Izložba obuhvaća slike i crteže Bojana Miljančića, djela nastala u razdoblju 2022./2023. godine. U sklopu izložbe, nakon otvorenja, u 20:00 sati, autor će na velikoj pozornici izvesti zvučno – glazbeni performans u suradnji s Goranom Končarom i Šimunom Matišićem pod nazivom “Zvučni krajolici J. Š. Slavenskog” .
Kompozicija je zamišljena kao kolažiranje različitih motiva i elemenata, u obliku improvizacije i nastajanja djela na pozornici i uživo pred publikom. Strukturom kratkih i prepoznatljivih citata, nadahnutih samim stvaralaštvom Josipa Štolcera Slavenskog, premještanjima motiva i tematike tehnikom kolažiranja, improvizacijom, preobrazbom raznih dionica u elektronski zvuk, namjera je ući u dublje slojeve Štolcerovih kompozicija i samih partitura.
Cijela kompozicija će u svojoj improvizacijskoj strukturi i neponovljivosti izvedbe biti, višekanalno zabilježena, profesionalno snimljena u svrhu postprodukcijske obrade materijala.
Goran Končar, jedan je od najistaknutijih hrvatskih violinista. Studirao je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a magistrirao na Tchaikovsky Conservatory u Moskvi. Glazbeni trening nastavio je i u Ženevi i Londonu. Međunarodnu solističku karijeru započeo je 1982. godine, gostujući na turnejama u većini europskih zemalja, SAD-u, Japanu i Izraelu. U razdoblju od 1984. do 1994. bio je koncertni majstor Royal Philharmonic Orchestra u Londonu, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i Zagrebačke filharmonije. Končar je dobitnik mnogih prvih i posebnih nagrada na brojnim nacionalnim natjecanjima u zemlji i inozemstvu. Prvi Končarov disk objavio je 1984. godine EMI u Londonu, a snimao je i za BBC, CBS, France Musique, HRT i druge radio i televizijske postaje. Croatia Records objavila je jednu od rijetkih cjelovitih izvedbi solo violinskih sonata Eugène Ysaÿe. Od 1987. do 2012. vodio je Zagrebački kvartet i četvrt stoljeća ugradio je svoju vještinu i umjetnost u postojanje ovog najstarijeg komornog ansambla, ne samo u Hrvatskoj već i u Europi.
Šimun Matišić rođen je 1996. u Zagrebu. Prvi nastup imao je kao četverogodišnjak svirajući bubnjeve u kvartetu Branka Kralja. Nakon što je maturirao udaraljke i glazbenu teoriju, na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji upisao je udaraljke i klasičnu kompoziciju. Sa 14 godina izdao je svoj prvi nosač zvuka pod naslovom „Jazz nocturno“. Surađivao je s brojnim inozemnim i domaćim jazz i klasičnim glazbenicima i orkestrima.
Dobitnik je mnogih nagrada, kao što su „Judita“ na 57. splitskom ljetu, Porin za najbolju izvedbu jazz skladbe s live albuma „Fortune smiles“ u suradnji s Matijom Dedićem, Porin za najbolju jazz skladbu za svoj album „Invocation“. Osim spomenutih albuma 2020. godine izlazi album pod vodstvom Saše Nestorovića „Wes meets Trane“ na kojem svira bubnjeve, a 2021. album Ivan Kapec kvinteta „CRTA“, na kojem sudjeluje kao vibrafonist. Član je ansambla „Harlequin Art Collective“, gdje djeluje kao udaraljkaš i aranžer.
Laureat je Nagrade Grada Čakovca „Josip Štolcer Slavenski“, za skladbu Šlomlek Maryam 2020. godine.
Bojan Miljančić, akademski slikar i multimedijalni umjetnik rođen je 1980. godine u Čakovcu. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2003. god., u klasi Zlatka Kauzlarića – Atača, uz komentorstvo Marcela Bačića. Iste godine počinje se baviti pedagoškim radom i radi kao profesor stručnih predmeta u području likovne umjetnosti i dizajna. Osim slikarstvom, bavi se ilustracijom, fotografijom, videoprodukcijom i glazbenom produkcijom u sklopu multimedijalnog tonskog studija. Autor je glazbe nekoliko kazališnih predstava, zvučnih instalacija i glazbe u dokumentarnim i eksperimentalnim filmovima. Izlagao je na samostalnim i brojnim skupnim izložbama. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Nastupao je na glazbenom festivalu Dani Milka Kelemena 2017. godine , i brojnim sličnim međunarodno priznatim manifestacijama. Godine 2014. osniva multimedijalni projekt pod nazivom Eikonoise, koji okuplja vrsne glazbenike i umjetnike iz različitih područja kod nas i u inozemstvu. U svom radu i transmedijskom pristupu stvaralaštvu, osim slikarstva i crteža, istražuje zvuk kao umjetnički medij.
