drugim riječima, izložba je u osnovi „remiks” odabranih fragmenata Ilićevog rada kao dizajnera, ilustratora i strip autora – dakle u većini najvažnijih područja njegova autorskog djelovanja – koji se prožimaju u nekoliko međusobno isprepletenih narativnih linija: pripovijest o jednom vremenskom razdoblju, pripovijest o bitnim trenucima jedne dizajnerske karijere te osvrti na same radove, kontekste u kojima su nastali i njihove kompleksne reference. Na ovoj izložbi kronološki redoslijed je relativan i izmjenjiv, sve teče u više različitih smjerova, svaki izloženi vizual je mogući putokaz za nešto drugo.

Osmišljena za mali izložbeni prostor, bez pretenzija da bude sveobuhvatna retrospektiva jednog od najistaknutijih svjetskih dizajnera, izložba tako pruža priliku za nov način sagledavanja starijih ostvarenja iz jugoslavenske faze karijere do 1986. i onih nastalih u Sjedinjenim Državama od tada do danas, uključujući i rijetko izlagane radove, ili one koji su rijetko prikazivani zajedno. Postav izložbe tako konfrontira radove koji su eksplicitno politički i one koji to na prvi pogled nisu, britka čitanja društvene stvarnosti i tumačenja kompleksnih znanstvenih i filozofskih spoznaja, dramu globalnih konflikata i intimne drame, slike mržnje i zla i slike empatije i ljubavi.

Konačno, ova izložba adresira i neke od glavnih problema izlaganja grafičkog dizajna i ilustracije u galerijskom okruženju. U pravilu ih se izlaže kao predmete koji su na neki način izvršili svoju funkciju i postali muzejskim artefaktima – novinske ilustracije su ispričale priču nekog političkog članka i prikazuju se izolirane, izvan konteksta u kojem su bile objavljene, plakati su također obavili svoju propagandnu ulogu, skinuti s ulice, stavljeni pod stakla, umirovljeni od svoje funkcije. Upravo zato nam se sviđala ideja da ih makar na ovaj način „re-funkcionaliziramo”, ponovno upotrijebimo ne kao samodostatne umjetničke artefakte nego predmete koji odjednom imaju ulogu ispričati neku novu priču.

Izložba je prilagođena malom izložbenom prostoru i predviđena za daljnju evoluciju i putovanje u proširenim ili suženim iteracijama, ovisno o kontekstu i mjestu izlaganja. Stoga se dominantno služimo digitalnim isprintima (i u manjoj mjeri originalima) koji nam omogućavaju da u formi timelinea (dijelom baziranom i na lenti koju je u monografiji o Mirku Iliću uspostavio Dejan Kršić), uspostavimo dinamiku i snažne vizualne akcente. Oni dotiču ključne znanstvene i političke teorije naše novije povijesti, tehnološke prekretnice, ratne sukobe i zločine, manifestacije zla i gluposti, različite emancipatorske pokrete i revolucije, političke skandale i krize, zaključno s pandemijom koronavirusa u 2020. i 2021. na koju je Ilić odgovorio svojevrsnim povratkom mediju stripa za koji se činilo da ga je zauvijek napustio prije više od četrdeset godina.

Marko Golub, kustos i autor postava izložbe

Biografija

Mirko Ilić rođen je 1956. u Bijeljini (BIH). Jedan je od najistaknutijih svjetskih grafičkih dizajnera i ilustratora, suosnivač strip kolektiva Novi kvadrat, u prvoj fazi karijere dizajnirao je i ilustrirao za novine i časopise kao što su Polet, Start, Danas, Panorama, kazališne plakate, glazbena izdanja i drugo. Od 1986. živi i radi u New Yorku, bio je art direktor internacionalnog izdanja Time Magazinea i Op-Ed stranica New York Timesa, a objavljuje i u Wall Street Journalu, Village Voiceu, Washington Postu itd. Radovi mu se nalaze u muzejskim kolekcijama Smithsoniana, SF MOMA-e i MoMA-e. Predaje ilustraciju na School of Visual Arts u New Yorku.

 

Izložba / Grenc, Jelača, Matošić, Restović, Štrbić-Krstičević / AT LIGHT / Galerija Centra za kulturu Čakovec / 7. – 29. rujna 2023.

Centar za kulturu Čakovec / Galerija

  • četvrtak / 7.  rujna 2023. / 19.00 sati / otvorenje izložbe

Trajanje do 29. rujna 2023.

