50. MAJSKI MUZIČKI MEMORIJAL „JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI“
Gordan Tudor laureat Nagrade Grada Čakovca
“Josip Štolcer Slavenski” za 2022. godinu
Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski”, u sastavu Senka Bašek-Šamec, Trpimir Matasović (predsjednik), Petra Pavić, Iva Lovrec Štefanović i Mladen Tarbuk, u uži je izbor za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno prošle godine uvrstio pet skladbi četvero autora – Sugarcoating #4 i Pure Bliss Sare Glojnarić, Stage dimmed Borisa Jakopovića, Dvanaest kratkih sjećanja Krešimira Seletkovića i Politics (not according to Aristotle Gordana Tudora. Jednoglasnom odlukom članova ocjenjivačkoga suda odlučeno je da je laureat Nagrade “Josip Štolcer Slavenski” za prošlu godinu Gordan Tudor. Nagrađeno je djelo praizveo Papandopulo kvartet 12. studenog 2022. u Osijeku, u sklopu programa 59. glazbene tribine, koja je djelo i naručila. Nagrada će laureatu biti uručena u sklopu programa 50. Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski koji će se od 9. do 11.5. 2023. održati u Čakovcu.
Obrazloženje
Treba li pronaći zajedničku crtu među novim djelima hrvatskih skladatelja koja su se posebno izdvojila tijekom 2022. godine, moglo bi se zaključiti kako su se njihove autorice i autori u donekle neuobičajenoj mjeri okrenuli (auto)refleksiji i relativno kraćim formama, mahom za manje izvodilačke sastave, što potvrđuju i djela koja su ušla u uži izbor za Nagradu “Josip Štolcer Slavenski”. Riječ je o skladbama u većoj ili manjoj mjeri lišenima pretencioznosti, u kojima je introspekciji, ponegdje izrazito intimnoga karaktera, dana prednost pred potrebom da se glazbom izriču velike poruke i nameću velike istine. No, usprkos izostanku te i takve namjere – a uvelike i upravo zbog toga – te skladbe i sâmoga slušatelja potiču na (auto)refleksiju, introspekciju i vlastito promišljanje sebe i svijeta u kojem živi.
Osobito je to uspjelo Gordanu Tudoru, čija skladba Politics (not according to Aristotle) može isprva ostaviti dojam tek puke dosjetke, čija, autorovim riječima, “satira današnjeg društva u kojem svi imaju potrebu komentirati sve” sadrži i – u hrvatskoj glazbi nažalost još uvijek relativno rijedak – element lucidnoga glazbenog humora. No, kako glazbom opisati nešto što se u startu percipira kao besmisleno – u konkretnom slučaju političke komentare na društvenim mrežama – a da pritom i sâm rezultat ne postane besmislenim? Tudor na to pitanje odgovara višeslojno, pri čemu upravo postupna integracija raznorodnih elemenata istodobno i oslikava i komentira odabranu temu.
Minimalistički tretirana polazišna građa u svojoj prividnoj statičnosti pritom savršeno odgovara deskriptivnome sloju. S druge strane, dezintegracijom se govornih elemenata riječi lišavaju svojega – ionako tankoga – semantičkog sloja, ali u tom procesu dobivaju novu, unutarglazbenu funkciju. Dobivši takav izvanglazbeni poticaj, i glazba sâma dobiva novi zamah, u kojem, premda ne posve oslobođena od prvotne statičnosti i repetitivnosti, uspijeva iskazati vlastitost i izreći svoju poruku. Ta je poruka izrečena ironično, premda ne i sarkastično, a učinkovita je upravo zbog svoje namjerne satiričnosti – satira, naime, često – pa i ovdje – služi tome da se pod krinkom “neozbiljnosti” ozbiljno progovori o temama koje su u standardnom diskursu nedodirljive. Skladatelj će zapisati da se skladba “na kraju pretvorila u generalni hejt prema politici kao takvoj”; no ta uputa za slušanje može zavesti i na stranputicu, jer Politics (not according to Aristotle), u skladu s naslovom, posve nearistotelovski ne nudi konačne odgovore, nego, naprotiv, sokratovski nudi slušatelju poticaje na temelju kojih će samostalno doći do vlastitih zaključaka.
Gordan Tudor (1982.) jedan je od vodećih glazbenika svoje generacije, aktivan kao solist, skladatelj, komorni glazbenik i pedagog. Višestruki je pobjednik državnih i međunarodnih natjecanja saksofonista i skladatelja te dobitnik najviših umjetničkih te diskografskih nagrada. Nastupao je po čitavoj Europi i Sjevernoj Americi u raznim komornim sastavima te kao solist s mnogim orkestrima. Trenutačno vodi međunarodnu klasu saksofona na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a do 2017. radio je i kao profesor saksofona u GŠ Josipa Hatzea u Splitu te kao gostujući profesor-docent saksofona na Muzičkoj akademiji u Novom Sadu. Umjetnički je voditelj ansambla S/UMAS, koji je osnovao pri Umjetničkoj akademiji u Splitu. Školovao se u Splitu, Zagrebu, Amsterdamu i Parizu. Alt-saksofonist je Papandopulo kvarteta te djeluje u duetu gitaristom Mislavom Režićem i u Triju GIG. Kao reproduktivni umjetnik praizveo je pedesetak skladbi hrvatskih i stranih autora, a kao skladatelj okušao se u raznim žanrovima i kombinacijama instrumenata te su mu skladbe izvedene na svim kontinentima. Ljeto 2021. proveo je na rezidenciji u sklopu Bang on a Can summer festival – Massachusets Museum of Contemporary Art. Ekskluzivni je Selmer Paris i D’Addario Woodwinds Artist.