Ulaznica za koncert: 5,31 € / 40,00 HRK
Učenici (10 i više), studenti, umirovljenici, organizirani posjet (10 i više) – 3,98 € / 30,00 HRK
Dvorana Srednje škole Čakovec / srijeda / 10.5.2023. / 12.00 sati
KONCERT
STUDENTI MUZIČKE AKADEMIJE SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Studenti zagrebačke Muzičke akademije održati koncert za čakovečke srednjoškolce i studente. Jana Palac i Teo Devčić na violini, Tin Reba na violi, Ana Majer na violončelu, Matija Kranjčić na klaviru i Nela Katalenić Klinar, sopran, izvest će Štolcerov ciklus „Pjesme moje majke“, Mozartov „Klavirski kvartet u g-molu“ i Brahmsov „Klavirski kvartet u c-molu“. Osim što će nas provesti kroz tri glazbeno-stilska razdoblja, Josipa Štolcera Slavenskog stavit će uz bok nekima od najvećih europskih skladatelja.
GORDAN TUDOR / dobitnik Nagrade Grada Čakovca „Josip Štolcer Slavenski“ za najbolje glazbeno ostvarenje u Republici Hrvatskoj za 2022. godinu
KVARTET PAPANDOPULO
Nikola Fabijanić, sopran skasofon
Gordan Tudor, alt saksofon
Goran Jurković, tenor saksofon
Tomislav Žužak, bariton saksofon
GORDAN TUDOR
Gordan Tudor, jedan je od vodećih glazbenika svoje generacije, aktivan kao solist, skladatelj, komorni glazbenik i pedagog. Višestruki je pobjednik državnih i međunarodnih natjecanja saksofonista i skladatelja te dobitnik najviših umjetničkih te diskografskih nagrada. Skladbe su mu izvedene na svim kontinentima, a iste praizvode renomirani umjetnici i ansambli.
Iako su mu skladbe redovito programirane na poznatim festivalima u zemlji i inozemstvu, posebno je ponosan na činjenicu da je balet “Vodoinstalater” nakon premijere na Muzičkom biennalu u Zagrebu ostao 5 sezona na repertoaru Teatra &TD te je Vodoinstalateru pripala čast biti jedina plesna predstava u sklopu 60. Dubrovačkih ljetnih igara. Trenutačno vodi međunarodnu klasu saksofona na Umjetničkoj akademiji u Splitu (UMAS) te je umjetnički voditelj ansambla za suvremenu glazbu S/UMAS kojeg je osnovao pri Umjetničkoj akademiji u Splitu. Školovao se u Splitu (D. Colić), Zagrebu (D. Sremec), Amsterdamu (A. Bornkamp) i Parizu (C. Delangle). Gordan je alt hvaljenog Papandopulo kvarteta te sopran saksofonist Trija GIG.
NAGRADA
Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski”, u sastavu Senka Bašek-Šamec, Trpimir Matasović (predsjednik), Petra Pavić, Iva Lovrec Štefanović i Mladen Tarbuk, u uži je izbor za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno prošle godine uvrstio pet skladbi četvero autora – Sugarcoating #4 i Pure Bliss Sare Glojnarić, Stage dimmed Borisa Jakopovića, Dvanaest kratkih sjećanja Krešimira Seletkovića i Politics (not according to Aristotle Gordana Tudora. Jednoglasnom odlukom članova ocjenjivačkoga suda odlučeno je da je laureat Nagrade “Josip Štolcer Slavenski” za prošlu godinu Gordan Tudor. Nagrađeno je djelo praizveo Papandopulo kvartet 12. studenog 2022. u Osijeku, u sklopu programa 59. glazbene tribine, koja je djelo i naručila. Nagrada će laureatu biti uručena u sklopu programa 50. Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski koji će se od 9. do 11.5. 2023. održati u Čakovcu.
Obrazloženje
Treba li pronaći zajedničku crtu među novim djelima hrvatskih skladatelja koja su se posebno izdvojila tijekom 2022. godine, moglo bi se zaključiti kako su se njihove autorice i autori u donekle neuobičajenoj mjeri okrenuli (auto)refleksiji i relativno kraćim formama, mahom za manje izvodilačke sastave, što potvrđuju i djela koja su ušla u uži izbor za Nagradu “Josip Štolcer Slavenski”. Riječ je o skladbama u većoj ili manjoj mjeri lišenima pretencioznosti, u kojima je introspekciji, ponegdje izrazito intimnoga karaktera, dana prednost pred potrebom da se glazbom izriču velike poruke i nameću velike istine. No, usprkos izostanku te i takve namjere – a uvelike i upravo zbog toga – te skladbe i sâmoga slušatelja potiču na (auto)refleksiju, introspekciju i vlastito promišljanje sebe i svijeta u kojem živi.
