Never Forget – Nikad ne zaboravimo je međunarodni projekt posvećen komemoriranju žrtava Holokausta, jačanju europske građanske kulture i demokracije, poštivanju ljudskih prava i razmišljanju o europskoj kulturnoj raznolikosti i zajedničkim vrijednostima. Puni naziv projekta je Never Forget – Remembering the Holocaust and building tolerance and solidarity in the EU / Nikad ne zaboravimo – Sjećanje na Holokaust i izgradnja tolerancije i solidarnosti u EU i u cijelosti se financira iz programa Citizens, Equality, Rights and Values (CERV) Europske unije. Vodeći partner projekta je Židovska općina Čakovec, a partneri su Občina Lendava i Center judovske kulturne dediščine Sinagoga Maribor.
Aktivnosti projektnih partnera su brojne i podrazumijevaju: organizaciju konferencija, radionica, seminara, predavanja, izložbi i koncerata te postavljanjem Stolpersteina/Kamena spoticanja u Međimurju i Prekmurju. Izložba postavljena u čakovečkom Centru za kulturu najava je izdavanja knjige i produkcije dokumentarnog filma o Židovima s našeg područja koji su preživjeli Holokaust, čije predstavljanje javnost može očekivati u finalu projekta.
Program
29.5.2022. Početna konferencija projekta; Komemoracija za žrtve Holokausta
18.10.2022. Izložba i koncert
3.2.2023. Seminar i radionica, izložba
18.4.2023. Yom Hashoa/Dan Sjećanja; polaganje Kamena spoticanja; Promocija knjige i produkcija dokumentarnog filma, Završna konferencija projekta
Centar za kulturu Čakovec / Galerija / utorak, 18. listopada 2022. u 18.30 sati / otvorenje izložbe
Trajanje: 18.10. – 6.11.2022.
MIRJAM DESPINIĆ-BIŠKUP
Kad progovore žrtve i svjedoci neshvatljiva zla, treba svim dostupnim sredstvima zabilježiti njihova svjedočanstva. Jer, rijetki se pristaju vratiti u traumu kakvu povijest ne pamti. Autorica izložbe je tri godine slušala ljude, danas svoje prijatelje, koji su doživjeli užase koncentracijskih logora, ljude čiji su roditelji, braća, sestre i djeca ubijani na monstruozne načine. O svojoj su boli dugo šutjeli. Hvala im što su progovorili i dozvolili da ih se čuje!
“Teško mi je bilo te tragične slike smjestiti u svoje Međimurje, u svoj rodni Čakovec. S tugom sam prolazila gradom znajući da su ovdje nekoć živjeli, veselili se, stvarali moju i našu budućnost – Židovi iz Međimurja. Razgovarajući s ovim divnim ljudima, odlučili smo snimiti dokumentarni film, napisati knjigu i ocrtati vrijeme u kojem je uništen narod čija smo djela baštinili. Ova je izložba uvod u predstojeću knjigu i dokumentarni film. Da se nikad ne zaboravi!”, riječi su autorice Mirjam Despinić-Biškup.
Autorica serije portreta i fotografija je Sara Murk, autor portreta Mikija Grünwalda je Zoran Fras.
O autorici izložbe:
MIRJAM DESPINIĆ-BIŠKUP rođena je 1991. u Čakovcu. Preddiplomski studij završila je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirala komunikologiju na Univerzi u Ljubljani. Tamo je na četvrtoj godini doktorata iz područja socijalne i političke antropologije. Vlasnica je obrta za medijske i komunikacijske usluge, DemiDe. Piše i bavi se dokumentarizmom.
Dvorana Centra za kulturu Čakovec / utorak 18. listopada 2022. u 20 sati
KONCERT
NIKOLA DAVID / tenor
MAJA GRUJIĆ / klavir
KONTRA-KVARTET / glazbena etno skupina
Predstavljanje i približavanje židovskog glazbenog stvaralaštva publici Čakovca i Međimurja povezano je sa željom Židovske općine Čakovec da dočara važnost glazbe u svakodnevnom životu naših prethodnika i nas danas. Organizirajući dosad brojne koncerte umjetnika kojima su europske i svjetske pozornice svakodnevica, u našem je gradu prepoznat sjaj njihovog specifičnog glazbenog izraza i interpretacije. Tako je i ovaj put, na pozornici Centra za kulturu na kojoj se izvode religijske, etno i popularne skladbe židovskog glazbenog stvaralaštva.
NIKOLA DAVID / tenor rođen je u Beloj Crkvi u Srbiji. Studirao je pjevanje i glazbu na Muzičkoj akademiji u Novom Sadu. Kao stipendist Zaklade Anni Eisler Lehmann 1998. godine odlazi u Mainz gdje završava poslijediplomski umjetnički studij na Konzervatoriju Peter Cornelius. Nastupao je na značajnim međunarodnim festivalima u Europi, gostovao u Bugarskoj, Izraelu, Norveškoj, Švicarskoj, Grčkoj, Makedoniji i Crnoj Gori. Njegovi scenski angažmani odveli su ga u Operu u Eisenachu, Anhalt Theater Dessau i Stadttheater Augsburg, a kao tenor solist tumačio je brojne uloge iz klasičnog repertoara. Kao oratorijski pjevač koncertirao je u zemlji i inozemstvu s djelima J. S. Bacha (Magnificat i kantate), W. A. Mozarta (Requiem), J. Haydna (Stvaranje), F. Schuberta (Misa u G-duru), F. Mendelsohna (Elias), A. Honeggera (Kralj David) i drugima. Pjevao je Tamina u Mozartovoj “Čarobnoj fruli” i Basilija u “Figarovoj ženidbi”, Nemorina u Donizettijevu “Ljubavnom napitku”.