AUTORSKE ORIGINALNOSTI IZ SPLITA

Velebit Restović – Jadranka Štrbić Krstičević – Karin Grenc – Marinko Jelača – Jakša Matošić

Teško da se ovoj skupini autora može dati neki zajednički nazivnik. Povezuje ih jedino Split kao grad u kojem djeluju i čija ih živa umjetnička scena nadahnjuje. Neke od njih povezuje i Sarajevo, kao mjesto školovanja, grad koji također ima jaku likovnu scenu suvremene umjetnosti. Veže ih izrazita individualnost, ili pluralizam, kako se 1980-ih nazvala pojava sve originalnijih i autorski različitih stilova i metoda izražavanja. Višeznačnost  se očituje kroz miješanje medija: od klasičnog slikarstva i dizajna do performansi i ambijentalne umjetnosti, od instalacija do svjetlosti i glazbe. U toj povezanosti različitih izraza umjetnost se očigledno približava svom praizvoru kroz umjetnost kao magiju, terapiju, iscjeljiteljstvo, kao metoda jačanja kolektivne svijesti kojom se želi odagnati zlo i prizvati dobre vibracije.

Nadnaravni figuralni oblici u apstraktnom prostoru (Velebit Restović, Jadranka Štrbić Krstičević), boje i grafizam u sučeljavanju, osobni doživljaji stvarnosti s dozom humora i ironije (Marinko Jelača), kaotične mrlje koje dočaravaju neobične portrete (Karin Grenc) – sve to na svoj originalan način sudjeluje u doživljaju novomilenijske estetike u kojem se miješa neočekivani kaos i suptilni red, slikarstva, grafike i dizajna, te napokon glazbe, kao dio umjetničke ličnosti (Jakša Matošić).

Iz ovih radova ne izvire dah Mediterana, što bi možda očekivali, već duh široke internacionalne likovne scene.

Mr. sc. Branka Hlevnjak, prof. povijesti umjetnosti, likovna kritičarka

HANA TINTOR / HANIMACIJE I ILUSTRACIJE / izložba je zamišljena kao putovanje kroz ideje, razradu i izvedbu animiranog filma na zanimljiv i zabavan način u duhu autorice / 29.6.-30.8.2023. / Galerija CZK Čakovec

četvrtak 29.6.2023. / 19.00 / Galerija CZK Čakovec / otvorenje izložbe

Trajanje:  29.6. – 30.8.2023.

Hana Tintor
HANIMACIJE I ILUSTRACIJE

Hanimacije i ilustracije

Hana Tintor je vrsna ilustratorica, animatorica i školovana dizajnerica. Sa svijetom oko sebe miri se crtanjem.

Njezini su crteži pojednostavljeni, forme podsjećanju na dječji rukopis koji je postao zaštitni znak. To vas nipošto ne treba zavarati, iza toga misao je oštra, kritična i senzibilna. Crta svakodnevicu, unosi humor i tugu, crtežom prepričava scene s placa i plaže, razgovore s prijateljicama. Linearni crno-bijeli crtež je okosnica, riječ je o brzim likovnim riješenjima tušem, olovkom ili ugljenom, a jednako je spretna i u kompjutorskoj grafici. Ponekad dodaje boju, akvarel, temperu ili samo klik mišem, stvarajući tako još čudesnije ilustracije kojima pažljivo varira potez dodajući njime dubinu, sjenu ili naglašavajući grafičku plošnost, ovisno o dojmu koji želi postići. Crtež je primarni medij u kojem najlakše prenosi poruku, ne zamarajući se kompozicijom i nesavršenostima, on je duhovit i dozvoljava brzu komunikaciju s ostatkom svijeta. Osim crteža, radi i murale, stripove, animaciju i ilustracije knjiga, plakata i ambalaže.

Kao dio programa 29. Internacionalne filmske radionice u Čakovcu izlaže radove posvećene animiranom filmu, sekvence koje opisuju mukotrpan proces kreativnog stvaranja, uspone i padove koji tište autora. Studij dizajna naučio ju je pristupati svakom procesu analitički i konceptualno – pa tako i svakom crtežu i izložbi, kojima predhode bilježnice pune skica i proba. S animacijom se srela na školovanju u Cambridgeu i iza sebe ima dva ostvarenja koja su osvjestila koliko je minuciozan, višegodišnji rad potreban za par minuta animacije. Mnoge generacije Čakovčana koji su prošli kroz ŠAF – Školu animiranog filma, prepoznat će u ovim radovima sve nijanse kreativnog zanosa: od prštanja ideja, mukotrpnog rada, udubljenosti u proces, sumnje u kvalitetu crteža i rada, zavirivanja u sebe, traženja, gubljenja fokusa i pomišljanja na odustajanje. Potom: traženje podrške među prijateljima, traženje inspiracije, „uštekavanje“ za napunit se novom energijom, rješavanje prepreka i odlučnost da se proces odradi do kraja. Sve to Hana Tintor opisuje kroz svoje duhovite crteže, a na kraju vidimo i kadrove njezinog autorskog filma „More misli“. Animacija je zavodljiva, udahnjuje dušu crtežu, ali istovremeno iziskuje predan rad, stavlja na kušnju i dovodi autora do krajnjih granica*, gotovo šekspirijanskog „biti ili ne biti“.