Osobito je to uspjelo Gordanu Tudoru, čija skladba Politics (not according to Aristotle) može isprva ostaviti dojam tek puke dosjetke, čija, autorovim riječima, “satira današnjeg društva u kojem svi imaju potrebu komentirati sve” sadrži i – u hrvatskoj glazbi nažalost još uvijek relativno rijedak – element lucidnoga glazbenog humora. No, kako glazbom opisati nešto što se u startu percipira kao besmisleno – u konkretnom slučaju političke komentare na društvenim mrežama – a da pritom i sâm rezultat ne postane besmislenim? Tudor na to pitanje odgovara višeslojno, pri čemu upravo postupna integracija raznorodnih elemenata istodobno i oslikava i komentira odabranu temu.
Minimalistički tretirana polazišna građa u svojoj prividnoj statičnosti pritom savršeno odgovara deskriptivnome sloju. S druge strane, dezintegracijom se govornih elemenata riječi lišavaju svojega – ionako tankoga – semantičkog sloja, ali u tom procesu dobivaju novu, unutarglazbenu funkciju. Dobivši takav izvanglazbeni poticaj, i glazba sâma dobiva novi zamah, u kojem, premda ne posve oslobođena od prvotne statičnosti i repetitivnosti, uspijeva iskazati vlastitost i izreći svoju poruku. Ta je poruka izrečena ironično, premda ne i sarkastično, a učinkovita je upravo zbog svoje namjerne satiričnosti – satira, naime, često – pa i ovdje – služi tome da se pod krinkom “neozbiljnosti” ozbiljno progovori o temama koje su u standardnom diskursu nedodirljive. Skladatelj će zapisati da se skladba “na kraju pretvorila u generalni hejt prema politici kao takvoj”; no ta uputa za slušanje može zavesti i na stranputicu, jer Politics (not according to Aristotle), u skladu s naslovom, posve nearistotelovski ne nudi konačne odgovore, nego, naprotiv, sokratovski nudi slušatelju poticaje na temelju kojih će samostalno doći do vlastitih zaključaka.
Ulaznica: 5,31 € / 40,00 HRK
Učenici (10 i više), studenti, umirovljenici, organizirani posjet (10 i više) – 3,98 € / 30,00 HRK
Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski”, u sastavu Senka Bašek-Šamec, Trpimir Matasović (predsjednik), Petra Pavić, Iva Lovrec Štefanović i Mladen Tarbuk, u uži je izbor za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno prošle godine uvrstio pet skladbi četvero autora – Sugarcoating #4 i Pure Bliss Sare Glojnarić, Stage dimmed Borisa Jakopovića, Dvanaest kratkih sjećanja Krešimira Seletkovića i Politics (not according to Aristotle Gordana Tudora. Jednoglasnom odlukom članova ocjenjivačkoga suda odlučeno je da je laureat Nagrade “Josip Štolcer Slavenski” za prošlu godinu Gordan Tudor. Nagrađeno je djelo praizveo Papandopulo kvartet 12. studenog 2022. u Osijeku, u sklopu programa 59. glazbene tribine, koja je djelo i naručila. Nagrada će laureatu biti uručena u sklopu programa 50. Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski koji će se od 9. do 11.5. 2023. održati u Čakovcu.
Gordan Tudor
Obrazloženje
Treba li pronaći zajedničku crtu među novim djelima hrvatskih skladatelja koja su se posebno izdvojila tijekom 2022. godine, moglo bi se zaključiti kako su se njihove autorice i autori u donekle neuobičajenoj mjeri okrenuli (auto)refleksiji i relativno kraćim formama, mahom za manje izvodilačke sastave, što potvrđuju i djela koja su ušla u uži izbor za Nagradu “Josip Štolcer Slavenski”. Riječ je o skladbama u većoj ili manjoj mjeri lišenima pretencioznosti, u kojima je introspekciji, ponegdje izrazito intimnoga karaktera, dana prednost pred potrebom da se glazbom izriču velike poruke i nameću velike istine. No, usprkos izostanku te i takve namjere – a uvelike i upravo zbog toga – te skladbe i sâmoga slušatelja potiču na (auto)refleksiju, introspekciju i vlastito promišljanje sebe i svijeta u kojem živi.
Osobito je to uspjelo Gordanu Tudoru, čija skladba Politics (not according to Aristotle) može isprva ostaviti dojam tek puke dosjetke, čija, autorovim riječima, “satira današnjeg društva u kojem svi imaju potrebu komentirati sve” sadrži i – u hrvatskoj glazbi nažalost još uvijek relativno rijedak – element lucidnoga glazbenog humora. No, kako glazbom opisati nešto što se u startu percipira kao besmisleno – u konkretnom slučaju političke komentare na društvenim mrežama – a da pritom i sâm rezultat ne postane besmislenim? Tudor na to pitanje odgovara višeslojno, pri čemu upravo postupna integracija raznorodnih elemenata istodobno i oslikava i komentira odabranu temu.