Za kantora je studirao na Abraham Geiger Collegeu u Potsdamu od 2008. do 2013. godine kada je u travnju zaređen za kantora. „Uvijek sam imao osjećaj da će to u jednom trenutku biti moj posao“, kaže Nikola David, kantor Liberalne židovske kongregacije München.
MAJA GRUJIĆ / klavir završila je Srednju muzičku školu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu, diplomirala je klavir na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu gdje je završila i specijalistički studij iz komorne glazbe. Tijekom studija primila je specijalnu nagradu iz Fonda Radmile Đorđević za perspektivnu klavirsku suradnicu u radu sa solo pevačima. Na Akademiji umetnosti u Novom Sadu zaposlila se kao stručna suradnica-korepetitorica, a danas je samostalna stručna suradnica u klasi prof. dr. Milice Stojadinović.
Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima kao klavirska podrška studentima, održava koncerte i sudjeluje na umjetničkim festivalima (Nomus, Somus, Кotor-art, Кotor, Tiski cvet, Novi Кneževac,…). Nastupala je u prestižnim koncertnim prostorima poput Кulturnog centra Srbije u Parizu, Gradske kuće u Dortmundu, Palači Foz u Lisabonu, Galeriji klavira u Beču, Dvorani Franz Liszt u Budimpešti, Rokoko dvorani u Augsburgu, Gradskom muzej u Münchenu. Izdala je dva nosača zvuka: sa Branislavom Jatićem (bas) 2001. i sa Vesnom Aćimović (sopran) 2009. godine. Snimala je za RTV Novi Sad i Beograd.
KONTRA-KVARTET je glazbena etno skupina iz Maribora koja već 10 godina izvodi bogatu tradicionalnu židovsku klezmer glazbu. Među rijetkima su u Sloveniji koji sviraju ovu vrstu glazbe, nastupajući u zemlji i inozemstvu. Nastoje zadržati autentičnost u različitim ambijentima (sinagoge, muzeji, svečanosti), nastupali su na najvećem festivalu klezmer glazbe u Tzfatu u Izraelu, Echos Festivalu Gorizia u Italiji, Zagrebu, Sarajevu, Osijeku, Novom Sadu, Budvi, Austriji. „Tko nije doživio glazbu punu strasti, dramatičnosti i melankolije koja prodire ravno u srce, prikraćen je za te užitke“, poručuju iz Kontra-kvarteta. Iako članovi nemaju židovske korjene, njeguju tu tradicionalnu glazbu iskreno i dopadljivo. Oni su: Daniel Marinič (harmonika), Vesna Čobal, prof. (violina), Petar Marić (gitara), Branko Smrtnik (kontrabas) i Domen Marn (klarinet).
ULAZ SLOBODAN !
Partner izložbe i koncerta je Grad Čakovec.
Financira Europska Unija.
Stavovi i mišljenja isključiva su odgovornost Židovske općine Čakovec i ne odražavaju nužno nazore Europske unije ili EACEA-e. Europska unija i ugovorno tijelo ne snose odgovornost za sadržaj.
ZA NAŠE DASKE PRIKOVANI… 60 GODINA I JOŠ KOJA VIŠE
Obljetnica Gradskog kazališta lutaka Rijeka
U prvoj pandemijskoj godini, 2020., neobičnoj po mnogočemu, Gradsko kazalište lutaka Rijeka obilježilo je svojih 60 godina službenog djelovanja. Planovi su bili veliki, ali eto, više sile ili kazališnim rječnikom deux ex machina, imale su glavnu riječ. Ipak, u toj godini, za Rijeku iznimno važnu jer nosila je titulu Europske prijestolnice kulture, riječki lutkari su slavili.
Jedan od slavljeničkih programa bila je i mala izložba velikog značenja – retrospektiva djelovanja GKL-a postavljena u atriju Kazališta. Obzirom da je okrugla obljetnica, odlučili smo se za retrospektivu po dekadama. Tako smo iz svakog desetljeća djelovanja odabrali određenu predstavu za predstavnika. Redom publika će upoznati različite estetike, likovnost, pa na neki način i promišljanja umjetnika koji su s lutkama u Rijeci živjeli i stvarali. Kronološki to izgleda ovako: Ljubomir Feldek: „Botafogo“ u režiji Berislava Brajkovića, 1968.; Jiri Jaroš: „Praščići se vuka ne boje“ u režiji Želimira Prijića, 1977.; Ivana Brlić-Mažuranić: „Sunce Djever i Neva Nevičica“ u režiji Davora Mladinova, 1983.; Milan Čečuk: „Vojnik koji je dobro išao“ u režiji Zvonka Festinija, 1994.; Anto Gardaš: „Damjanovo jezero“ u režiji Alexandera Maximycheva, 2002. te iz šeste dekade Kazališta, Vladimir Nazor: „Veli Jože“ u režiji Renea Medvešeka, 2011. Za postav u Čakovcu, dvije godine nakon obljetnice, odlučili smo se za još jedan dodatak, a to je predstava postavljena u 2020., prva pandemijska premijera, prva naša EPK premijera i predstava koja je u rujnu 2022. izvedena jubilarni stoti put – predstava „Sretna kućica“ autorica teksta Ivane Đule i Milice Sinkauz u režiji Morane Dolenc.