Njezin crtež živi u simbiozi s tekstom, vodeći gledatelja malo dalje nego što je mislio ići. Kroz različite projekte (Ping-Pong, Prve stvari), a posebno na studiju u Engleskoj, naučila je vješto pričati priču kroz crtež, ne uzimajući ga doslovno i nudeći obrate. Dva su osnovna motiva kojima se bavi – to je ona glasna svjetina na ulici, na kavi, na bazenu, to su bliski susreti ili oni izbjegnuti te veliki, pomalo mračan, tiši svijet umjetnika, njezina borba sa stvaranjem. Ta „Kreativna tama“ kako naziva jedan crtež bliska je svima koji su pokušali nastaviti stvarati i u odrasloj dobi, unatoč pametnim savjetima. A Hana Tintor se s njome dobro nosi.

Petra Vidović, mag. hist. art

*bilješka iz bilježnice: „Nikad više neću raditi film.“

Hana Tintor
Rođena 9. svibnja 1992.
Osnovna škola Cvjetno naselje
Zagrebačka umjetnička gimnazija
Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, vizualne komunikacije, Zagreb
MA Illustration and Book Arts, Cambridge School of Art (UK)
Praktikantica u Studiju Cuculić
Animatorica i autorica u Jadranskoj animaciji
Članica Hrvatskog dizajnerskog društva
Radi kao freelance animator i ilustrator u Zagrebu.
tintor.hana@gmail.com
hanatintor.hr

 

Samostalne izložbe
Priče – Legendfest, Velika Gorica (2014)
Ispod kišobrana – galerija Anima, Zaprešić (2015)
Besmislice – Vinyl bar, Zagreb (2016)
Iza kulise – Botaničar bar (2019)
Velike male stvari – HUiU (Pula, 2021)
Ilustratorski dijalog – HDD (Zagreb, 2022), Klub Mladih Split (ST, 2022), HUiU Galerija (Pula, 2023)
Nagrade
2017. – posebno priznanje za diplomski rad, slikovnicu “Drvo”, 2016.
2018. – osvojen natječaj PIŠIRIŠI, za ilustraciju na temu “škola”
2023. – nagrada Grigor Vitez – Gdje se skriva Vedran?, najbolje ilustracije za djecu starije
dobi.

MARIO JAKŠIĆ / 15 GODINA PROJEKTA „BESPLATNO FOTKANJE“ / petak / 30.6.2023. / 19.00 / Zgrada Scheier / otorenje izložbe

petak / 30.6.2023.

19.00 / Zgrada Scheier / otorenje izložbe

Mario Jakšić / fotografije

15 GODINA PROJEKTA „BESPLATNO FOTKANJE“

Čakovečki fotograf i glumac Mario Jakšić predstavit će se izložbom fotografija povodom značajnog jubileja: 15 godina projekta „Besplatno fotkanje“.

Izložba obuhvaća seriju portreta pod nazivom: “Besplatno fotkanje za Myspace, Facebook, novčanike, za po doma i tak”. Radi se o projektu nastalom  2008. godine kojim se promiče fotografija kao medij i kao umjetnost, no na zabavan i kreativan način. U dvije godine projekta stvorena je arhiva s više od 1500 portreta, ponajprije građana Čakovca, od kojih je za ovu izložbu izdvojeno njih stotinu.

Osim što se bavi fotografijom, Mario Jakšić je od 2003. član i glumac Kazališne družine PINKLEC. Godine 2014. postaje član HDDU-a, Hrvatske udruge dramskih umjetnika, a 2017. godine dobiva status samostalnog umjetnika (pri HZSU-u), Hrvatska zajednica slobodnih umjetnika. Do sada je igrao u više od 30 predstava, te osvojio pojedinačne i skupne nagrade na eminentnim festivalima u Hrvatskoj i regiji.