Minimalistički tretirana polazišna građa u svojoj prividnoj statičnosti pritom savršeno odgovara deskriptivnome sloju. S druge strane, dezintegracijom se govornih elemenata riječi lišavaju svojega – ionako tankoga – semantičkog sloja, ali u tom procesu dobivaju novu, unutarglazbenu funkciju. Dobivši takav izvanglazbeni poticaj, i glazba sâma dobiva novi zamah, u kojem, premda ne posve oslobođena od prvotne statičnosti i repetitivnosti, uspijeva iskazati vlastitost i izreći svoju poruku. Ta je poruka izrečena ironično, premda ne i sarkastično, a učinkovita je upravo zbog svoje namjerne satiričnosti – satira, naime, često – pa i ovdje – služi tome da se pod krinkom “neozbiljnosti” ozbiljno progovori o temama koje su u standardnom diskursu nedodirljive. Skladatelj će zapisati da se skladba “na kraju pretvorila u generalni hejt prema politici kao takvoj”; no ta uputa za slušanje može zavesti i na stranputicu, jer Politics (not according to Aristotle), u skladu s naslovom, posve nearistotelovski ne nudi konačne odgovore, nego, naprotiv, sokratovski nudi slušatelju poticaje na temelju kojih će samostalno doći do vlastitih zaključaka.
Gordan Tudor (1982.) jedan je od vodećih glazbenika svoje generacije, aktivan kao solist, skladatelj, komorni glazbenik i pedagog. Višestruki je pobjednik državnih i međunarodnih natjecanja saksofonista i skladatelja te dobitnik najviših umjetničkih te diskografskih nagrada. Nastupao je po čitavoj Europi i Sjevernoj Americi u raznim komornim sastavima te kao solist s mnogim orkestrima. Trenutačno vodi međunarodnu klasu saksofona na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a do 2017. radio je i kao profesor saksofona u GŠ Josipa Hatzea u Splitu te kao gostujući profesor-docent saksofona na Muzičkoj akademiji u Novom Sadu. Umjetnički je voditelj ansambla S/UMAS, koji je osnovao pri Umjetničkoj akademiji u Splitu. Školovao se u Splitu, Zagrebu, Amsterdamu i Parizu. Alt-saksofonist je Papandopulo kvarteta te djeluje u duetu gitaristom Mislavom Režićem i u Triju GIG. Kao reproduktivni umjetnik praizveo je pedesetak skladbi hrvatskih i stranih autora, a kao skladatelj okušao se u raznim žanrovima i kombinacijama instrumenata te su mu skladbe izvedene na svim kontinentima. Ljeto 2021. proveo je na rezidenciji u sklopu Bang on a Can summer festival – Massachusets Museum of Contemporary Art. Ekskluzivni je Selmer Paris i D’Addario Woodwinds Artist.
49. MAJSKI MUZIČKI MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI
Centar za kulturu / Galerija / četvrtak, 12.5.2022. u 19.00 sati – otvorenje
Trajanje: 12. – 23.5.2022.
Izložba slika
DINO SURAĆ
U POTRAZI ZA IZVOROM
Glazbeni program:
TAMARA KORUNEK, sopran
MARKO ŽERJAV, gitara
Imala je majka, Voda zvira
Boja, ton, ritam, motiv i kompozicija isprepleteni su i nedjeljivi gradivni i vezivni elementi muzikalnosti i likovnosti. Glazba, koju sam Platon naziva osjetilnim očitovanjem prirodnog sklada, eterična je i neopipljiva dok djela likovne umjetnosti, koristeći isti vokabular, omogućavaju materijalizaciju misli, emocije i stvaralačkog impulsa. Spona koja vezuje glazbu s likovnošću potvrđuje se kroz stvaralaštvo Dine Suraća koji se svojim akrilima, nalik na metafizičke prostore koji izrastaju iz predmetne pojavnosti glazbenih instrumenata, nadovezuje na skladateljski opus Josipa Štolcera Slavenskog. Traganje za izvorom sklada, harmoničnosti i harmonije unutar vlastitog izričaja kao i težnja k otkrivanju harmonije samog svemira i svega što nas okružuje svojstveni su radu obaju autora i pričaju priču ovogodišnje izložbe uz Majski muzički memorijal.
U POTRAZI ZA IZVOROM
Glazba nas veže i spaja, progovara univerzalnim jezikom čiji je vokabular duboko usađen u (pod)svijest svakog pojedinca – kao i kod likovnosti ili bilo kojeg drugog vida stvaralaštva, to je jezik koji ne moramo naučiti da bismo ga pojmili. „Čitanjem“ međusobnih odnosa građevnih elemenata bilo kojeg umjetničkog djela, neovisno o mediju, tražimo red, simetriju i sklad konstruirajući smisao koji u nama potiče senzibilitet ili pak stvara otpor ako ga ne pronađemo. Suštim promatranjem svega što nas okružuje, svijeta naizgled disonantnog i pretrpanog znakovljem, ugušenog zvucima i prividno nepovezanim događajima, primorani smo tražiti ravnotežu unutar kaosa.