Retrospektiva je postavljena u okvirima, ali i van okvira jer što je kazalište ako iz okvira ne izlazi.
Glavni gost 9. festivala stripa je ALIJA BALTA, likovni umjetnik iz Sarajeva. On je digitalno restaurirao poznati strip Andrije Maurovića “Grička vještica” i na taj način najviše ga približio originalu koji danas više ne postoji.
Centar za kulturu Čakovec / četvrtak, 8.9.2022. u 19.00 sati / otvorenje izložbe
Trajanje: 8.9. – 6.10.2022.
DUŠAN VUGRINEC VUGI
Obiteljska igra / fotografije
Kustos: Tanja Karas, mag. hist. art.
OBITELJSKA IGRA
Iako fotografija nije primarni fokus Dušana Vugrinca Vugija, inače filmskog i TV snimatelja koji je diplomirao i magistrirao na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, uvijek je bila prisutna u njegovom životu kao medij istraživanja, propitivanja i kreativnog izražavanja što se očituje u ciklusu „Obiteljska igra“. Zastupljene fotografije su, kako naziv sugerira, produkt dugogodišnje kreativne suradnje cijele obitelji, dok je idejni začetnik projekta autorov sin koji je osmislio koncept, izradio rekvizite i scenografiju te preuzeo ulogu glavnog modela. Serija se sastoji od trideset osam fotografija dimenzija 70 x 50 cm koje su nastale u periodu proteklih pet godina. Motivika je raznovrsna i nesvakidašnja dok je broj eksponata simboličan i predstavlja hommage klasičnoj fotografiji i fotografskom filmu oslanjajući se na podatak da su samo iskusni fotografi uspjeli „izvući“ spomenuti broj snimaka iz filmske role.
Fotografiju percipiramo kao medij bilježenja objektivne stvarnosti koja nas, kada je riječ o onoj umjetničkoj, potiče da svakodnevne objekte i situacije promotrimo i doživimo iz posve novog kuta gledišta, međutim, Vugrinčevi formati bilježe pomno osmišljene scenarije koji se iz svijeta mašte pretaču u stvarnost. Okom kamere uhvaćeni su mitološki stvorovi, zastrašujuća bića, likovi iz narodne predaje i bajki, metafore s pripadajućim kulisama, ali ne izostaju ni fotografije čiji je primarni cilj ovjekovječiti prolazni trenutak tijela u (plesnom) pokretu koje se nerijetko doima kao da levitira u zraku.
Jedna od najranijih fotografija ciklusa je inscenirani prikaz mladog Mozarta zamišljenog pogleda uprtog u nedogled na kojem je razvidno Vugrinčevo poznavanje fotografskog vokabulara i vrsno baratanje suptilnim međuodnosom svjetla i sjene ne samo kao kompozicijskim elementima već i psihološkim faktorima koji dočaravaju atmosferu na kojoj ciklus počiva, neovisno o prikazanom motivu. Ciklusom dominiraju magličaste vizure mističnog ugođaja, bilo da je riječ o crno-bijelim fotografijama ili u onima u boji čije kolorističke akcente čine dijelovi kostimografije i scenografije najčešće u snažnim, primarnim bojama – crvenoj i žutoj dok odmak od scenografsko kompleksnih prikaza predstavljaju već spomenute fotografije u čijem je fokusu ljudsko tijelo i složenost pokreta u interijeru i eksterijeru.
„Obiteljska igra“ maštovito je osmišljena priča koja odiše razigranošću i neopterećenim istraživanjem vizualnosti unutar koje je postignuta ravnoteža između onoga ŠTO je prikazano i onoga KAKO je prikazano. Promatrača će u igru uvući mnoštvo detalja poput plamena svijeća, kugle za proricanje, razbacanog perja koje kao da je netom otkinuto ili zastrašujućeg noćnog leptira, no unatoč narativnosti ciklusa, fokus će se zadržati na čistoj estetici koju Vugrinec uspješno smješta u prvi plan svojih fotografija.
Centar za kulturu Čakovec / Galerija / četvrtak 30.6.2022. u 19.00 sati / otvorenje
Škola animiranog filma Čakovec
KATICA ŠARIĆ
IZLOŽBA UZ INTERNACIONALNU FILMSKU RADIONICU
Katica Šarić rođena je 1970. u Zagrebu, gdje radi kao socijalna pedagoginja u osnovnoj školi Rudeš, Zagreb. Certificirana je psihoterapeutkinja iz neurolingvističkog programiranja.