Gdje se, dakle, nalazi izvorište harmonije i sklada – izvorište bilo koje kreacije ili stvaralačkog impulsa koji ima moć kroz gotovo alkemijski proces tu metafizičku ideju o skladu opredmetiti? Potraga za dodirnom točkom fizičkog i metafizičkog svijeta okupira čovječanstvo još od vremena grčkih filozofa, a za kozmičkom harmonijom tragali su mnogi umjetnici poput Josipa Štolcera Slavenskog koji kroz „astroakustiku“ teži otkrivanju „pratona“ tj. vibracije kozmosa čija se harmonija preslikava na harmoniju svijeta i glazbe u njemu. Iako Štolcerova potraga nije polučila željeni rezultat, nadahnula je i potaknula stvaralaštvo mnogih. Izložba akademskog slikara Dine Suraća koja nosi simboličan naziv „U potrazi za izvorom“ nadovezuje se upravo na Štolcerova promišljanja.
Suraćeva platna na kojima analizira, fragmentira i sintetizira glazbala u nove krajobraze spoj su likovne harmonije s onom glazbenom na čijoj podlozi nastaju. Transcendentalni pejzaži u maniri metafizičkog slikarstva, uz glazbala, prikazuju nedefinirane prostore tek naznačene pokojim zidom, cestom ili puteljkom koji promatrača odvode u nepoznato i potiču znatiželju. Poput glazbe koja ima moć probijanja fizičkih, ali i spiritualnih barijera, Suraćevi motivi izlaze iz kadra i šire se u beskonačnost potencijalno ispunjavajući nesagledive prostore van dosega promatračeva oka. Elementi svojstveni muzikalnosti – boja, ton, ritam, motiv i kompozicija, replicirani kroz slikarska platna, potvrđuju srodnost stvaralačkog ishodišta obaju medija i sugeriraju mogućnost zajedničkog izvorišta za kojim, iako je onkraj našeg dosega, ne smijemo prestati tragati.
Tanja Karas, mag. hist. art
Dino Surać rođen je 1990. u Zadru. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, smjer grafički dizajn. Godine 2014. diplomirao je slikarstvo na ALU u Širokom Brijegu u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka. Dobitnik je Rektorove nagrade 2010. godine Sveučilište u Mostaru i Javno priznanje 2012. za najboljeg studenta u Općini Poličnik.
Po povratku u Zadar, bavi se pedagoškim radom kao učitelj likovne kulture u OŠ Starigrad, OŠ Petar Zoranić, Nin i KOŠ Ivo Mašina, Zadar. Sudjelovao na više skupnih i samostalnih izložbi, bijenala, likovnih kolonija i javnih radova. Od 2014. član HDLU-a Zadar.
49. MAJSKI MUZIČKI MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI
Čakovec
Centar za kulturu
Četvrtak 12.5.2022. u 20 sati
KONCERT
KOMORNI STUDIO ZAGREBAČKE FILHARMONIJE
Umjetnički voditelj – Martin Draušnik
PROGRAM:
Š. Slavenski: Suita za gudački orkestar
Svatovska
Slepačka
Šaljivka
Jesenske noći
Dilberka
Rugalica
Š. Slavenski: Balkanska suita
Srpska igra
Albanska igra
Makedonska igra
Moja pjesma
Bugarska igra
I. Čajkovski: Serenada za gudače
Pezzo in forma di sonatina: Andante non troppo — Allegro moderato
Valse: Moderato — Tempo di valse
Élégie: Larghetto elegiaco
Finale (Tema russo): Andante — Allegro con spirito
Komorni studio Zagrebačke filharmonije osnovan je 1971. godine. Djelujući pod okriljem Zagrebačke filharmonije, bila je to prilika mladim članovima orkestra da muziciraju u komornom sastavu te da se afirmiraju kao solisti. Prvi koncert Komorni studio Zagrebačke filharmonije održao je 22. travnja 1971. u X. gimnaziji u Zagrebu, potvrdivši tako svoj koncept rada na popularizaciji komorne glazbe među mlađom publikom. Priređivani su i nastupi za stalnu koncertnu publiku, a ovisno o repertoaru, koncerti su održavani u koncertnim dvorana te crkvama u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. Umjetnički voditelj ansambla bio je ugledni hrvatski violinist Tonko Ninić.
Pod vodstvom koncertnog majstora Zagrebačke filharmonija Martina Draušnika, nakon višegodišnje stanke Komorni studio dobio je novi glazbeni zamah. Među uspješnim nastupima Komornog studija su i oni na 49. Glazbenoj tribini u Opatiji, Festivalu Mostarsko proljeće u Mostaru, glazbeno-scenska izvedba „Priče o vojniku“ Igora Stravinskog, kao i nastup na Međunarodnom glazbenom festivalu „Dubrovnik u pozno ljeto“ u sklopu kojeg su nastupili s jednim od najboljih svjetskih pijanista Ivom Pogorelićem. Komorni studio Zagrebačke filharmonije redovito nastupa na Festivalu sv. Marka.
BESPLATNE ULAZNICE PODIŽU SE NA BLAGAJNI CENTRA ZA KULTURU.