Voditeljica je velikog broja radionica dokumentarnog film za nastavnike i učenike, za učitelje i stručne suradnike radionice i predavanja o utjecaju masovnih medija kao zaštitnog faktora u prevenciji poremećaja u ponašanju i važnosti medija u socijalno pedagoškom i terapeutskom radu.
Polaznica je i predavačica na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić, programa za nastavnike i samostalne filmske autore. Likovna je urednica nekoliko čitanki za hrvatski jezik.
Autorica je nekoliko samostalnih izložbi fotografija (Opatija, Zagreb, Čakovec, Varaždinske toplice), a sudjelovala je na skupnim izložbama i surađivala u izradi glazbenog spota i nekoliko dokumentarnih filmova.
četvrtak / 26.5.2022. u 19.00 sati / ČAKOVEC NEKOĆ 6 / FOTOKRONIKA GRADA / dokumentarne fotografije Ivice Žiškovića
Organizatori: Centar za kulturu Čakovec i Facebook grupa “Čakovčanke i Čakovčanci”
Trajanje: 26.5. – 25.6.2022.
Slikovna kronika grada Čakovca
Kao platforma građana koja njeguje povijesno-kulturno nasljeđe svojega grada, Facebook grupa “Čakovčanke i Čakovčanci” šestu godinu zaredom organizira izložbu starih fotografija. Za razliku od prethodnih izložaba koje su bile tematski koncipirane i posvećene određenim dijelovima grada poput nekadašnjega kupališta ili Staroga grada, na ovogodišnjoj izložbi predstavljeni su radovi jednoga od članova grupe – Ivice Žiškovića, umirovljenoga novinara i fotografa koji se četrdesetak godina profesionalno bavio novinarstvom pišući za List Međimurje i dopisništvo Večernjega lista u Čakovcu.
Ivica Žišković: Jezero
Od mnogobrojnih snimaka koje je Žišković izradio tijekom svojega radnoga vijeka, na izložbi su zastupljene crno-bijele fotografije koje je autor snimio od šezdesetih do osamdesetih godina prošloga stoljeća, a svjedoče o industrijskom, urbanističkom i društvenom razvoju Čakovca u to vrijeme. Izložene fotografije svojedobno su objavljene u novinama za koje je Žišković radio kao ilustracije uz njegove članke ili pak kao zasebni snimci popraćeni kratkim opisom. Vrijeme je to starih analognih fotoaparata koji su bili znatno zahtjevniji za rukovanje od današnjih, a fotografi su osim dobroga kadra i trenutka morali znati odrediti razinu osvijetljenosti, ekspoziciju, dubinu oštrine. U suvremeno doba široke rasprostranjenosti pametnih telefona koji su opremljeni sve kvalitetnijim digitalnim fotoaparatima ponekad se moramo svjesno podsjetiti koliko je prije bilo teže uhvatiti fotografiju koja će – riječima autora – sadržavati sve elemente priče koju fotograf želi ispričati.
I. Žišković: Prosjak
Zrcaleći Žiškovićev profesionalni poziv novinara, izložba je koncipirana poput novina, odnosno tematski je podijeljena na rubrike koje su tradicionalno zastupljene u dnevnim i tjednim tiskovinama poput novosti, politike, gospodarstva, društvenih događanja i sporta. Autor tako donosi fotografije izgradnje prvih čakovečkih nebodera (u današnjoj Ulici Otokara Keršovanija) ili pak dramatične snimke požara koji je izbio u tvornici Međimurske trikotaže Čakovec 1979. godine. Ipak, njegova je osnovna namjera prikazati život kakav je nekoć bio, nalik starome sajmištu čiji su posjetitelji nerijetko gacali do gležnjeva u blatu ili mnoštvu bicikala parkiranih ispred stare gradske tržnice koji su u to vrijeme bili glavno prometalo brojnih građana. Donosi vizure grada koje više ne postoje, poput staroga Trga Republike, autobusnoga kolodvora i pošte te jezera oko Staroga grada koje je isušeno. Izlaže fotografije sportskih događaja koji su se odvijali na otvorenom, pod različitim vremenskim uvjetima, na Macanovu domu i drvenom stadionu koji se nekoć nalazio preko puta stare bolnice. No kao što grad ne čine samo građevine nego i mještani, tako su protagonisti većine Žiškovićevih fotografija upravo ljudi. Izloženi su portreti radnika tekstilne industrije koje je autor snimio kako rade u pogonu, a simbol su nekih minulih, za čakovečku industriju povoljnijih vremena. Uhvatio je lica uličnih prosjaka i zabavljača, trkače koji iscrpljeni pretrčavaju ciljnu liniju, posjetitelje i ugostitelje Gradske kavane koja je nekoć bila jedno od glavnih društvenih okupljališta, mlade koji se zabavljaju u „diskaču“ smještenome u ulaznome bastionu Staroga grada.
I. Žišković: Medvjed u središtu grada
Bez imalo pretencioznosti, Žišković ističe kako njegove fotografije nemaju umjetničku nego dokumentarnu vrijednost te ih prvenstveno razmatra kao sredstvo kojim promatraču može prenijeti željenu priču. Međutim, njegovi portreti i krupni kadrovi ukazuju na vještinu odabira kadra i promišljanje kompozicije podjednako kao na savladavanje onodobne tehnike fotografiranja, čime dobivaju na dodatnoj vrijednosti. Sve u svemu, Žiškovićeve fotografije predstavljaju svojevrsnu slikovnu kroniku grada Čakovca, njegovoga urbanoga, industrijskoga i društvenoga razvoja, čiji su segmenti urezani u sjećanje starijih građana, a mlađima služe kao svjedočanstvo jednoga prošloga vremena.
Maja Žvorc, dr. sc.
I. Žišković: Katastrofalni požar u MTČ-u 1979. godine
Biografija
Ivica Žišković – Žisa (1943.), najdugovječnije je djelatan čakovečki novinar. Pisati je počeo šezdesetih godina prošlog stoljeća još u tinejdžerskoj dobi. Tekstovima i fotografijama surađivao u omladinskim tjednicima, Vjesniku, Areni i drugim tiskovinama, a najviše u listu Međimurje, u kojem profesionalnim novinarom postaje 1966. godine. Uz pisanje za novine, od 1970. glavni je i odgovorni urednik Radio Čakovca, te dopisnik Radio Zagreba. Početkom osamdesetih godina prelazi u Večernji list iz Zagreba, koji osniva dopisništvo u Čakovcu, čiji je šef bio sve do umirovljenja, ali i nakon toga nastavlja pisati. Njegova novinarska ostavština su tisuće članaka, reportaža i kolumni, mnoštvo njih ilustriranih autorskim fotografijama. Kroničar je života i društvenih zbivanja u proteklih šest desetljeća aktivnog novinarstva, a stare fotografije na ovoj izložbi svojevrsni su dokumenti tih vremena u Čakovcu i Međimurju, gdje je proveo čitav svoj životni i radni vijek. Dobitnik je Nagrade Zrinski i Povelje Međimurske županije za novinarstvo.
CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC / Galerija / PROGRAM UZ DAN GRADA ČAKOVCA
petak / 20.5.2022. u 19.00 sati
Izložbeni prostor Centra za kulturu Čakovec (1981. – 2021.)
Članice Likovne komisije Centra za kulturu, diplomirane povjesničarke umjetnosti Maja Žvorc, Tanja Karas i Marta Horvat, u monografiji su pisale o Izložbenom prostoru koji je vizualno odgajao generacije Čakovčanaca te postao prepoznatljivo mjesto likovne umjetnosti i kulture. Protok vremena izlagačke djelatnosti Centra prati entuzijastičke osamdesete, preko nametnutih programskih postulata devedesetih, do programsko bogatih posljednjih dvadeset godina. U početku je Izložbeni prostor angažirao likovne umjetnike iz Čakovca i okolice te pratio programe u dvorani, pojedinačne i obljetničke, čime se utemeljila multimedijalnost Centra za kulturu. Monografija uključuje i popis izložbi realiziranih od osnutka Izložbenog prostora te tekstove recenzenata Feđe Gavrilovića i Marijana Špoljara.
Djelatnike Centra za kulturu domaći su slikari, naročito Priska Kulčar osamdesetih godina, učili promišljati o estetici i umjetnosti te postavljanju visokih kriterija u cjelokupnome pristupu u kulturi. Prisku Kulčar izdvajam zbog njezine beskompromisnosti u vizualnome detalju, bilo da je riječ o izvedbi pozivnice bilo o postavljanju izložbe. I drugi su likovni umjetnici, Slobodan Benković Boč, Robert Wrana i Marija Zidarić, bili uključeni u naše likovne programe, postave i izbore radova za pojedinačne i skupne izložbe. Financiranje izložbi isprva su pomagala tadašnja poduzeća i radne organizacije, a vjetar u leđa bio je općeprisutan.
Program izložbi u počecima je većim dijelom obuhvaćao primijenjenu umjetnost. Izlagali smo strip, karikaturu, akvarele, pastele, organizirali humanitarne izložbe i dizajnerske publikacije. U našem su Izložbenom prostoru izlagali domaći likovni umjetnici, potom i regionalni, a postepeno smo postali i dijelom nacionalne galerijske scene. Počeci novoga Izložbenog prostora i atipični prostor koji ni po čemu nije nalikovao na galerijski bili su dočekani s podrškom. Stjecali smo ugled u likovnim krugovima te 90- ih godina pronašli svoj identitet.
Priznata imena hrvatske likovne scene rado su izlagala u Centru. Likovnim umjetnicima osiguravali smo pozivnicu, plakat, tiskani katalog, često u suradnji s drugim galerijama, prijevoz, tehnički postav izložbe te medijsku obradu. U četrdeset godina djelovanja Centar za kulturu postao je vlasnikom pedesetak umjetničkih djela, darova umjetnika zadovoljnih suradnjom, koja se povremeno izlažu.
Značajna je promjena na čakovečkoj likovno-umjetničkoj sceni nastupila osnivanjem Odjela za likovnu umjetnost i dizajn u Graditeljskoj školi Čakovec. Djelovanjem Odjela mladi se obrazuju za daljnja akademska i umjetnička zvanja. Danas Čakovec ima likovne umjetnike koji se mogu predstaviti u svom umjetničkom izričaju, a dovoljno se prostora za predstavljanje pridaje i teoretičarima i povjesničarima umjetnosti.