49. MAJSKI MUZIČKI MEMORIJAL JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI
Čakovec
Centar za kulturu
Petak 13.5.2022. u 20 sati
VEČER LAUREATA NAGRADE GRADA ČAKOVCA ZA NAJBOLJE GLAZBENO OSTVARENJE U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA 2021. GODINU
KREŠIMIR SELETKOVIĆ
PROGRAM:
Krešimir Seletković : PET STADIJA ŽALOVANJA
Poricanje
Ljutnja
Pregovaranje
Depresija
Prihvaćanje
Zbor Hrvatske radio televizije
Tomislav Fačini, dirigent
Branimir Pustički, violončelo
Krešimir Seletković (1974.) diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Davorina Kempfa. Polazio je ljetne tečajeve u Austriji, Poljskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Bio je urednik edicije Ars Croatica Hrvatskog društva skladatelja 2003. – 2012. te umjetnički ravnatelj Muzičkog biennala Zagreb 2012. – 2018. godine. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, nagrade Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja, nagrade za najbolju glazbu za dječju predstavu na 19. Susretu lutkara i lutkarskih kazališta u Osijeku, nagrada Stjepan Šulek i Josip Štolcer Slavenski. Balet Air, praizveden na 26. Muzičkom biennalu Zagreb, za koji je skladao glazbu, proglašen je najboljom baletnom predstavom u cjelini za 2011. godinu (Nagrada hrvatskoga glumišta). Višestruki je dobitnik nagrade Porin. Godine 2019. odlikovan je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a od 2020. je član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Autor je šezdesetak orkestralnih, komornih, vokalnih i elektroničkih skladbi izvođenih diljem svijeta (Austrija, Italija, Rusija, Litva, Slovačka, Kanada, Kina i dr.).
Nagrađivani skladatelj, profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, aktivan na raznim područjima suvremene hrvatske glazbe, Krešimir Seletković, rezidencijalni je skladatelj HRT-a u ovoj sezoni. U tom je svojstvu već napisao djelo Dystopia koje je praizveo Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Pascala Rophéa u Majstorskom ciklusu 2. prosinca 2021. Prema jednoglasnoj odluci stručnog žirija, djelo je zaslužilo Nagradu grada Čakovca Josip Štolcer Slavenski koja se dodjeljuje za najbolje djelo hrvatskog skladatelja praizvedeno u protekloj godini.
U istom svojstvu rezidencijalnog skladatelja, Seletković je napisao i novo djelo za Zbor HRT-a, uz violončelo, praizvedeno sredinom travnja ove godine na pretposljednjem koncertu iz ovosezonskog ciklusa Sfumato u Laubi. Djelo nosi naslov Pet stadija žalovanja prema modelu koji je sastavila psihijatrica Elisabeth Kübler-Ross s ciljem olakšavanja razumijevanja ljudskih reakcija na gubitak i nošenje s posljedicama. Stadiji žalovanja – Poricanje, Ljutnja, Pregovaranje, Depresija i Prihvaćanje – ujedno su stavci djela.
Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjega radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka, Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa i samostalno i uz Simfonijski orkestar. Prvi je put javno nastupio 8. rujna 1942. u zagrebačkoj katedrali uz tadašnji Orkestar krugovalne postaje. Prvi samostalni javni koncert Zbor je održao u Hrvatskome glazbenom zavodu, 30. siječnja 1943. U prvim godinama djelovanja, repertoar Zbora oblikovali su dirigenti Mladen Pozajić, Dragan Gürtl i Boris Papandopulo. Njihov put su nastavili šefovi dirigenti Sergije Rainis, Slavko Zlatić, Vladimir Kranjčević i Igor Kuljerić, čije su stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavili snažan trag i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora, te Tonči Bilić. Upravo na poticaj Tončija Bilića, 1998. godine pokrenut je samostalni pretplatnički ciklus Sfumato, u sklopu kojega su premijerno predstavljene mnoge skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi svjetske baštine. Također na inicijativu maestra Bilića, Zbor HRT-a primljen je 2016. u udruženje najuglednijih europskih komornih zborova Tenso. Izvodeći širok repertoar, od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, iskazuje iznimnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja diljem Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, München) te suradnje s mnogim istaknutim dirigentima, među kojima su Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Vladimir Kranjčević, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevič, Valerij Poljanski, Niels Schweckendiek, Martina Batič, Marc Korovitch, te s mnogim uglednim svjetskim solistima.
Zbor HRT-a dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za iznimna umjetnička dostignuća u 2004. godini, za izvedbu Hrvatske mise Borisa Papandopula, te mnogih diskografskih nagrada Porin. Diskografska ostvarenja čine hvaljena izdanja među kojima su Boris Papandopulo: Hrvatska misa u d-molu (Cantus, HDS, HRT, 2004.), Kako jelen vrilo traži (Orfej, HRT, 2006.), Hrvatska božićna priča (Cantus, 2011.), Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni (Cantus, HDS, HRT, 2012.), trostruki DVD Osorska trilogija (Cantus, HDS, HRT, 2012.), Donizetti Heroines (Sony Classical, 2013.). U izdanju HRT-a objavljeni su albumi: Ivan Zajc: Noćni čar (2014.), Boris Papandopulo: Muka Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu) (2015.), Vinko Jelić: Audivi vocem (2016.), Vatroslav Lisinski: Ljubav i zloba (2017.), Mir, zlato, tamjan (2018.), Ivan pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski (2018.), Vatroslav Lisinski: Zborovi i popijevke (2019.), Nebo i zemlja Tomasa Cecchinija (2020.) te Vatroslav Lisinski: Porin (2020.). Uz soliste i Orkestar Minhenskog radija, pod ravnanjem Ivana Repušića, Zbor je sudjelovao u izvedbi opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca u Münchenu; snimka je objavljena 2020. u izdanju cpo i BR-Klassik. Od sezone 2017./2018. šef dirigent Zbora HRT-a je maestro Tomislav Fačini.
Tomislav Fačini (Zagreb, 1975.) studij dirigiranja završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu cum laude. Iste godine osvojio je drugu i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju dirigenata Antonio Pedrotti u Trentu. Usavršavao se na Akademiji Hans Swarowsky u Milanu te na Visokoj glazbenoj školi u Karlsruheu. Redoviti je profesor na Odsjeku za dirigiranje, harfu i udaraljke Muzičke akademije u Zagrebu. Od 1994. do 2008. godine vodio je Oratorijski zbor crkve sv. Marka, od 2003. do 2009. godine bio je šef dirigent Orkestra Hrvatske vojske, od 2006. do 2009. umjetnički ravnatelj Glazbenih večeri u sv. Donatu u Zadru, a od 2014. do 2017. glavni dirigent Dubrovačkoga simfonijskog orkestra. Od sezone 2017./2018. preuzima umjetničko vodstvo Zbora HRT-a, uz cikluse Sfumato i Kanconijer. Pomoćnik je intendantice Dubrovačkih ljetnih igara za glazbeni program. Umjetnički je voditelj ansambla Antiphonus. Dirigentsku djelatnost razvija podjednako na koncertnim i opernim pozornicama. Gostovao je na mnogim festivalima u susjednim zemljama te na gotovo svim hrvatskim festivalima. Ostvario je više prvih suvremenih izvedbi hrvatskih starih majstora i praizveo mnoga nova djela promičući u svakoj prigodi hrvatsku glazbu.
Nastupa s mnogim hrvatskim ansamblima, a sa simfonijskim orkestrima HRT-a i RTV Slovenije ostvario je snimke za nosače zvuka, film i fonoarhive. Redovito dirigira Međunarodnim orkestrom mladih iz Neumarkta. Uz dirigiranje, bavi se skladanjem i aranžiranjem. Dobitnik je nagrade Jurica Murai za najbolju umjetničku interpretaciju na 51. Varaždinskim baroknim večerima za koncert na čijem su programu bile Missa Papae Marcelli G. P. da Palestrine i instrumentalne diminucije talijanskih skladatelja, a na kojemu su nastupili i Zbor HRT-a te violinistica Ana Vasić.
Branimir Pustički (Zagreb, 1981.) diplomirao je iz klase Valtera Dešpalja na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu te se usavršavao kod Reinharda Latzka u Beču i Jakoba
Kullberga u Stavangeru. Laureat je mnogih domaćih i inozemnih natjecanja i nagrada (Brahms, Lutoslawski, Papandopulo) te solistički nastupa uz mnoge orkestre i ansamble. Za glazbeni arhiv HRT-a snimio je uz Simfonijski orkestar HRT-a djela za violončelo i orkestar hrvatskih skladatelja J. Tkalčića, M. Ruždjaka, M. Kelemena, K. Seletkovića, G. Tudora i R. Matza. Uz dugogodišnju komornu suradnju sa pijanisticom Petrom Gilming i Triom 1887, često nastupa sa istaknutim umjetnicima na koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu. Solo je violončelist Simfonijskog orkestra HRT-a i Zadarskog komornog orkestra, docent violončela na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Umjetničkoj akademiji u Splitu te predaje na majstorskim tečajevima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Krešimir Seletković laureat Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski” za 2021. godinu
Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski”, u sastavu Trpimir Matasović (predsjednik), Petra Pavić, Iva Lovrec Štefanović, Mladen Tarbuk i Ladislav Varga, u uži je izbor za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno prošle godine uvrstio pet skladbi – Stabat Mater Srećka Bradića, Alliages II Borisa Jakopovića, San Ante Knešaureka, Dystopiju Krešimira Seletkovića i Posljednji intermezzo Berislava Šipuša. Jednoglasnom odlukom članova ocjenjivačkoga suda odlučeno je da je laureat Nagrade “Josip Štolcer Slavenski” za prošlu godinu Krešimir Seletković. Nagrađeno djelo praizveo je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod dirigentskim vodstvom Pascala Rophéa na koncertu održanome u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 28. studenog 2021. Nagrada će laureatu biti uručena u sklopu programa 49 . Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski u Čakovcu 13. svibnja 2022.