Usporedimo li galeristiku nekad i danas, istim ostaje što zanimljivi umjetnici hrvatske likovne scene i dalje rado izlažu u manjim sredinama te što predstavljanje domaćih umjetnika redovito izaziva poseban interes lokalne zajednice. Razlika je u odnosu na prijašnja vremena sveopće slabljenje interesa za praćenje umjetnosti. U svakom slučaju, Izložbenim prostorom Centra za kulturu Čakovec dobiva svoj prvi stalni likovno-umjetnički prostor.
Marina Kukolić, voditeljica izložbene i filmske djelatnosti Centra
49. MAJSKI MUZIČKI MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI
Centar za kulturu / Galerija / četvrtak, 12.5.2022. u 19.00 sati – otvorenje
Trajanje: 12. – 23.5.2022.
Izložba slika
DINO SURAĆ
U POTRAZI ZA IZVOROM
Glazbeni program:
TAMARA KORUNEK, sopran
MARKO ŽERJAV, gitara
Imala je majka, Voda zvira
Boja, ton, ritam, motiv i kompozicija isprepleteni su i nedjeljivi gradivni i vezivni elementi muzikalnosti i likovnosti. Glazba, koju sam Platon naziva osjetilnim očitovanjem prirodnog sklada, eterična je i neopipljiva dok djela likovne umjetnosti, koristeći isti vokabular, omogućavaju materijalizaciju misli, emocije i stvaralačkog impulsa. Spona koja vezuje glazbu s likovnošću potvrđuje se kroz stvaralaštvo Dine Suraća koji se svojim akrilima, nalik na metafizičke prostore koji izrastaju iz predmetne pojavnosti glazbenih instrumenata, nadovezuje na skladateljski opus Josipa Štolcera Slavenskog. Traganje za izvorom sklada, harmoničnosti i harmonije unutar vlastitog izričaja kao i težnja k otkrivanju harmonije samog svemira i svega što nas okružuje svojstveni su radu obaju autora i pričaju priču ovogodišnje izložbe uz Majski muzički memorijal.
U POTRAZI ZA IZVOROM
Glazba nas veže i spaja, progovara univerzalnim jezikom čiji je vokabular duboko usađen u (pod)svijest svakog pojedinca – kao i kod likovnosti ili bilo kojeg drugog vida stvaralaštva, to je jezik koji ne moramo naučiti da bismo ga pojmili. „Čitanjem“ međusobnih odnosa građevnih elemenata bilo kojeg umjetničkog djela, neovisno o mediju, tražimo red, simetriju i sklad konstruirajući smisao koji u nama potiče senzibilitet ili pak stvara otpor ako ga ne pronađemo. Suštim promatranjem svega što nas okružuje, svijeta naizgled disonantnog i pretrpanog znakovljem, ugušenog zvucima i prividno nepovezanim događajima, primorani smo tražiti ravnotežu unutar kaosa.
Gdje se, dakle, nalazi izvorište harmonije i sklada – izvorište bilo koje kreacije ili stvaralačkog impulsa koji ima moć kroz gotovo alkemijski proces tu metafizičku ideju o skladu opredmetiti? Potraga za dodirnom točkom fizičkog i metafizičkog svijeta okupira čovječanstvo još od vremena grčkih filozofa, a za kozmičkom harmonijom tragali su mnogi umjetnici poput Josipa Štolcera Slavenskog koji kroz „astroakustiku“ teži otkrivanju „pratona“ tj. vibracije kozmosa čija se harmonija preslikava na harmoniju svijeta i glazbe u njemu. Iako Štolcerova potraga nije polučila željeni rezultat, nadahnula je i potaknula stvaralaštvo mnogih. Izložba akademskog slikara Dine Suraća koja nosi simboličan naziv „U potrazi za izvorom“ nadovezuje se upravo na Štolcerova promišljanja.
Suraćeva platna na kojima analizira, fragmentira i sintetizira glazbala u nove krajobraze spoj su likovne harmonije s onom glazbenom na čijoj podlozi nastaju. Transcendentalni pejzaži u maniri metafizičkog slikarstva, uz glazbala, prikazuju nedefinirane prostore tek naznačene pokojim zidom, cestom ili puteljkom koji promatrača odvode u nepoznato i potiču znatiželju. Poput glazbe koja ima moć probijanja fizičkih, ali i spiritualnih barijera, Suraćevi motivi izlaze iz kadra i šire se u beskonačnost potencijalno ispunjavajući nesagledive prostore van dosega promatračeva oka. Elementi svojstveni muzikalnosti – boja, ton, ritam, motiv i kompozicija, replicirani kroz slikarska platna, potvrđuju srodnost stvaralačkog ishodišta obaju medija i sugeriraju mogućnost zajedničkog izvorišta za kojim, iako je onkraj našeg dosega, ne smijemo prestati tragati.
Tanja Karas, mag. hist. art
Dino Surać rođen je 1990. u Zadru. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, smjer grafički dizajn. Godine 2014. diplomirao je slikarstvo na ALU u Širokom Brijegu u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka. Dobitnik je Rektorove nagrade 2010. godine Sveučilište u Mostaru i Javno priznanje 2012. za najboljeg studenta u Općini Poličnik.