Obrazloženje
Među brojnim ambiciozno zamišljenim i kompleksno oblikovanim djelima hrvatskih skladatelja praizvedenima prošle godine – uključujući i pet koja su ušla u uži izbor za Nagradu “Josip Štolcer Slavenski” – Dystopia Krešimira Seletkovića izdvaja se suverenošću odgovora na samopostavljene izazove, skladnim mnogoglasjem semantičkih slojeva i suglasjem unutarglazbenog i izvanglazbenog sadržaja. Na površinskoj je razini riječ o koncertu za orkestar, pri čemu skladatelj ne izbjegava pozivanje na istovrsna djela ranijih autora – poglavito, premda ne i isljučivo, Béle Bartóka i Witolda Lutosławskog. Izbor gradbenih elemenata, njihova razrada i uklapanje u završne formalne okvire također ne bježe od raznih tradicija, u rasponu od renesansne polifonije, preko baroknih i klasicističkih formi do dodekafonijske baštine Druge bečke škole. U tom smislu, Seletković baštini umjetnički svjetonazor svojega nekadašnjeg profesora kompozicije Davorina Kempfa; Dystopia je tako (svjestan ili nesvjestan) hommage učitelju, ali istodobno i prilika za nadogradnju vlastitoga glazbenog izričaja. Seletković pritom ni na jednoj od navedenih razina nije doslovan – tradicionalni elementi su prisutni i prepoznatljivi, ali i dorađeni unutar glazbenoga tkiva koje odiše samosvojnošću i koje je – upravo zbog oslanjanja na prošlost i odmak od nje – i svevremeno i suvremeno. Seletkovićeva Dystopia jest i zvučna slika distopijskoga svijeta, ali se ona našla u slitini (alliage) sa snom o mogućnosti boljega (utopijskoga?) svijeta. Kao takva, ova skladba nije – ili barem ne bi trebala biti – tek intermezzo (pogotovo ne posljednji!) unutar Seletkovićeva opusa i, u širem kontekstu, korpusa suvremene hrvatske glazbe; ona nije puki artefakt, pod kojim ćemo stajatiplačući nad “boljom prošlošću”. Jer povijest, riječima sâmoga skladatelja, “omogućuje neograničenu nadgradnju u beskonačnom i nepromjenjivom protoku vremena.”
Krešimir Seletković (1974.) diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Davorina Kempfa. Polazio je ljetne tečajeve u Austriji, Poljskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Zaposlen je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u zvanju redovitog profesora, gdje je od 2013. do 2019. obnašao dužnost prodekana za nastavu. Bio je urednik edicije Ars Croatica Hrvatskog društva skladatelja 2003. – 2012. te umjetnički ravnatelj Muzičkog biennala Zagreb 2012. – 2018. godine. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, nagrade Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja, nagrade za najbolju glazbu za dječju predstavu na 19. Susretu lutkara i lutkarskih kazališta u Osijeku, nagrada Stjepan Šulek i Josip Štolcer Slavenski. Balet Air, praizveden na 26. Muzičkom biennalu Zagreb, za koji je skladao glazbu, proglašen je najboljom baletnom predstavom u cjelini za 2011. godinu (Nagrada hrvatskoga glumišta). Višestruki je dobitnik nagrade Porin. Godine 2019. odlikovan je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a od 2020. je član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Autor je šezdesetak orkestralnih, komornih, vokalnih i elektroničkih skladbi izvođenih diljem svijeta (Austrija, Italija, Rusija, Litva, Slovačka, Kanada, Kina i dr.).
Trpimir Matasović
Upravljajte pristankom
Da bismo pružili najbolje iskustvo, koristimo tehnologije poput kolačića za čuvanje i/ili pristup informacijama o uređaju. Suglasnost s ovim tehnologijama će nam omogućiti da obrađujemo podatke kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj web stranici. Nepristanak ili povlačenje suglasnosti može negativno utjecati na određene karakteristike i funkcije.
Funkcionalni
Uvijek aktivni
Tehničko skladištenje ili pristup je striktno neophodan za legitimnu svrhu omogućavanja korištenja određene usluge koju izričito traži pretplatnik ili korisnik, ili u jedinu svrhu izvršenja prijenosa komunikacije preko elektronske komunikacijske mreže.
Postavke
Tehničko skladištenje ili pristup su neophodni za legitimnu svrhu čuvanja podešavanja koje ne traži pretplatnik ili korisnik.
Statistika
Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u statističke svrhe.Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u anonimne statističke svrhe. Bez sudskog naloga, dobrovoljne suglasnosti od strane vašeg dobavljača internet usluge ili dodatnih zapisa treće strane, informacije sačuvane ili preuzete samo za ovu svrhu obično se ne mogu koristiti za vašu identifikaciju.
Marketing
Tehničko skladište ili pristup su potrebni za kreiranje korisničkih profila za slanje reklama ili za praćenje korisnika na web stranici ili na nekoliko web stranica u slične marketinške svrhe.