Po povratku u Zadar, bavi se pedagoškim radom kao učitelj likovne kulture u OŠ Starigrad, OŠ Petar Zoranić, Nin i KOŠ Ivo Mašina, Zadar. Sudjelovao na više skupnih i samostalnih izložbi, bijenala, likovnih kolonija i javnih radova. Od 2014. član HDLU-a Zadar.
Galerija Centra za kulturu Čakovec / četvrtak, 10. ožujka 2022. u 19.00 sati / otvorenje izložbe
Trajanje: 10.3. – 9.5.2022.
Robert Wrana
Lignum, lapis, ferrum
Vrlo novo stvaralaštvo
Robert Wrana jedno je od zvučnijih imena lokalne likovno-umjetničke scene koji lokalnu zajednicu nije zadužio samo svojim autorskim likovno-umjetničkim radom već i likovno-pedagoškim doprinosom. Široj javnosti najpoznatiji je po svojem prepoznatljivom i autentičnom rukopisu stiliziranoga lirizma u slikarstvu, grafici i skulpturama u keramici, a upravo ga ova izložba njegovih dosad neizloženih skulptura u drvu, željezu i kamenu predstavlja u jednom novom svjetlu koje otkriva slojevitost i nove dimenzije njegova opusa, interesa i mogućnosti.
BIJELI OBLAK, ulje na platnu, 78 x 113 cm
Lignum
Wranina sklonost kolorizmu, kao i zasićenje i odmak od istoga, karakteristični su za cijeli njegov opus, a provlače se i kroz skulpture u drvetu, otkrivajući što sve drvo kao materijal koji u sebi sadrži određenu toplinu koje su ostali materijali lišeni, može ponuditi i dati. Sukladno koloritu ili manjku istoga, razvija se i forma samih skulptura koja biva oslobođena asocijacijom viđenoga. Određenu asocijativnost spram figuracije i prepoznatljivosti oblika možemo uočiti kod skulptura koje bi odgovarale Wrani koloristu. Ta je asocijativnost bliža simbolizmu koji nas navodi da ih promatramo kao zavjetne skulpture posvećene međimurskom zavičaju i ljudima koji su mu konstantni izvor inspiracije (Mamica 1 i 2, Vježba na malom bregu, Dva vala). Forma i volumen tih skulptura razlikuju se od onih decentnije obojenih dobivajući razigranije obrise Wraninim koketiranjem s pokretom. Pozicioniranjem gornjih, volumenom laganijih elemenata u različitim smjerovima dinamizira ih i otvara prema prostoru čime istražuje pokret, ali ga ne realizira. Kolorizam ovih skulptura priča jednako važnu priču o osunčanim međimurskim bregima ili vodama i svjedoči kako Wrana ne ostavlja svoj slikarski duh po strani ni kada je riječ o skulpturi, što je već viđeno u njegovim djelima u keramici. Ta je tendencija snažnom kolorizmu i dinamici vidljiva i na nekima od izloženih slikarskih djela gdje je motiv sveden na ono primarno u slikarstvu, nijanse poteza i boja (Poslije kiše, Bijeli oblak).
DVOJE, obojeno drvo, 26 x 13 x 10 cm
Wrana ne zaboravlja ni važnost linije kojom iscrtava detalje (Dvije ptice, Jesen) ili naglašava teksturu same površine (Dvoje, Stablo 2). Potonjim skulpturama okreće se drugoj sferi interesa u kojoj je forma u prvom planu. Boja zamire, postaje prigušena i više nalikuje bojama koje možemo susresti u prirodi, a tome se priklanja i forma. Volumen se zatvara, postaje stiliziran, organski, monolitniji i statičniji (Stablo 1 i 2, Plod, Žuti plod). Te su karakteristike najvidljivije kod skulpture Vratnice čiji je volumen potpuno zatvoren, odmiče se od upotrebe boje, ali površinu dinamizira nijansama dubine rezbarenja, tehnikom paljenja drveta i zabijenim čavlima. Odmak od monolitnosti i prisustvo dinamike volumena vidljivo je kod Stabla 3, dok je skulptura Rastočeni čamac oblikovanjem volumena i formom bliža prvoj skupini. Naspram manjim djelima snažnijeg kolorita i dinamike, ovim skulpturama stvara suvremenu apstraktnu formu.
RASTOČENI ČAMAC, obojeno drvo, 22 x 30 x 23 cm
Ferrum et lapis
Wranine skulpture u metalu i kamenu otkrivaju dva stvaralačka impulsa prisutna u umjetniku: jedan koji je sklon figuraciji i naraciji te drugi priklonjen sažimanju i apstrahiranju. Metalne skulpture načinjene su od plošno i linijskih istanjenih ploča koje umjetnik reže, savija i vari kako bi sastavio skulpture prepoznatljive motivike, istovremeno ih koristeći u propitivanju suodnosa mase i konstrukcije, volumena i prostora. U kompozicijski i konstrukcijski uravnoteženim skulpturama, umjetnik postiže dojam dinamičnost razlamanjem (Ratnik) odnosno pomicanjem njihove vertikalne osi u stranu (Akrobat) ili pak rastvaranjem i razvođenjem njihovoga volumena, poput razgranatoga rogovlja Jelena. Varove ostavlja vidljivima i ponegdje otvorenima, često ih koristeći za obogaćivanje teksture inače glatke površine metalnih ploča.
JELEN, metal, 46 x 40 x 20 cm
Razvedena i otvorena forma metalnih skulptura u kontrastu je sa zatvorenošću kipova u kamenu. Riječ je o monolitnim skulpturama u koje prostor ne zalazi, već ih obavija kao omotač. U izboru oblika kamena s kojim radi, umjetnik odabire onaj u kojem pronalazi željeni vegetabilni odnosno životinjski oblik i intervenira u obliku linija koje urezuje u površinu kako bi skulpturi dao završni oblik, otkidajući je na taj način od apstrakcije i pridajući joj figurativan značaj. Međutim, u odnosu na radove u metalu, ova je skulptura stilizirana i svedena na osnove: plohu i liniju. Iako reducirane forme, poveznica između malenih kamenih skulptura – koje izgledom podsjećaju na paleolitske votivne skulpture – i međimurske flore i faune, što je jedna od osnovnih odrednica Wranina stvaralaštva, više je nego jasna.
Marta Horvat, Maja Žvorc
KONJ, kamen, 9 x 16 x 7 cm
BIOGRAFIJA
Robert Wrana rođen je 1943. u Zalaegerszegu u Mađarskoj. Nakon završenog likovnog odjela Pedagoške akademije u Čakovcu (1966.) radni vijek posvetio je uspješnoj karijeri likovnog pedagoga, o čemu svjedoče i brojne nagrade i priznanja iz tog područja.
U autorskom radu ostvaruje brojne cikluse prepoznatljivog i autentičnog rukopisa u raznim tehnikama od slikarstva i grafike do keramike i skulpture u raznim materijalima. Najprepoznatljiviji dio opusa ostvario je radovima u monotipiji i keramici, a inspiraciju za svoja djela crpi iz lokalne flore i faune, ljudi, vjerskih i povijesnih tema, glagoljice i arhitekture.
Samostalno izlaže od 1978. u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj, a njegov rad posebno je praćen na lokalnoj likovnoj sceni. U Muzeju Međimurja samostalno izlaže 1986. i 2013. U Centru za kulturu Čakovec 1980.-ih izlagao je na skupnim izložbama likovnog stvaralaštva radnika u prosvjeti i kulturi, 1984. na samostalnoj izložbi, 1986. na zajedničkoj izložbi sa Slobodanom Benkovićem Bočom, nakon čega ponovno samostalno izlaže 1996., 2000., 2007. i 2011. uz Majski muzički memorijal izložbom „Vuprem oči“.
Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je HDLU-a Međimurja, Matice hrvatske i Kerameikona.
Djela mu se nalaze u mnogim javnim prostorima Međimurja i šire. Živi i radi u Čakovcu.
GALERIJA CENTRA ZA KULTURU ČAKOVEC / nedjelja 23. siječnja 2022. u 17.00 sati
IVANA MRČELA & SCIFIDELITY ORCHESTRA /zatvaranje izložbe We are watching you
U nedjelju 23.1.2022. u 17. 00 sati pozivamo vas na zatvaranje izložbe, We are watching you, Ivane Mrčele kako bi još jednom mogli vidjeti radove i uživati u glazbi Scifidelity Orchestra koji će za tu prigodu u Galeriji Centra nastupiti sa 3 D naočalama u čast Ivani Mrčeli i njenim radovima.
Ivanini portreti članova Scifidelity Orchestra na tragu su crteža iz serije We are watching you sa 3D naočalama. Oni su to iskoristili za svoje vizitke i napravili iste 3D naočale koje su postale dio njihovog imidža na nastupima.
Ulaz slobodan / bez Covid potvrda.
Srdačno vas očekujemo.
Upravljajte pristankom
Da bismo pružili najbolje iskustvo, koristimo tehnologije poput kolačića za čuvanje i/ili pristup informacijama o uređaju. Suglasnost s ovim tehnologijama će nam omogućiti da obrađujemo podatke kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj web stranici. Nepristanak ili povlačenje suglasnosti može negativno utjecati na određene karakteristike i funkcije.
Funkcionalni
Uvijek aktivni
Tehničko skladištenje ili pristup je striktno neophodan za legitimnu svrhu omogućavanja korištenja određene usluge koju izričito traži pretplatnik ili korisnik, ili u jedinu svrhu izvršenja prijenosa komunikacije preko elektronske komunikacijske mreže.
Postavke
Tehničko skladištenje ili pristup su neophodni za legitimnu svrhu čuvanja podešavanja koje ne traži pretplatnik ili korisnik.
Statistika
Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u statističke svrhe.Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u anonimne statističke svrhe. Bez sudskog naloga, dobrovoljne suglasnosti od strane vašeg dobavljača internet usluge ili dodatnih zapisa treće strane, informacije sačuvane ili preuzete samo za ovu svrhu obično se ne mogu koristiti za vašu identifikaciju.
Marketing
Tehničko skladište ili pristup su potrebni za kreiranje korisničkih profila za slanje reklama ili za praćenje korisnika na web stranici ili na nekoliko web stranica u slične marketinške svrhe.
